Slika prikazuje farizeje i pismoznance kako dovode Isusu ženu koja je zatečena u preljubu. Oni mu govore: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti kažeš?” (Iv 8, 4-5). Njihovo pitanje je zapravo bila mudro smišljena zamka usmjerena diskreditiranju Isusa: ili će osuditi sebe osudivši ženu ili će se predstaviti kao protivnik Mojsijeva zakona. Isus na njihovo pitanje odgovara: “Tko je od vas bez grijeha neka prvi na nju baci kamen.”

Na slici vidimo farizeje koji su revnosni prema zakonu – gotovo fanatični. Jedan od njih prstom upire prema nebu kao da se poziva na autoritet Mojsijeva zakona, drugi kao da na prste svoje ruke nabraja grijehe koje je žena počinila i sve to čine kao da spočitavaju Kristu i postavljaju se iznad njega. Na slici se može nazrijeti tračak nasilja zbog čovjeka u oklopu koji se nalazi iza žene i kopalja koja se nalaze u pozadini slike. Rulja od Isusa traži pravdu.

Rulja nije toliko zabrinuta s traženjem vječnog spasenje duše žene koja je počinila preljub koliko onim što sv. Benedikt naziva “jedljivom revnošću”. Oni zavaravaju sami sebe vjerujući da obavljaju Božji posao, no njihova revnost ne vidi njihov vlastiti grijeh. Njihov je prijezir usmjeren prema ženi kojoj se podrugljivo smiju čime “povećavaju” svoju pravednost.

Ova nam slika otkriva što se sve može pronaći pod maskom pobožnosti: ljudi koji su zaokupljeni izvanjskim, šuplji u nutrini, čija su srca kamena, lišena milosrđa, revni prema Božjem zakonu i iskvareni vlastitom ohološću. Pred nama stoji iskvarenost, moguća u svakoj religiji, jer zahvaća čovjekovo srce. Radi se o napasti pod koju svatko od nas može podleći kada se odvoji od Božje milosti. Ova se napast zove licemjerje.

Za razliku od farizeja i pismoznanaca žena stoji u svom polugolom poniženju. Više ne uživa u svojoj senzualnoj ljepoti, koju sada pojačava njezina sramota. Na originalnoj slici vidljiva je i suza na njenom obrazu. Svjedočimo dubokom kajanju, potpunoj transformaciji jedne osobe. Umjetnik ovu stvarnost prikazuje suptilno: načinom na koji žena pokušava pokriti svoje grudi, stavom poniznosti žene koja je usmjerena prema Kristu dok joj niz lice teku suze i svjetlom koje obasjava ženu, a proizlazi iz Kristove osobe. Ona nije Kristu primaknuta toliko zbog gomile koja ju je okružila već zbog njegove svete prisutnosti. Ona traži oproštenje i milosrđe za svoje grijehe.

Zapanjujuća je činjenica što nitko od pismoznanaca i farizeja ne zna tko je zapravo Isus. Oni ne osjećaju Njegovu prisutnost, već samo ona koja je ponizna, koja osjeća potrebu za milosrđem, ona koja ga traži i prepoznaje u Onomu koji je izvor sveg milosrđa. Tu stvarnost blaženi John Henry Newman opisuje riječima: “Boga možemo u potpunosti upoznati samo onda kada uvidimo mjeru naših grijeha.” Izopačenost grijeha je otkrivena samo onda kada se susretne s Njegovom beskrajnom dobrotom i svetošću.

Prikazani Krist u središtu ove slike (u središtu se nalazi Njegovo presveto srce) nalikuje utvari iz koje zrači njegova sveta aura. Svjetlina bijelih kapa na ljudima iza njega nalikuje zrakama sunca. Iako je (prikazan kao) čovjek, On svojom tihom, autoritativnom gestom odiše smirenošću. Važno je primijetiti da On svojim držanjem iskazuje milosrđe prema svim grešnicima na slici. Njegovo je milosrđe duboko i zahvaća sve. To je jedina istinska pravda.

Gesta koju čini svojom rukom jasno daje do znanja kako je On tu da zaštiti i obrani ženu. On odbija šovinističko i jednostrano svaljivanje krivnje za preljub na ženu. Uz to on ukazuje na dostojanstvo žene kao osobe, opraštajući joj počinjeni grijeh govoreći: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više.”

On prihvaća grešnicu onakvom kakva jest i usmjerava njezinu ljubav u drugom smjeru, te u njoj gasi putenu ljubav ulijevajući u nju božansko milosrđe.

U ovome je očitovanje Božje slave. Kroz lice Isusa Krista… sliku njegove ljepote i svetosti, slatkoću njegove milosti, svjetlo samog raja, veličinu njegova zakona, kroz njegovu providnost, slatkoću njegova glasa. On pobjeđuje putenost i brani dušu pred navalom svijeta i đavla. (J. H. Newmann)

Izvor: CERC | Prijevod: Nenad Palac

Catholics United for the Faith, Inc. Copyright © 2021. Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.