Tijekom tih nemira nekoliko je redovnika karmelićana prerušenih u civilnu odjeću potražilo sklonište u kući pjesnika Roya Campbella (oxfordskog studenta rođenog u Južnoafričkoj Republici). On je sa svojom ženom i dvjema kćerima godinu dana ranije preselio u grad. Četiri mjeseca kasnije, 21. lipnja, republikanske su snage uznapredovale prema gradu.

Pod okriljem noći, karmelićanski su redovnici ponovo potražili Campbellovu pomoć. No ovog puta nisu tražili zaštitu za sebe, već za dragocjene arhive u kojima su se nalazila i osobna pisma sv. Ivana od Križa. Campbell se složio da će uzeti u posjed njihovu dragocjenu arhivu i te su mu noći u predvorje njegove kuće tajno dostavili težak sanduk starih dokumenata i spisa.

Tijekom sljedećeg dana, republikanske su snage napredovale kroz grad, prisiljavajući branitelje da se vrate prema Alcazaru. Bez vojnika da ih brane, svećenici, redovnici i časne sestre postali su plijen republikanske vojske. Sedamnaestoricu redovnika iz karmelićanskog samostana svezali su, odvukli na ulicu i strijeljali.

Na trgu ispred gradske vijećnice Toleda, madridska vojska zapalila je ogromnu lomaču u kojoj su spaljena raspela, odijela, misali i drugi ukradeni vjerski predmeti iz opljačkanih crkava i kuća. Iz svoje kuće, britanski je pjesnik sa svojom obitelji u užasu pratio kako je karmelska knjižnica gorjela u plamenu.

Nekoliko dana kasnije, skupina vojnika posjetila je obitelj Campbell radi pretrage. Očekivajući takav upad, Roy i Mary su već poduzeli mjere predostrožnosti te su uklonili sve križeve i religiozne slike sa zidova. Njihov najveći strah bio je da se ne otkrije sanduk karmelske arhive uključujući i osobna pisma sv. Ivana od Križa. No pretraga nije bila pretjerano temeljita; u jednom su trenutku vojnici čak i prislonili svoje oružje na sanduk bez razmišljanja da ga otvore.

Tijekom pretrage njegova doma, kao što je otkrio u radijskom intervjuu nekoliko godina kasnije, Campbell se molio sv. Ivanu od Križa, dajući zavjet da će prevesti svečeve pjesme ako životi njegove obitelji budu spašeni. Campbell je ispunio svoju obvezu prema sv. Ivanu od Križa, tako što je preveo njegove pjesme na engleski jezik uz veliku podršku kritičara.

Pjesnikinja i kritičarka, Kathleen Raine, pišući u britanskom magazinu “New Statesman”, istaknula je da Campbellov prijevod predstavlja nenadmašno postignuće u engleskom stihu : „Od svih živućih engleskih pjesnika Roy Campbell je najvještiji u upotrebi rima, te je sposoban koristiti mjeru koja prenosi osjećaj intenzivne strasti. Slijedio je španjolsku rimu i mjeru što je moguće vjernije, no njegove engleske verzije imaju svježinu originalnih pjesama.“

Za vrijeme televizijskog razgovora o sv. Ivanu od Križa za BBC 1952. godine, Campbell je izjavio kako je uspjeh pjesama ostvaren više preko milosti dobivene zbog svečeve nadnaravne intervencije nego što bi to postigle njegove osobne sposobnosti.

„Da sam praznovjeran, rekao bih kako mi je sv. Ivan donio sreću, no ne govoreći praznovjerno, kažem da je učinio čudo.“

Na sličan način, nakon što je Campbell završio s predavanjem na Institutu Ateneo u Madridu 1954. godine, upitao ga je jedan svećenik iz publike čemu on pripisuje svoj izvanredan uspjeh prijevoda stihova sv. Ivana od Križa.

„Dobri svetac mi je pomogao, oče“, odgovori Campbell. „Vidite, kad bih se umorio, kad bi mi duh klonuo ili bih u nečemu zapeo, samo bih pogledao preko ramena i ugledao sv. Ivana na nebu kako mi se smiješi. Doviknuo bi mi: „Arre burrito!“ (španj. Naprijed, magarče!) I ja bih nastavio žustro dalje.“

Ova šarmantna mješavina nestašnog humora i mistične poniznosti osvojila je njegovu španjolsku publiku, koja je eruptirala u spontanom smijehu i aplauzu.

