Ikona

U prvoj Crkvi bio je običaj prikazivati Krista pod formom anđela, pod likom ribe, pod formom dobrog pastira koji nosi ovcu na ramenima. Kasnije nastaje niz načina prikazivanja Spasitelja, ali se mogu izdvojiti dva osnovna tipa prikazivanja:

1. Prikazuje se kao Pantokrator, Svevladar, Sudac ili Kralj

2. Prikazuje se u onoj formi u kojoj je živio među ljudima i preko kojih je izvršio svoju misiju na zemlji. Tako ga se prikazuje kao dječaka ili mladića.

Načini prikazivanja istog Krista mogu biti vrlo različiti. No to ne otežava prepoznavanje Spasitelja u ikonama, jer ga je sasvim jednostavno prepoznati zahvaljujući jednom detalju: aureoli. Što znači aureola? Ova riječ na latinskom znači  oblak, maglu, koji put se u tumačenju ikona koristi i grčka riječ nimbo što znači svijetli krug. Jedno i drugo simbol su božanskog nadnaravnog svjetla. Na brdu Tabor, oko Preobraženog Krista pojavljuje se svjetlo. „I zasja mu lice poput sunca“

Kristova aureola uvijek iza glave ima križ koji je naslikan unutar kruga. Aureola na ikonama Spasitelja uz naslikan križ ima napisana grčka slova, koje podsjećaju na riječi rečene Mojsiju: „Ja sam onaj koji jesam“. Preko ovako oslikane aureole ikonopisci ispovijedaju vjeru u Krista koji ima dvije naravi: božansku i ljudsku.

Ikonopisac oslikava Kristov lik sličan ljudskom licu, i time ispovijeda dogmu da je Krist na savršen način čovjek po svojoj ljudskoj naravi. Dok aureola poručuje da je Krist na savršen način Bog po svojoj Božanskoj naravi.

Na ikonama je Krist često puta naslikan s knjigom, koja može biti otvorena ili je zatvorena. Otvorena knjiga obično sadrži neki citat iz Evanđelja. Zatvorena je knjiga obično urešena ornamentima. Podsjeća na Novi zakon i na Otkrivenje koje govori o knjizi koja je izvana i iznutra ispisanoj sa sedam pečata koju ne može otvoriti nitko do li zaklani Jaganac. Predstavlja knjigu života koja će biti otvorena o Posljednjem sudu.

Umjesto knjige koji puta se može vidjeti svitak, ali je simbolika uvijek ista, to jest ukazuje na spasenje zbog kojeg je Krist i došao na svijet.

Ako promatramo odjeću Krista, tada je Bogočovjek obično odjenut u tuniku koja je crvene boje a plašt mu je plave boje. Crveno simbolizira zemaljsku narav sazdanu od krvi i mesa, dok nebesko plava predstavlja božansku narav.

Obično na desnome ramenu nosi tamnu traku kiton koja je prišivena za tuniku. Ova je traka bila simbol plemićkog dostojanstva. Na ikonama ona je simbol čistoće i savršenstva zemaljske naravi Spasitelja te je znak njegovog posebnog mesijanskog položaja.

Ikone Spasitelja se razlikuju u šest glavnih ikonografskih tipova:

Spasitelj – ne oslikan ljudskom rukom – Acheropita

Spasitelj – Svevladar- Pantokrator

Spasitelj – na prijestolju

Spasitelj – među silama

Spasitelj – Emanuel

Spasitelj – Blažena šutnja

1. Spasitelj neoslikan ljudskom rukom – Acheropita

Ova je ikona jedna od najdražih ikona u ruskom narodu. Vrlo je se često može pronaći na bojnim barjacima. Postoje dva tipa ove ikone.

Veo Crijep

Na ikoni Spasitelja na velu gornji vrhovi tog vela su zavezani u čvor. Lik predstavlja Krista srednje dobi vrlo delikatno obrađenog lica, brada mu je podijeljena na dva dijela, sa dugom kosom koja je pri dnu upletena u pletenice.

Prvo povijesno spominjanje ovog lika, slike ili relikvije je iz 544. od Evagrija Scolastika koji donosi da je grad Edesssa bio opsjedan od kralja Hozroja I Anuširvana i da je oslobođen zahvaljujući svetoj slici.

