Ovaj poznati prikaz svetog Augustina vizualna je kateheza o Božjoj ljubavi iz koje se može mnogo naučiti o svetom biskupu

Deogratias, đakon iz Kartage, pisao je oko 400. godine Augustinu, biskupu Hipona, u sjevernoj Africi, tražeći savjet o tome kako najbolje poučiti one koji žele postati kršćanima. Augustin je odgovorio omanjim traktatom „Poučavanje neupućenih” (De catechizandis rudibus), koji će stoljećima utjecati na nastojanja evangelizatora, kateheta i učitelja.

U svojemu je klasičnome tekstu sveti Augustin ukazao na temeljnu istinu kršćanstva – Bog je ljubav. Podsjetio je đakona da se Riječ Božja utjelovila kako bismo mi mogli naučiti koliko nas Bog ljubi. A kada đakonova publika nauči što je istina o Božjoj ljubavi, nadao se Augustin, izgarat će od ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.

Prvenstvo Božje ljubavi, koje prožima Augustinova djela „Ispovijesti”, „Grad Božji” i ostala teološka djela potekla iz njegova pera, vizualno je na svojoj slici teologa i crkvenoga naučitelja iz petoga stoljeća evocirao slikar Philippe de Champaigne. Ta slika iz sedamnaestoga stoljeća, tipična za protureformacijsko barokno slikarstvo, pruža dojmljivu vizualnu katehezu o božanskoj ljubavi koja je ražarivala srce, um i život svetoga biskupa.

Živa i djelatna Riječ Božja

Vidimo svetog Augustina s bradom, kako sjedi za zamašnim pisaćim stolom na umjetnički izrađenome stolcu, u zamračenome interijeru radne sobe prepune knjiga, uokvirenoj zelenom baršunastom zavjesom. Rukopis koji piše smješten je na stolu pokrivenome raskošnom turskom prostirkom. Topla zlatna svjetlost obasjava njegovo biskupsko ruho, ukrašeno prikazima evanđelista i svetaca. Velika kopča s Kristovim likom pridržava plašt kojim je omotan svečev krhki lik. Njegova biskupska mitra stoji na stolu, a njegov je biskupski štap naslonjen na policu punu pozamašnih svezaka.

Po podu su razbacani svitak i dvije knjige, a jednu od njih Augustin odlučno gazi desnom nogom. Na svitku i knjigama ispisana su imena Celestije, Pelagije i Julijan ¹, što ukazuje na žestoke teološke rasprave o istočnome grijehu i o milosti u kojima je sveti Augustin (naziva ga se i Doctor gratiae, „naučitelj milosti”, op. prev.) sudjelovao sa spomenutim ličnostima i drugim misliocima toga vremena. 

Na lijevoj strani prostorije se na umjetnički izrađenome stalku nalazi primjerak Biblia Sacra, Svetoga pisma. U ovome je intimnome prizoru Božja Riječ živa i djelatna. Gotovo se može osjetiti pokret tih svetih stranica dok se uvijaju i blago lepršaju u ovome tajanstvenome prostoru.

Razmatranje o ljubavi i istini

U sredini prostorije vidimo svetog Augustina kako je zastao s perom u omršavjeloj desnoj ruci, i okreće pogled iza sebe. Iznad rukopisa, u svojoj lijevoj ruci, drži žarko goruće srce, jedno od njegovih tradicionalnih umjetničkih atributa. Kako slijedimo Augustinov pogled, vidimo da svetac pažljivo promatra Sunčevu zraku božanske svjetlosti, koja dopire iz gornjega lijevoga kuta prostorije. Na toj zraci rajske svjetlosti zlatnim slovima piše Veritas („Istina”).

Možemo pratiti liniju od gornjega lijevog kuta slike, kroz Augustinovu glavu s aureolom, sve do gorućega srca što ga drži u podignutoj ruci, kako bismo ušli u taj transcendentni trenutak zajedništva s Bogom, dok božanska istina ražaruje Augustinovo srce božanskom ljubavlju.

