BISERI NAD BISERIMA
Rudolf Taclik – skladatelj koji je uglazbio neke od najljepših hrvatskih crkvenih pjesama
S pravom možemo reći da se Rudolf Taclik ubraja među brojne skladatelje na hrvatskom tlu koji je “sijao” skromno, ali ustrajno i marljivo dubinom svoje umjetničko-skladateljske duše...
Rudolf Taclik je rođen u Karlovcu 25. lipnja 1894. u obitelji češkog vojnog glazbenika Jozefa. Prve korake o glazbi učio je u obitelji od svoga oca. U Karlovcu je završio pučku i srednju školu. Uz osnovno školovanje i glazbeno naukovanje u školi Gradskog glazbenog zavoda, osnovu glazbe učio je još kod Ivana Horvata i o. Jose Tinodija. Studirajući pravo u Zagrebu produbljuje svoje znanje o glazbi i glazbenim disciplinama uz pomoć i vodstvo Franje Dugana st. Nakon boravka u Zagrebu vraća se u svoj rodni grad u kojem najprije djeluje kao bankovni činovnik, odnosno direktor Gradske štedionice, a potom kao nastavnik glazbe i direktor škole Gradskog glazbenog zavoda. Otada pa sve do smrti bio je vrlo aktivan kao skladatelj, melograf, autor tekstova o glazbi, zborovođa, glazbeni pedagog i animator glazbenog života u Karlovcu.
Kao skladatelj Taclik je napisao 57 djela duhovnog i 73 skladbe svjetovnog sadržaja. Prvi put je stupio u javnost kao skladatelj u dvadesetoj godini života (1914.) kada je izvedena njegova kantata za muški zbor Noć na Uni. Te iste godine počinje njegov surađivački rad u časopisu Sveta Cecilija u kojem objavljuje svoje prve skladbe. Skladbe su skladane u narodnom duhu zato brzo postaju popularne u narodu koji iz pjeva kao svoje. Tri godine poslije Taclik je objavio svoje veliko, ali i najveće djelo Staroslavensku misu u čast slavenskoj braći sv. Ćirilu i Metodu. Uz spomenutu misu vrijedno je istaknuti još četiri mise te malo skladateljsko umijeće, zbirku od sedam božićnih pjesama u lakoj izvedbi za glasovir koje je namijenio maloj djeci. Ne samo maloj djeci nego i velikima je bilo ugodno slušati i izvoditi. I mnoge druge njegove skladbe postale su brzo popularne te su se pjevale po cijeloj domovini. Neke od njih su na međunarodnom glazbenom natjecanju stekle najveće priznanje. Zato s pravom možemo reći da se Rudolf Taclik ubraja među brojne skladatelje na hrvatskom tlu koji je “sijao” skromno, ali ustrajno i marljivo dubinom svoje umjetničko-skladateljske duše kako na području crkvene tako i svjetovne glazbe s velikim bogatstvom i primjesom folklorne tematike prožimajući tako neposredno vrhunce i temelje glazbene kulture vlastitog naroda.
Premda je skladao pretežno male oblike, poneki od njih su pravi biseri. Posebice izdvajam biser nad biserima, njegov živući “hit”, euharistijsku popijevku Ave Jesu – Odzivam se, Isuse (za koju je tekst napisao vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić) koja se pjeva u mnogim našim crkvama, a nalazi se i u najnovijoj hrvatskoj liturgijskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu. I drugih devet Taclikovih popjevaka (Sav svijete, znaj, O da bude radost, Divnoj dakle, Tama je svud, Dođi, duše Presveti, Kraljice neba, raduj se, Vi krasne zvijezde, Zlatnoj zraci i Djetešce ti moje drago) zauzimaju zapaženo mjesto u toj pjesmarici. Istina dvije od njih su stavljene u Dodatak jer ne zadovoljavaju kriterije za liturgijsku uporabu, ali zato mogu služiti u neliturgijskim slavljima.
Taclik se istaknuo i kao melograf. Ostavio nam je 29 melografskih zapisa koje je objavio u časopisu Sveta Cecilija između 1925. i 1940. godine. Najzanimljiviji su mu Zapisi s otoka Krka u kojima donosi karakteristike primorskog pjevanja. Zasigurno mu nije bilo lako slagati mozaik narodnog, ponajčešće samoniklog melosa a pri tom ostati vjeran izvornom. Rudolf Taclik je autor i 25 tekstova razne glazbene sadržajnosti. Nije bio samo dobar poznavalac teoretske glazbene literature, klasične glazbe, glazbenog zbivanja i glazbenih izričaja svoga vremena, nego je i surađivao u osam listova sa svojim stručnim člancima.
Njegov izražajni riječnik bio je bogat, znalački, blag, ali i oštar kada je to trebalo biti. Bio je zapažen i kao zborovođa, glazbeni pedagog i animator glazbenog života u Karlovcu. Pjevačko društvo Zora bilo je na vrhuncu svoga djelovanja zahvaljujući upravo majstorskom vodstvu dirigenta Taclika. U svim tim glazbenim aktivnostima resila ga je profesionalna ozbiljnost i odgovornost, a nadasve ljubav prema glazbi. Trebalo je dio sebe utkati u hrvatskog mladog čovjeka, probuditi u njem smisao za dobro i lijepo, za glazbu kako bi što uspješnije ostvario svoj glazbeni talenat kroz brojne produkcije, nastupe i koncerte.
Svojom nadarenošću te uspješnim radom i zalaganjem Taclik je promovirao svoj Karlovac, posebice Gradski glazbeni zavod u kojem su se obučavali mnogi mladi glazbenici. Spremao se objelodaniti knjigu o harmonizaciji za potrebe glazbenog zavoda. U tom poslu ga je zatekla smrt. Ugrabila ga je baš u godinama kada je mogao pružiti svoje bogato znanje i iskustvo glazbenom razvitku i napretku mlađeg naraštaja. Umro u 48. godini života, 20. srpnja 1942., od teške bolesti. Njegovom smrću hrvatska glazbena umjetnost mnogo je izgubila.
Članak Nike Luburića izvorno je objavljen u časopisu Sveta Cecilija : časopis za sakralnu glazbu, Vol. 77 No. 1/2, 2007. Prenosimo ga s odobrenjem uredništva časopisa. Sva prava pridržana.