Ikone – „prozori u vječnost“

Pri promatranju ikona čovjek dobiva osobnu poruku te neovisno o vjeri ili religiji, može doživjeti govor svetih slika koje postaju: „praslike ljubavi“, „odraz evanđelja u bojama“, „prozori u vječnost“ te „mostovi i sredstva za duhovnu vezu s Bogom“.

Ikona“Pneumatofora” autorice Basie Andrijanić
U Studentskom katoličkom centru u Palmotićevoj 31, 18. ožujka 2012. godine otvorena je izložba ikona mlade autorice Basie Andrijanić porijeklom iz Poljske. Na izložbi je predstavljeno devet ikona: Acheiropoietos I. i II., Pantokrator, Eleusa, Pneumatofora, Majka Božja Kazanska, Majka Božja Vladimirska, Sv. Ivan Krstitelj i Zlatokosi anđeo Gabrijel. Autoričine ikone unijele su mistični i intimni dojam u prostoriju SKAC kluba. Izložba će biti otvorena do 1. 5. 2012.

Umjetnica Basia Andrijanić rođena je u Katowicama 1976. Završila je filozofiju i novinarstvo, a prije pet godina započela se baviti slikanjem ikona. U Poljskoj je štovanje ikona unutar Katoličke crkve raširenije nego u Hrvatskoj. Umjetnica se preselila u Hrvatsku gdje se i dalje „prepušta“ ikonama. „Ikone su pronašle mene“ tvrdi autorica.

Riječ ikona dolazi od grčke riječi „eikon“ što znači slika, a predstavlja Krista, Bogorodicu, sveca, apostola, mučenika ili anđela.  Ikona ne sadrži ništa suvišno. Njezin cilj nije dekoracija, estetika ili umjetnost po sebi. Ikone prije svega imaju duhovnu dimenziju. Njihov temelj treba biti hvala i slava Božjoj veličini i moći. Ikonopisac se ne potpisuje na ikonu. Njegova osoba se ne smije isticati, a nekad su ikonopisci morali biti anonimni. Umjetnik je samo produžetak Božje ruke i Božjeg stvaranja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slikanje ikona smatra se „svetim zanatom“ pri čemu slikanje uvijek treba pratiti molitva, kajanje, post, smirenost, blagost i poniznost. Ikonopisci se trebaju držati propisa, što znači da su umjetničkoj djelatnosti postavljene strogo određene granice. Umjetnik ne smije biti previše upućen sam na sebe i oslanjati se na vlastiti razbor. Kroz njegov razvoj bitno je da je upućen u stručnu literaturu, savjete stručnih ikonopisaca, uz vječitu pratnju osobne posvete i molitve.

Ikonopisac treba što vjernije i točnije slijediti uzore, uobičajene tipove prikaza, stalno se ugledati u najbolja djela starih majstora. Sve vrste ikona imaju svoju teološku simboliku i određeni način ikonografije. Slikane su prema određenim pravilima po kojima prepoznajemo likove, a uz to su na ikonama često skraćeni grčki ili staroslavenski natpisi koji označavaju tko je na slici. Motivi ikona su zadani i smiju se mijenjati samo u manje bitnim stvarima. Umjetniku ostaje vrlo malo prostora za unošenje vlastitih predodžbi. Zahvaljujući tradiciji, motivi se mogu u bitnome održati i dalje predavati stoljećima.

Likovi su tipizirani i shematizirani, a prikazani su plošno na zlatnim pozadinama. Oblicima se izbjegava naturalizam. Koristi se obrnuta perspektiva – predmeti i likovi na slici se ne smanjuju razmjerno s udaljenošću, a veličina predmeta se, umjesto da se smanjuje, povećava prema dubini prostora. Udaljeni predmeti ili osobe slikaju se ponekad jednako velikima čime je izražena teološka istina jednakosti svih pred Bogom.

Boje također podliježu pravilima kanona. Njima se predočuje određeni irealizam i nadnaravnost koja u vjernicima treba pobuditi predosjećaj nebeske slave. Umjetnik treba postići uravnoteženi sklad boja, a unutarnji mir i sklad mora biti vidljiv svakom promatraču.

Unutar kanona ipak su dozvoljene određene varijacije pa ikonopisac može izgraditi svoj vlastiti stil. Bitno je da varijacije ne smiju uznemiriti dušu onoga koji se moli pred ikonom.

Pri promatranju ikona čovjek dobiva osobnu poruku te neovisno o vjeri ili religiji, može doživjeti govor svetih slika koje postaju: „praslike ljubavi“, „odraz evanđelja u bojama“, „prozori u vječnost“ te „mostovi i sredstva za duhovnu vezu s Bogom“.

Ikone – svete slike Basie Andrijanić poštuju anakron ikonografski i formalni kanon prikazivanja istočne crkve koji seže od kasnoantičkih izvora do strogih pravila postikonoklazma. Njima je formiran tip prikaza koji emanira općenitu ideju svete, božanske osobe. Ideja Boga najbolje se odražava općim apstrakcijama i tipskim karakteristikama što sugeriraju i slike Basie Andrijanić – apstrahiranom zlatnom pozadinom, plošnom aureolom što žari božansko svjetlo, stiliziranom fizionomijom lica, cijelog lika i odjeće. Općeniti stil i manira umjetnice su poput stila srednjovjekovne radionice. Jedino takav anakron stil koji povezuje prošlost s budućnošću je i moguć.

Bruna Bach


Objavljeno: 17. travnja 2012.

Možda vam se svidi