Ikone Povijest ove ikone je vrlo interesantna. Može se naći u Bizantskom sinasariju a datirano je oko 10.st. Sinasarij je neka vrsta liturgijske knjige koja sadrži povijesni opis kojim se informira o sadržaju i objektu nekog liturgijskog slavlja.Povijest ove ikone započinje s kraljem Abgarom V (17.pr.Kr.-50.n.Kr.) koji je za prijestolnicu ima grad Edessu (današnja Urfa u Turskoj). Bolovao je od kostobolje i gube. Liječili su ga najvrsniji liječnici i koristili tadašnje najbolje lijekove, ali je sve bilo uzalud. Od nekih čuje za Isusa koji je činio tolika čudesa među nezahvalnim židovima. Tako Abgar u teškoj tjelesnoj muci pozove sebi nekog Hananiju ili Hannu koji je bio njegov tajnik i izvrstan portretista te mu da dvostruku dužnost: da židovu Isusu čudotvorcu odnese jedno pismo i da oslika što vjernije portret Isusa.

Tekst pisma:

Adgar, topark grada Edessse Isusu izvrsnom liječniku koji se pojavio u Jeruzalemu, pozdrav!

Čuo sam govoriti o tebi i ozdravljenjima koja činiš bez lijekova. Pričaju da daješ vid slijepima, hromima da hodaju, gubavce čistiš, istjeruješ demone i nečiste duhove, uskrisuješ mrtve. Kada sam čuo o tebi sve ovo, došlo mi je uvjerenje u dvije stvari: ili si sin onog Boga koji čini sve te stvari ili si sam Bog. Zato ti pišem moleći te da dođeš do mene i izliječiš me od bolesti koja me izjeda i da se nastaniš kod mene. Jer sam čuo da su židovi protiv tebe i da ti žele zlo. Moj je grad vrlo mali, istina, ali je častan i biti će nam obojici dovoljan da živimo u miru.

Hananija odlazi u Judeju i pronalazi Isusa u Jeruzalemu, predaje mu pismo te nakon što je pitao dopuštenje pokuša napraviti Isusov portret, ali ne uspijeva, jer je iz Kristova lica emanirao toliki sjaj i slava da ga se nije moglo portretirati. Isus shvaćajući njegov problem zatraži vodu da bi se umio i ručnik te u njega utisne sliku svog lica pa ga preda Ananiji zajedno s kratkim odgovorom.

Vjerovao si u mene, iako me nisi vidio. O meni je doduše pisano da oni koji me vide neće u mene vjerovati, dok oni koji me ne vide vjerovat će u mene i živjet će. Što se tiče poziva do dođem k tebi, odgovaram ti da ovdje imam ispuniti svoju misiju, a nakon ispunjenja kraljevati ću s Onim koji me je poslao. Kada budem uzašao Njemu poslati ču ti jednog od mojih apostola Tadeja da te ozdravi od bolesti i da ti ponudi život vječni i da donese mir tebi i tvojima i učiniti za grad ono što je potrebno da se obrani od neprijatelja.

Prije nego li je dao Ananiji pismo Krist u dnu pisma utisne sedam pečata s hebrejskim slovima čije je značenje prema Sinasariju „divan pogled Boga“

Ikone

Abgar primi pismo i otisak lica s velikim poštovanjem i čašćenjem i odmah ozdravlja od svojih bolesti osim što mu ostaje poneki znak gube po licu. Nakon Uzašašća u Edesssu dolazi apostol Tadej, a kralj sa čitavom svojom obitelji i svitom odmah rado prima krštenje. Nakon izranjanja iz krsne vode Abgar izlazi potpuno izliječen i pun žara za novu vjeru.

Postavlja veo na zlatnu plohu i uokviruje ga u zlato te ga postavlja u centar grada u jednu nišu iz koje se vadi neki poganski kipić koji se prije toga mnogo častio. Sada se na istom mjestu časti lik Krista s riječima koje su napisane ispod „Kriste Bože tko se uzda u te izgubiti se neće“ tu slika ostaje u vlasti Abgara i njegovog sina. Međutim unuk zaboravlja na vjeru djeda i oca te se vraća na poganstvo pa odluči uništiti vrijednu relikviju. Biskupu Edesse ukaže se anđeo u snu te mu najavi namjere kralja. Biskup pod okriljem noći da zazidati relikviju. Prvo je zaštićuje nekom vrstom keramike te pred nju postavlja svijeću a zatim zid. Sveta je slika tako ostala stoljećima zaboravljena sve dok vladar partskog carstva Hozroj I, nakon što je razrušio sve gradove Azije, ne opkoli Edesssu.

