Odrastao sam slušajući soundtrack “Jadnika” i u mladosti sam imao zadovoljstvo pogledati predstavu dvaput na Broadwayu. Zapravo, budući da je moj otac bio glumac i poznavao je ljude u tom poslu, čak sam mogao otići iza pozornice nakon predstave kako bih istražio set i upoznao neke od glumaca. Glazba i priča oduvijek su me duboko privlačile, a većinu sam pjesama znao napamet.

Dok smo moja supruga i ja u prvim godinama braka predavali na fakultetu, ona je predavala o  “Jadnicima” Victora Hugoa, romanu na kojem se predstava temelji, na svom kolegiju iz humanističkih znanosti. Budući da sam bio upoznat s dramom, odlučio sam je se jednog ljeta primiti (kažem “primiti” jer sam nastojao pročitati neskraćenu verziju).

To je također bilo ljeto kada sam odlučio da katoličanstvo nije krivovjerje, i bio sam u neizvjesnoj poziciji da počnem uviđati dio istine i razuma u katoličkoj vjeri nakon što sam je pokušao opovrgnuti, a radio sam u privatnoj kršćanskoj školi, iako mi je to još uvijek bilo slabo vjerojatno i na neki način odvratno.

Postoje stvari koje dobar roman čini ljudskoj osobi, a bez odobrenja ili uplitanja intelekta. Sjajna priča, sa svim svojim zamršenim detaljima i postupcima likova, predstavlja susret i pokreće srce čitatelja na načine kojih čitatelj možda nije svjestan. Blaise Pascal je napisao da srce ima svoje razloge, za koje razum ne zna; srce je po svojoj prirodi privučeno općem Dobru. Dakle, kada vješt pisac nešto od tog dobra predstavi čitatelju, srce je prirodno privučeno tome. Mislim da isto vrijedi za svako veliko umjetničko djelo, jer je ljepota aspekt dobra koji prepoznaje intelekt. Kako ističe sveti Toma Akvinski, ljepota i dobrota u stvarnosti su jedno, a različite samo kad ih gledamo.

Kad sam pročitao roman, bio sam zadivljen veličinom djela. Hugo je razradio toliko sićušnih karakteristika i pozadinskih priča, i sve ih sintetizirao kako bi stvorio jedinstvenu, ogromnu strukturu koja je prenosila Božju Providnost na način koji nikad nisam iskusio. Bio sam dirnut čuđenjem zbog načina na koji Bog može djelovati u svijetu, čak i kroz tako razbijene i pokvarene posude. Obraćenje Jeana Valjeana uvijek će mi biti jedan od najljepših prizora u književnosti. Kasnije sam saznao da je Hugo svoje fikcionalne biskupove postupke temeljio na stvarnom povijesnom događaju.

Nekako su jasne granice koje sam povukao između onoga što je sveto i nesveto i načina na koji Bog koristi te stvari bile zamagljene. Svijet je kaotično mjesto. Imamo kaotičnog Spasitelja. Bog je uključen u grub, jadan svijet, i prisutan je na tajanstven način, tajanstveniji nego što sam prije zamišljao.

Razmišljajući o mjuziklu i o tome je li opravdao roman ili ne, mogao bih zaključiti da predstava zapravo opravdava roman, ali prvenstveno zbog glazbe.

Još jedna od knjiga iz nastavnog plana i programa moje supruge bila je The Power and the Glory Grahama Greenea (“Moć i slava”), i odlučio sam pročitati i tu knjigu. Za razliku od “Jadnika”, nisam znao ništa o knjizi ili autoru. Saznao sam da je Greene katolik, a glavni lik romana je svećenik alkoholičar koji ima dijete, i bježi od policije. U mom intelektualnom okviru kršćanstva to nije imalo smisla. Kao prvo, nisam vjerovao u sakramente, ali sigurno bih na ovoga svećenika koji pije gledao kao na argument protiv katoličke ideje svećenika, a ne za nju.

Ipak, knjiga mi je učinila nešto na način koji je zaobišao intelekt. Bio sam pogođen tako da sam se čudio Božjoj milosti. Ne samo da bi Bog mogao upotrijebiti alkoholičara da postigne svoj providonosni plan, već bi svećenik mogao čak biti i provodnik božanski određene milosti, ne zbog bilo kakve zasluge sa strane, već zbog Božje vlastite moći. Njegov milosrdni način ophođenja s grešnim ljudima i milost koju daje njegova su moć i slava.

Iznenada je nakon čitanja ovih knjiga postalo malo vjerojatnije da je katolička vjera istinita. Nisu mi otkrile ništa o katoličkoj vjeri, ali su me uvjerile u Boga koji bi mogao djelovati onako kako Crkva uči.

Želim naglasiti da ovdje nema formule. Najvjerojatnije neće uspjeti prisiliti prijatelje i obitelj nekatolike da pročitaju ove dvije knjige i onda će postati katolici. Pretpostavljam da je to dio onoga što sam naučio iz ovih knjiga: Božji vlastiti, individualni, jedinstveni način rada u duši svake osobe. Tek mi je vrijeme otkrilo kakav su utjecaj na mene imale knjige, glazba, prijateljstva i umjetnička djela.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.