Svjetlost koja zrači iz istine osvjetljava sve u prizoru, evocirajući sveobuhvatnu preobražujuću snagu istine, koja dolazi od Boga. Augustinov um izgara za Božjom istinom, a njegovo srce izgara za Božjom ljubavlju. Istina o Bogu, o kojoj Augustin razmišlja i piše, razgara njegov um i srce gorućom ljubavlju jer je Bog ljubav.

Jedinstvo istine i ljubavi

Bogate boje i filigranski detalji prizora ovo djelo smještaju čvrsto u flamansku slikarsku tradiciju, no njegove istaknute obrise, kao i oštre kontraste svjetlosti i sjene, koji dramatičnu emociju prenose s pripovjedačkom snagom, možemo zahvaliti Champaigneovu rigoroznu akademskom školovanju u Francuskoj. 

Nakon ranoga umjetničkog razdoblja u svojemu rodnome Bruxellesu, Champaigne se 1621. godine preselio u Pariz, gdje je postao francuskim građaninom. Uskoro mu je njegov umjetnički talent priskrbio toliko željenu ulogu službenoga dvorskoga slikara kraljice Marije de’ Medici. Uskoro su ga tražili članovi francuske kraljevske obitelji i crkveni dostojanstvenici, uključujući i kardinala Richelieua, čije je portrete naslikao. Champaigne je 1648. godine pomogao osnovati Kraljevsku akademiju slikarstva i kiparstva (Académie Royale de Peinture et de Sculpture), i radio je kao službeni portretist mnogih značajnih političkih ličnosti toga vremena. Kako je bio i pobožan katolik, Champaigne je svoja djela, uključujući motive rođenja Isusova, Svete obitelji, Marije Majke Božje i raznih svetaca, prožeo velikim duhovnim žarom.

U svojemu majstorskome prikazu svetoga Augustina Champaigne poziva promatrača da razmatra o jedinstvu božanske ljubavi i božanske istine, dostupne svecima i misticima, a sada otkrivene svima u blistavoj ljepoti i iznimnoj vještini umjetnikove vizije. Uz ovu sliku shvaćamo, skupa sa svetim biskupom, da je Bog izvorište i cilj želja našega srca i traženja našega uma.

Živjeti istinu u ljubavi

Za svetoga je Augustina čitavo Sveto pismo bilo poziv ljubiti Boga i bližnjega. To ga je uvjerenje potaknulo da đakonu Deogratiasu savjetuje da zadrži Božju ljubav kao cilj svega svojega propovijedanja i poučavanja, kako bi njegov slušatelji slušanjem mogli doći do vjerovanja, vjerom doći do nade, a po nadi stići do ljubavi.

Kaže se da je najdulje putovanje ono od glave do srca, od onoga što se zna o Bogu do poznavanja samoga Boga, čija istina gori u srcu kao blistava svjetlost ljubavi protiv sebične tame svijeta. Kršćanin može znati duboke istine o Bogu, ali osim ako te istine ne ražare plamen božanske ljubavi u najdubljim zakucima srca, Bog će ostati daleka apstrakcija, uz koju pristaje samo intelekt.

U životu svakoga sveca jedinstvo uma i srca odvija se u božansko-ljudskome dijalogu ljubavi. To je jedinstvo također put svakodnevne svetosti za svakoga kršćanina. Jer, kako je sveti Augustin dojmljivo izjavio u prvim recima svojih „Ispovijesti”: „Za sebe si nas stvorio, o Gospodine, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi.”

Izvor: Magnificat US | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

1. Za one koji žele znati više: “Život i spisi sv. Augustina od g. 412. do smrti g. 430.” (o. Ivan Petar Bock DI, 1930). Isti je autor napisao i članak “Život i spisi sv. Augustina od g. 387. do 412.”.