Taman kada je grad trebao pasti, tadašnji biskup ima viđenje gdje se nalazi relikvija Mandylion, grčka riječ koja znači rubac ili veo. Kada su odronili kamen, pojavljuje se slika. Uljana lampica je na čudesan način još uvijek gorila i doprinijela tome da se lik Kristov utisne i u keramiku koja je sliku štitila. Nakon vađenja relikvije organizirali su procesiju po zidovima grada.

Na čudan – čudesan način se zapali sva vojna oprema Parta koju su do tada uspješno koristili u opsjedanju gradova. Pretrpjevši veliku štetu, Parti se razbježe.

Budući su sve lijepe stvari na kraju dolazile u glavne gradove tako je i Božja volja bila da ova vrijedna ikona bude u centru Istočnoga carstva tj. u glavnom gradu Carigradu. Mnogi su se bizantski vladari trsili imati ovu vrijednu relikviju iz grada Edessse koji je u međuvremenu pao pod vlast Saracena (arapa).

Najuporniji je bio bizantski car Romanus I Lekapenus, (carevao je 920-944) koji nakon mnogih pregovora sa saracenima i za vrlo visoku cijenu (dvanaest tisuća dinara srebra, oslobođenje dvije stotine saracenskih zatvorenika te carsko obećanje da će se uzdržati od dolaska u Edesssu i u njene posjede.) uspijeva je dobiti relikviju. Saznavši za takav dogovor, kršćansko stanovništvo Edessse se buni ali se ipak mora podložiti volji Cara te se relikvija zajedno s Isusovim pismom prenosi u Carigrad u carevu palaču. Odatle je sve plemićke obitelji u procesiji preko cijelog grada od palače do svete Sofije prenose u svetište Bogorodice Theotokos gdje se relikvija izlaže pred pukom. 16. 8. 944. Odmah su se počela događati čudesna ozdravljenja čak i egzorcizmi. Sveti Ivan Damašćanski u svojim spisima izričito spominje sliku Acheropita podsjećajući na svu njenu povijest tj. kako Abgar dobiva otisak Isusovog lica. Prije par godina je u Vatikanu pronađen dokument (Codice Vat. gr. 511,) otkriven od prof. Zaninotto  koji je malo stariji od bizantijskih sinasarija, tj. od desetog stoljeća i koji sadrži propovijed od Grgura koji piše crkvi sv. Sofije u Carigradu o slici Acheropita podcrtavajući njenu razliku od bilo koje naslikane slike.

„Sav sjaj je utisnut samim kapljicama znoja agonije, koje izviru iz lica koje je izvor života, lik napisan krvlju i prstom Božanskim. Te istinske ljepote proizvode kolorit Kristovog otiska.“

Međutim ni sinasarij ne donosi samo jedan jedinstven opis nastanka ove relikvije. Postoji jedna kraća verzija koja jednostavno povezuje sliku s Lukinim evanđeljem i Getsemanijem u kojem se Isus znoji krvavim znojem.

Posljednje detaljno opisivanje relikvije je iz 1204 kod križarskih ratova kada vojskovođa Robert de Claryja dolazi u Carigrad, a nakon toga se više nigdje ne spominje. Je li se ovoj relikviji izgubio svaki trag i gdje bi se sada mogla nalaziti ova relikvija?

Danas tri talijanska grada tvrde da se baš kod njih nalazi pravi Mandylion. U Genovi se čuva u maloj armenskoj crkvi sv. Bartolomeja. Tu Mandylion dolazi u kasnim godinama četrnaestog stoljeća i to je dar Ivana V. Paleologa (1332 – 1391) kapetanu i kasnijem duždu Genove Leonardu Montaldu koji ga nakon smrti ostavlja armenskoj crkvi. Znanstvena proučavanja 1969. od znanstvenika Colette Dufour Bozzo datiraju okvir u 14st. a sliku malo prije toga.

Rimu Mandylion se nalazi u kapelici sv. Matilde u Vatikanu. Dar je od časne Dionore Chiarucci 1623. A najstariji zapis je iz 1517 kada se zabranjuje pokazivati da je se ne bi zamjenjivalo s tvz. Veronikom.

