Kuzma Kovačić: Ima nade za povratak kulturi kršćanskog nadahnuća

Kuzma Kovačić, rođen na Hvaru 1952. godine, poznati je hrvatski kipar, mislilac i profesor na splitskoj Akademiji. Od kada je 1976. diplomirao kiparstvo  u Zagrebu, izlagao je na četrdesetak samostalnih izložaba i mnogim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Bavi se svim kiparskim disciplinama i tvorivima, a djela mu se nalaze u najznačajnijim galerijama i muzejima u Hrvatskoj, te u Vatikanu.

Sveta Mati Slobode

Autor je brojnih spomenika i javnih skulptura te sakralnih djela, kao što su: Vratnice i Oltar Hvarske katedrale, Oltar hrvatske domovine na Medvedgradu ponad Zagreba, Spomenik papi Ivanu Pavlu II. u Selcima na Braču, Spomenik dr. Franji Tuđmanu u Škabrnji, Spomenik Antunu pl. Mihanoviću u Gatima iznad Omiša, Spomenik fra Pavlu Vučkoviću u Sinju, te između još mnogih, Oltarni reljef Vječne proslave u crkvi Sv. Mati Slobode u Zagrebu koji je i na fotografiji. Također, autor je optjecajnog kovanog novca, prvog zlatnog i srebrenog novca te drugih zlatnika i srebrnjaka Republike Hrvatske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj nagrađivani umjetnik nam je tako iznio svoju sliku kulture, njene budućnosti, osvrnuo se na dosadašnje uspjehe te najavio sljedeće korake, a prigodno je opisao svoje doživljaje i običaje za Božić.

Poznati ste po brojnim umjetničkim djelima, većina su od državnog i Crkvenog značaja uglavnom rađena 90-tih godina i kasnije, a danas upozoravate kako je Hrvatskoj potrebna kulturna obnova i ponovno vraćanje kršćanskim korijenima. Tvrdite da su hrvatska kultura i društvo izloženi snažnoj struji dekristijanizacije, kao i rashrvaćenja. Ima li nade da će se nešto uskoro promijeniti?

Ima nade! Uostalom, najviše nade imali smo kad smo bili u “katakombama”. Stvaranjem države i njenom obranom, vraćanjem dostojanstva hrvatskom narodu započeo je i povratak dostojanstva umjetnosti i kulturi kršćanskog nadahnuća. Posebno je to bilo naglašeno u likovnoj umjetnosti i u književnosti u kojima je hrvatska tradicija u djelima suvremenih stvaratelja, po njihovom novom osjećanju i ljubavi prema svemu do sad stvorenomu, našla svoj autentičan izraz. Ako smo opet djelomično vraćeni u “katakombe”, to znači da će promjena o kojoj pitate biti još temeljitija i sjajnija.

Nova vlast čak želi hrvatsku kulturu imati kao izvozni brend? Je li to moguće? U nedavnom intervjuu Hrvoje Hitrec nam je rekao kako izdvaja naivce u likovnoj umjetnosti, dok su za njega glazbena posebnost dalmatinske klape. Koga vi izdvajate?

O kulturi nije primjereno govoriti kao o robi. Govoreći o našim pravim vrijedostima, mislim da moramo istaknuti istodobno i našu kulturnu prošlost koja još nije pravo predstavljena svijetu zato što nismo bili slobodni narod. Trebalo bi napraviti posebnu enciklopediju koja bi govorila o svim velikim doprinosima i postignućima kroz cjelokupnu povijest hrvatske kršćanske kulture, kako znanosti i umjetnosti tako i drugih oblika kulturnog života, i o velikanima kulture u krilu Crkve u Hrvata. Takvu enciklopediju, nažalost, ne ćemo vidjeti dok hrvatski Leksikografski zavod vodi osoba nedorasla poslu koji obavlja i koja je potpuno neodgovorna (namjerno ?) prema toj prevažnoj dužnosti u hrvatskoj državi! Zaista je prevrijedna i hrvatska tradicijska i pučka kulturna baština, a mnoge od tih vrijedosti i danas su žive. I ovovjeki te suvremeni hrvatski kulturni doprinosi, posebno umjetnički, jesu prevrijedni dio općeljudske kulturne povijesti i baštine.