No kako je britanski pisac završio u Toledu za vrijeme izbijanja građanskog rata? Što je privuklo Campbella i njegovu obitelj u Španjolsku?

Prvotno su stigli u Barcelonu u jesen 1933. te su živjeli nekoliko godina u Provansi. Njihov se dolazak poklopio s anarhističkim napadima koji su uslijedili nakon desničarske pobjede na tadašnjim izborima. „Za Katalonce, zajedno s Ircima, politika je nacionalna industrija“, pisao je Campbell prijatelju. Unatoč turbulentnom vremenu, Campbell se zaljubio u Španjolsku i španjolsku kulturu. Trajna ljubav njegove žene prema liku sv. Terezije Avilske zapalila je maštu prema Španjolskoj još od njene mladosti, i tu je svoju maštovitu vatru očito prenijela i na supruga, kako se to i vidi u pjesmi koju je Campbell napisao o Španjolskoj nakon svog dolaska. „Moji roditelji su romantičari“, izjavila je Anna, njegova mlađa kći. „Vidjeli su život, vidjeli su Španjolsku kroz romantiku. Gledali su je kroz oblake, tu neku vrstu imaginarne Španjolske.“

„Od samog smo početka moja supruga i ja shvatili pravo stanje problema u Španjolskoj“, napisao je Campbell. „Nije moglo biti kompromisa… između istoka i zapada, između lakovjernosti i vjere, neodgovornih inovacija i tradicije te emocija (prikrivenih kao razum) i inteligencije.“

Umoran od kratkog interludija urbanog života, Campbell se preselio u selo Alteu, blizu Alicantea u svibnju 1934. Bilo je to u vrijeme kada je cijela obitelj bila primljena u Katoličku Crkvu.

„Ne mislim da smo se moja obitelj i ja obratili u nekom određenom trenutku, uslijed kakva događaja“ napisao je Campbell kasnije. „Živjeli smo neko vrijeme na maloj farmi u planinskom lancu u Altei, gdje su radni ljudi uglavnom bili dobri katolici. U njihovu životu, u njihovoj hrabrosti i u strahu osjećao se takav miris i svježina da nas je to sve neprimjetno zahvatilo.“

Otac Gregorio, seoski svećenik, bio je oduševljen što se cijela engleska obitelj priklonila Crkvi. Dvije godine kasnije svećenika je ubila paravojna postrojba poslana iz Valencije. Do tog vremena, kao što smo vidjeli, Campbell se preselio u Toledo, koji je spomenuo u jednoj od svojih pjesama kao „sveti grad uma“.

U travnju 1957., Roy i Mary krenuli su u svom malom Fiatu 600 od njihove kuće u Portugalu da stignu za Veliki tjedan u Sevillu. Na putu su se zaustavili na nekoliko dana u Toledu, tom „nebeskom mjestu, što znači više od svega na svijetu za mene“, kako je Campbell napisao na razglednici koju je poslao prijatelju. Tijekom Velikog tjedna u Sevilli, Mary je primijetila da joj je muž neobično miran i ozbiljan u svojim molitvama.

Dana 23. travnja, krenuli su natrag kući i prešli granicu u poslijepodnevnim satima. Prednja je guma puknula, automobil izmakao kontroli te su se zabili u drvo. Mary je preživjela no Roy je preminuo na licu mjesta. Tako je završio, u dobi od 55 godina, život jednog od najboljih i najkontroverznijih pjesnika 20. stoljeća, pjesnika koji je ubrajao George Orwella, Aldousa Huxleya, Thomasa Stearnsa Eliota, Evelyna Waugha, J.R.R. Tolkiena i C.S. Lewisa među svoje prijatelje. No to je međutim druga priča.

Što se tiče priče o čovjeku koji je spasio izvorna pisma sv. Ivana od Križa, moglo bi se reći da mu Španjolska i Katolička Crkva duguju zbog njegove uloge u očuvanju neprocjenjiva dijela njihova nasljedstva. Što se Campbella tiče, podjednako duguje Španjolskoj, opisujući je „kao zemlju kojoj dugujem sve, koja mi je spasila dušu“.

Izvor: Crisis Magazine | Prijevod: Martin K.

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja autorskih prava. Sva prava pridržana.