Posljednji je u Manoppellu. Prema povijesnim proučavanjima ovog Mandyliona zasigurno se drži da je u 8st. bilo u Carigradu kod cara i da je preko neke anonimne osobe došao u ruke pape Ivana VII u Rim i to samo nekoliko godina prije nego li je ikonoklastija u Bizantu uništila veliku većinu svetih slika. Nakon nekog vremena papa u strahu od uništenja relikvije odlučuje napraviti kopije te ih izlaže umjesto originala. Nakon što su neki kanonici zaključili da relikvija više nije sigurna u Vatikanu, Mandylion se tajno iz Rima odnosi u Manoppello što se dogodilo između 1492 -1506. god. jer od tada već postoje zapisi da se ova slika nalazi u ovom gradu i da je puk časti. A u Rimu se nastavila izlagati jedna od vjernih kopija na platnu koje je kod kopiranja dodirivalo originalni veo pa su tako i ove kopije postale relikvije samo trećeg stupnja. Takvu zamjenu nitko nije mogao primijetiti, jer su Mandylion ionako mogli vidjeti samo iz velike udaljenosti.

Sveti Mandylion u srednjem vijeku zadobiva ime Veronika – koje se sastoji od dvije riječi: latinske od veritas što znači istina i grčke eikon što znači slika tako je veronika znači- vera ikona istinita slika.

Isus Isus  Isus

Možemo još samo spomenuti da se sveto Lice Isusovo slavi 16. 8. što podsjeća na bizantijsku proslavu relikvije u Carigradu iz 944.

2. Spasitelj – Svevladar – Pantokrator

Ikona

Ikona Krista Pantokratora je također bogata teološkom porukom, koja se daje iščitati iz položaja lika koji je prikazan, načina kako se drži,odjeće u koje je odjeven i predmeta što ga okružuju.

Krist Pantokrator svojim raširenim rukama dijeli blagoslov i poziva na svoju riječ Evanđelja, budi duboku nadu u ponovno ujedinjenje i zajednički hod svih kojima je Krist pastir i Spasitelj. On je onaj koji vodi Crkvu i koji je prisutan u okupljenoj zajednici vjernika u događaju liturgije.

Desna je ruka lagano podignuta na blagoslov. Držeći prste ruke u specifičnom položaju iskazuje svoje dvije naravi, božansku i ljudsku, te Trojstvenost Božanske Osobe. Međutim to nije izvedeno na jednostavan način poput vegetinog OK ili uzdizanja tri prsta.

Na ikoni se na neobičan način palac dodiruje s napršnjakom. Kažiprst je postavljen poput I iota, savinuti srednjak tvori C sigma.

IkonaPalac se uzdiže prema napršnjaku tvoreći X chi, a mali prst sa svojom svinutošću čini C sigma. Tako prsti pokazuju skraćeno ime Isus Krist na grčkom IC. XC.

Ruka Pantokratora blagoslivlja svo svoje stvorenje, nas i našu svakodnevicu Imenom na koje će se savinuti svako koljeno, Imenom po kojem smo svi otkupljeni, Imenom u kojem je jedini spas.

Jedna od najstarijih ikona Pantokratora i nalazi se u sv. Katarini na Sinaju. Isusovo lice djeluje ozbiljno i smireno. Boja kože je zlaćana, čime se želi naglasiti to je Božanski Kralj koji je zaodjenut u ljudsku narav.

Pogled je uzvišen, upravljen u beskraj. Oči su široko otvorene čime se pokazuje da su izvan granica vremena i prostora. Jedan bizantijski pisac donosi: „Njegove su oči radosne i pružaju dobrodošlicu onima koje ne kori vlastita savjest, no za one koje vlastita savjest kori, iste oči postaju srdite i neprijateljske“

Lice je izrazito nesimetrično. Desna strana kao da je već u vječnom miru, Božanski mir, mir Boga koji nas nikada ne napušta. Dok je lijeva ispaćena i pokazuje čovjeka koji dijeli patnje ljudskog roda, koji daruje život za bližnjega.

IkonaPostoje dva različita tumačenja ove asimetrije:

Prema jednom tumačenju ikonopisci protiv hereze monofizita koji su tvrdili jednu Kristovu narav asimetrijom lica pokazuju Kristovu Božansku blaženu i ljudsku patničku narav. Prema drugom tumačenju ikonopisci zapravo takvim asimetričnim Kristovim licem slijede jednu sliku, također rukom ne učinjenu, Acheropitu tj. slijede lik s Torinskog platna.