Početkom ove godine ste dobili nagradu galerije Forum za samostalnu izložbu održanu u splitskoj Galeriji umjetnina na kojoj ste pokazali pregled od tri desetljeća svojega raznolikoga stvaralaštva. Tako ste došli u društvo Ede Murtića, Ivana Lovrenčića, Vatroslava Kuliša, Miroslava Šuteja, Ljube Ivančića, Joška Eterovića, Đure Sedera, Petra Barišića i Borisa Bućana koji su prijašnjih godina dobili istu nagradu – sviđa li vam se biti u tom društvu? Koga biste vi izbacili ili ubacili u to društvo hrvatskih umjetnika?

Veoma cijenim Nagradu Galerije Forum kao i umjetnike koji su tu nagradu dobili. Neki od dobitnika nagrade bliskiji su mi po svojoj umjetničkoj vokaciji, ali to mi ne daje pravo da negiram one druge. Dakako, tu još ima mjesta za izvrsne slikare, kipare, grafičare…

Vi ste za Dane kršćanske kulture izradili i plaketu Buvina koja se svake godine dodjeljuje kao nagrada za izniman doprinos kršćanskoj kulturi. Ima li još kandidata za takav izbor?

Ima kandidata u Hrvatskoj i u svijetu, jer je to međunarodna nagrada. Ima ih među svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i među svjetovnjacima. Možda bi trebalo istaknuti nekoga iz hrvatskog iseljeništva, osobito iz naše Bosne i Hercegovine. Zbog članstva u Savjetu Dana kršćanske kulture, ne mogu u ovom času navoditi imena.

Što očekujete da će se dogoditi ulaskom u EU? Hoće li hrvatska kultura još jače težiti pripadnosti zapadno-europske kulture i imati relativistički pogled na svijet i sekularizam ili će se možda umjetnici više potruditi vratiti korijenima?

Ako se ostvari to priključenje, zbivanja će, predpostavljam, ići u dva smjera. Jedan će se kretati ka povezivanju s onim sekularističkim, protukršćanskim strujama, a drugi, malobrojniji, povratku kršćanskim korijenima. Budući da nijedno stablo ne može živjeti bez korijena, vjerujem da će se ta istina potvrditi i na ovom polju.

Vi ste u prošlosti svojim djelima pokazali koliko kultura i politika mogu biti bliske – je li politika odgovorna za kulturu? Na koji način? 

Ako se kultura i politika zalažu za dobro čovjeka, tada djeluju skladno a ne suprotstavljeno. U tom svjetlu vidim stvarnu odgovornost politike u odnosu na kulturu. Ukoliko politika priznaje istinu da bez kulture ne možemo živjeti, onda je tek politika odgovorna,i može se zvati politikom.

Na proteklim parlamentarnim izborima ste se priključili Hrastu – koji je razlog?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Priključio sam se na ovim izborima Hrastu jer je trebalo podržati prevažno nastojanje da kršćani, posebno kršćanski intelektualci, uđu u politiku, kao i zato što je zaista nastojao djelovati ujedinjujuće unutar državotvorne političke opcije. Hrast je imao daleko najbolji izborni program, a u tom programu posebno je bilo naglašeno mjesto i uloga kulture u životu nacije. Nadam se da će ljudi iz Hrasta nastaviti u svome nastojanju ( u nekom od mogućih oblika sudjelovanja u političkom životu), kao što se nadam da su ovo bili posljednji izbori na kojima nije pobijedila prava, zaista većinska volja hrvatskog naroda.

Neki kažu da ste vi zapravo “suvremeni Ivan Meštrović” koji je u svoje vrijeme bio blistava umjetnička figura, ali i postao „državni umjetnik” zbog čega su nastala poneka djela puna kiča, kako to komentirate? Biste li voljeli opet nešto raditi od državnog i političkog značaja – poput kunskih kovanica, kipa prvog hrvatskog predsjednika u Škabrnji ili oltara domovine ispred zidina Medvedgrada kojeg su se nakon Tuđmanove ere na neki način odrekli i Račan i Sanader?

Pojam „državnog umjetnika” u nas je namjerno krivo interpretiran, kao da bi se ovdje radilo o onoj umjetnosti u doba Sovjetskog saveza ili pak Jugoslavije tj. komunizma. Umjetnici koji su svojim zaista vrijednim djelima (ne govorimo o nekim pojavama diletantizma!) doprinijeli stvaranju hrvatske države i po mogućnostima vlastitim umjetnosti njenom dostojanstvu, zaslužuju poštivanje barem zbog svoga zalaganja za istinu.

