Direktorij-za-sluzbu-i-zivot-prezbitera

Novo izdanje Direktorija za službu i život prezbiterâ Kongregacije za kler objavljeno je u izdanju Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba. Riječ je o posuvremenjenoj verziji Direktorija za službu i život prezbitera iste Kongregacije iz 1994. godine. U novom dokumentu je sabran najnoviji bogati nauk crkvenog Učiteljstva i bolje odgovara sadašnjem povijesnom trenutku. Pritom je shema prvog dokumenta u suštini ostala nepromijenjena kao i neprolazno učenje o teologiji i duhovnosti katoličkog svećeništva. Već u kratkom uvodu dokumenta jasno su istaknuti ciljevi novog Direktorija: “Činilo se uputnim dozvati u svijest one temeljne doktrinarne sastavnice koje su u središtu identiteta, duhovnog života i trajne izgradnje prezbiterâ, da pomognu produbiti značenje svećeništva i unaprijediti njegov isključivi odnos s Isusom Kristom Glavom i Pastirom: što će nužno biti na korist čitavog bića i djelovanja prezbitera. […] Ovaj Direktorij je dokument koji služi izgrađivanju i posvećivanju svećenikâ u svijetu koji je, u mnogočemu, sekulariziran i ravnodušan”.

U obrađivanju različitih tema u dokumentu se uzelo u obzir sugestije biskupa iz cijeloga svijeta kao i razmišljanja brojnih teologa, crkvenih pravnika i stručnjaka na tome području iz raznih zemljopisnih područja i koji su u izravnom doticaju sa sadašnjim pastoralnim prilikama.

Pri prilagođavanju Direktorija sadašnjem trenutku nastojalo se staviti naglasak na najvažnije aspekte učenja crkvenog Učiteljstva o svećeničkoj službi od 1994. do naših dana, s pozivanjem na glavne dokumente blaženog Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Zadržane su također praktične smjernice korisne za poduzimanje inicijativâ, izbjegavajući ulaziti u one detalje koje samo legitimne krajevne prakse i stvarni uvjeti pojedine biskupije i biskupske konferencije mogu plodonosno sugerirati mudrosti i žaru pastirâ.

U Direktoriju se doziva u svijest one temeljne doktrinarne sastavnice koje su u središtu identiteta, duhovnog života i trajne izgradnje prezbiterâ, da pomognu produbiti značenje svećeništva i unaprijediti njegov isključivi odnos s Isusom Kristom Glavom i Pastirom.

Napominje se kako ni ova osuvremenjena verzija ne namjerava pružiti iscrpno izlaganje o svećeništvu, niti se svodi na puko i jednostavno ponavljanje onoga što je crkveno Učiteljstvo već autentično proglasilo. Radije se želi odgovoriti na glavna pitanja doktrinarne, disciplinske i pastoralne naravi, koja pred svećenike postavlja izazov nove evangelizacije, zbog koje je papa Benedikt XVI. odlučio osnovati posebno Papinsko vijeće.

Tako se, primjerice, stavlja poseban naglasak na kristološku dimenziju prezbiterova identiteta kao i na svećeničko zajedništvo, prijateljstvo i bratstvo, koje se promatra kao dobra od životne važnosti poradi njihova utjecaja na svećenikov život. Isto se može reći za duhovni život prezbitera, ukoliko se temelji na Riječi i sakramentima, osobito euharistiji. Na kraju se pružaju neki savjeti za prikladnu trajnu izgradnju, shvaćenu kao sredstvo koje pomaže produbiti značenje svećeništva te, tako, živjeti s radošću i odgovornošću vlastito zvanje.

U dokumentu su ponovno razmotrena tradicionalna pitanja koja su malo po malo pala u drugi plan a ponekad su i otvoreno odbacivana, u prilog jednog funkcionalističkog pogleda na svećenika kao “stručnjaka za sakralno” odnosno jednog “političkog” shvaćanja koje mu daje dostojanstvo i vrijednost samo ukoliko je aktivan na društvenom polju. Sve je to često potiskivalo njegovo najznačajnije obilježje, koje bi se moglo nazvati “sakramentskim”, odnosno da je svećenik, dok dijeli blaga Božje milosti, sâm Kristov i da je, premda sputan ograničenjima ljudske naravi ranjene grijehom, tajanstvena prisutnost u svijetu.

Dobro poznavanje humanističkih znanosti, napose filozofije i bioetike, kako bi se mogli smjelo i odlučno uhvatiti u koštac sa izazovima laicizma; prepoznavanje vrijednosti i korištenje sredstava masovne komunikacije kao pomoć u učinkovitom naviještanju Riječi; euharistijska duhovnost kao osebujno obilježje svećeničke duhovnosti o kojoj ovisi smisao celibata, kojeg se s raznih strana napada jer ga se pogrešno shvaća; odnos s crkvenom hijerarhijom i svećeničkim bratstvom; ljubav prema Mariji, Majci svećenikâ, koja ima istaknutu ulogu u ekonomiji spasenja, ne kao dekor i opcija, nego kao bitna sastavnica. Te i druge teme jedna za drugom se obrađuju u ovome Direktoriju, u jasnom i sveobuhvatnom pregledu, korisnom da se raščiste dvoumice i kriva shvaćanja o identitetu i ulozi Božjeg služitelja u Crkvi i svijetu, i koji prije svega može zaista biti od pomoći svakom svećeniku da se s ponosom osjeća posebnim članom onog divnog promisla Božje ljubavi – spasenja ljudskog roda.

Direktorij služi izgradnji i posvećivanju svećenikâ u svijetu koji je, u mnogočemu, sekulariziran i ravnodušan. Tekst je u prvom redu namijenjen, preko biskupâ, svim prezbiterima Latinske Crkve, premda mnogi njegovi sadržaji mogu biti od koristi i prezbiterima ostalih obreda. Smjernice koje su u njemu sadržane tiču se, na poseban način, prezbiterâ dijecezanskog svjetovnog klera, premda mnoge od njih, uz dužne prilagodbe, moraju uzeti u obzir i prezbiteri članovi ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života. Novo izdanje Direktorija predstavlja pomoć za odgojitelje u sjemeništima i kandidate za zaređenu službu.

Direktorij je podijeljen na tri poglavlja od kojih je prvo posvećeno identitetu prezbitera kojeg resi trojstvena, kristološka, pneumatološka, ekleziološka dimenzija i u čemu važnu ulogu ima svećeničko zajedništvo. U drugom se poglavlju govori o svećeničkoj duhovnosti gdje se, među ostalim, govori o važnosti molitve u prezbiterovu životu, pastirskoj ljubavi, važnosti poslušnosti, propovijedanju, sakramentima, beženstvu (celibatu) te svećeničkom duhu siromaštva. Treće i posljednje poglavlje je posvećeno trajnoj izgradnji koja mora biti sustavna i cjelovita te personalizirana, a u tom posljednjem dijelu se spominju i konkretne inicijative koje služe trajnoj izgradnji svećenika s obzirom na njihovu dob i okolnosti u kojima vrše svoju službu. (ika/bitno.net)