Car Justinijan I zvani veliki bio je i veliki ljubitelj slika, te daje praviti Kristove likove i svi imaju jednake proporcije kao lik s Torinskog platna.

Podudaraju se u u svim nepravilnostima kao što je otečeni desni obraz, uzdignuta obrva i pomalo iskrivljen nos. (i Veronikin rubac se u potpunosti podudara s Torinskim platnom).

3. Spasitelj na prijestolju

SpasiteljVrlo je slična prethodnoj ikoni jer i ovdje Spasitelj nosi i knjigu i blagoslivlja, ali je lik naslikan na prijestolju. Prijestolje je simbol univerzuma.

Krist je na taj način prikazan kao vladar nad svim stvorenim, vidljivim i nevidljivim. Prijestolje je osim toga i simbol slave Spasitelja.

U ruskoj crkvi se može još pronaći i ikona Spasitelj – veliki svećenik. Ima sličnu simboliku Spasitelja na prijestolju samo je Krist odjeven u odjeću svećenika i nosi palij kojeg nose patrijarsi pravoslavne crkve ali i metropolite i pape.

4. Spasitelj među silama

SpasiteljOva je ikona obično centralna na ikonostasima u pravoslavnim crkvama. Također ima mnogo sličnosti s prethodne dvije vrste ikona. Razlikuje se po kompleksnijom simbologijom. Krist je u tunici i plaštu, sjedi na prijestolju s knjigom u lijevoj ruci blagoslivlja s desnom.

U pozadini je crveni kvadrat s produljenim krajevima. Kvadrat je simbol zemlje. Ispod prvog crvenog četverokuta nalazi se plavi krug, koji simbolizira duhovni svijet u ovome se krugu nalaze anđeli, nebeske sile po kojima ikona i dobiva ime. Nakon kruga vide krajevi četverokuta, a u njima se nalaze simboli četiriju bića: anđeo, lav, bik i orao, što su simboli četvorice evanđelista. Oni nose poruku spasenja na sve četiri strane svijeta.

Ova ikona se temelji na Apokalipsi i pokazuje Krista koji će se pojaviti na kraju vremena. Ponekad se može pronaći Krist sa sijedom bradom i kosom, to proizlazi iz nadahnuća nad Danijelovim Mesijom (7,9) Vlasi mu na glavi ko čista vuna, ili Otk 1,14 vlasi mu na glavi poput bijele vune. Bjelina kose predstavlja Isusovu Božansku mudrost i Božju vječnost.

5. Spasitelj Emanuel

Emanuel

Ovo je ikona Krista bez brade ili likom djeteta predstavlja Emanuela.

Uz svu simboliku koju nose prethodne ikone ova ikona nam objavljuje i to da je naš Spasitelj s nama Bog, skriveni Bog, ali koji je s nama i koji nas nikad ne napušta.

6. Spasitelj Blažena šutnja

Ikona

Ova je ikona još rjeđa od ikone Emanuela. Ikona Spasitelja ne oslikana ljudskom rukom opisuje zemaljskog Isusa, ikona Spasitelja među silama opisuje Krista posljednjih vremena, a ikona Blažena šutnja predstavlja Krista prije nego li je došao među ljude.

Ovo je jedina ikona koja umjesto aureole s križem ima zvijezdu s osam krajeva. Ona je napravljena od dva kvadrata od kojih jedan simbolizira Gospodinovo božanstvo, a druga tamnu noć, nedokučivost samoga Boga.

Spasitelj je predstavljen u formi anđela: kao mladić bez brade kose pletene kao u ikoni Spasitelja ne načinjena rukom. U bijelom plaštu koji simbolizira nebesku čistoću, dugih rukava sa zlatnim ornamentima koji pokazuje njegovo kraljevsko dostojanstvo.

Ruke su mu prekrižene i stisnute uz prsa u zbog velikog iščekivanja ispunjenja danog obećanja da će djevica začeti i roditi sina i dati mu ime Emanuel. Iza ramena ima dva krila koja nam govore o njegovoj potpunoj nematerijalnost.

Preuzeto sa stranice www.svfilipneri.hr