Volio bih, te kao autor i odgovorni hrvatski državljanin zahtijevam, da se Oltar hrvatske domovine na Medvedgradu vrati u svoju funkciju, kako je to ove godine javno i obećano s vrha državne vlasti. O tome bi svoju odluku trebao donijeti i Hrvatski državni sabor u obliku zakona.

Volio bih, također, još napraviti spomenik svim hrvatskim žrtvama jugoslavenskog komunizma i velikosrpstva, kojih žrtava ima gotovo pola milijuna. Nadam se da će uljuđeni svijet jednom progovoriti o tom velikom genocidu nad Hrvatima (tijekom i nakon II. svjetskog rata, kao i tijekom Domovinskog rata) i da će taj velezločin osuditi kao što je osudio i genocid nad Židovima i drugim narodima koji su doživjeli takve strahote.

 Živite u Hvaru i u Splitu, gdje imate svoj atelier. Kako zaista živite?

Sagradio sam atelier ponad Splita odnosno Solina, na južnim padinama Mosora koje su okrenute moru i otocima, prije nekoliko godina. Sav svoj životni trud i sav svoj novac uložio sam u taj pothvat da bih sačuvao svoja djela i stvorio sebi uvjete za rad. U njemu provodim najveći dio vremena kad sam u Splitu, kao što dio vremena provodim i u radu sa studentima na Akademiji. Ljeti sam na otoku, u mome rodnom gradu Hvaru – na moru, u polju i na trgovima.

Osim što ste izvrstan kipar i mislilac, također predajete na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Što vas najviše veseli u poslu kao profesora? Kako vidite generacije studenata koje vam dolaze? I što biste poboljšali na akademiji?

Hvala Vam! Predajem kiparstvo kao redoviti profesor na toj akademiji i veoma me veseli rad sa studentima, posebno onda kad se kod njih očituje predanost pozivu, ozbiljnost i radost – ljubav prema zvanju. Upravo takvi studenti srećom dolaze k meni, evo već kroz dvadesetak generacija. Gotovo da bih to mogao nazvati posebnom kiparskom školom u kojoj se studenti zaista uče kiparstvu, što više i nije tako lako susresti ni na našim niti na europskim umjetničkim akademijama.

Nama je u Splitu najpotrebnije dostojanstvo prostora u kojem se odvija nastava – nova, dostojna zgrada. U samoj nastavi trebalo bi osigurati temeljitiju naobrazbu iz onih pomoćnih znanja koja su nužna za svakog umjetnika (humanistički predmeti), ali istodobno i razbistriti te učvrstiti programe temeljnih znanja i vještina – kiparstva, slikarstva i drugih.

Kako doživljavate Božić i na koji način ćete ga proslaviti? Njegujete li neke hvarske tradicionalne običaje?

Božić je za mene dolazak Boga u moj život i uvijek iznova moj pokušaj odaziva Bogu, dakle očekujem Božji dolazak, i s njim dar života, u moju obitelj i moj svijet. Proslavit ću Božić u krugu svoje obitelji i sudjelovanjem u euharistijskom slavlju. I posjetit ću jednu stariju osobu kako bih je obradovao.

Od naših običaja, osim pravljenja “Betlema” s okićenim borom, sačuvali smo običaj zajedničke večere na Badnjak kojoj predhodi posebna duža molitva, održavajući post i nemrs. Spravljamo „paršurate” i posebne, Hvarske božićne kolače. Ako sam o Božiću u Hvaru, onda pohađam „novenu” (devetnicu) – zornice, dok je „kolendronje” gotovo zamrlo…

Imate li uskoro u planu neku izložbu? Na čemu trenutno radite i koje su vam ideje koje biste voljeli realizirati u novoj godini?

Slijedeće godine u Modernoj galeriji u Zagrebu trebala bi se održati moja retrospektivna izložba. Također, trebala bi izaći monografija o mome kiparskom opusu, u izdanju nakladničke kuće „AGM” iz Zagreba. Na tome sad radim, a uz to radim i na novim kipovima.

Neprestano me zaokuplja ideja “kiparskog pjesništva” i potpune obnove kiparstva, tako da ću i u novoj godini nastojati ponešto od te čežnje ostvariti.

Marija Planinić | komentar.hr


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 27. prosinca 2011.

Možda vam se svidi