Veselje ti navješćujem

U godini se najumornije osjećam upravo u tih nekoliko minuta pred početak polnoćke. Prije toga sam odradila sve što se od mene očekivalo. Očistila sam prašinu po stanu, izvadila božićne ukrase, odmaknula sinove od Playstationa kako bismo zajedno okitili bor, nafilala kolače, pripremila večeru i servirala stol. Pritom sam se pošteno iznervirala i uložila enormnu snagu kako bih izbjegla svađu s familijom. U Crkvu ulazim sva u jednom nemiru, opterećena obavezama koje tek slijede… Zbor je već započeo ulaznu pjesmu: „Veselje ti navješćujem“. Već u prvih nekoliko stihova prsti u mojim sklopljenim rukama naglo se opuštaju, misli sabiru, a srce zatitra. Pjesma me vraća u djetinjstvo, u moje Božiće s Kekezima, na prizor tate kako slaže porculanske jaslice ispod bora, u ono vrijeme kada je sve bilo mirnije i bezbrižnije, kada sam se istinski radovala Djetetu. Kralju koji se rodio „u toj štalici, sve na slamici…“

Rašeljka Zemunović

Šajeta: Božić je judi

Božić je judi, Božić je judi / Božić je, Isusić se rodil / Va štalice, na slamice / Na slamice, pul kravice / Nebeski kralj se je rodil

Šajetina ‘Božić je judi’, premda svjetovna pjesma, godinama je dio repertoara župnog zbora Svetišta Gospe Trsatske nakon misa u božićnom vremenu. Njezina toplina, sposobnost da duboke teološke istine izrazi jednostavnim, pučkim jezikom, kao i pamtljiva, gotovo dječja, melodija učinili su da ju u mom kraju jednako prigrlimo kao druge, sakralne, božićne pjesme. No to vrijedi, uvjerio sam se, i za ostale dijelove Hrvatske, jer svojom pitkošću pjesma nadilazi nekima teško razumljivo čakavsko narječje. Dovoljno je čuti silaznu melodiju gornjeg stiha s najdubljom točkom u riječi “nebeski” da bi se Radosna vijest o Kralju koji je sišao na Zemlju, rodeći se u siromaštvu, utisnula u ljudska srca. Naravno, za razliku od modernih svjetovnih božićnih pjesama, ovdje se spominju i Tri Kralji, mići Isusić, Betlehem, jaslice, pa i crekva u kojoj su si dobre voji te brati i sestre, uz univerzalnu poruku mira.

Šajeta je više puta, ne uvijek u najpopularnijim pjesmama, pokazao da je vrhunski autor, ali i da očito ima snažnu katoličku pozadinu iz koje je znao crpiti slike za svoje stihove. Bilo bi sjajno za opću hrvatsku pjesmaricu kad bi inspiraciju koju trenutno najviše ispoljava na Twitteru ponovno prenio u njih. 

Tino Krvavica

The Pogues: Fairytale of New York

Neću biti pretjerano originalan ako napišem da mi je jedna od najdražih (pred)božićnih pjesama Fairytale of New York, ali to mi niti ne smeta jer je jedna od poanta pjesama vezanih uz ovo vrijeme da gotovo svi volimo istih nekoliko što stvara neku dodatnu atmosferu zajedništva.

Pjesma je božićna iz naoko jednostavnog razloga: u pjesmi se spominje Božić, ali mislim da je uz božićni duh veže i nešto dublje. Prije svega, riječ je o oprečnosti između božićne idile za kojoj čeznemo i stvarnosti u koju smo uronjeni. Naime, cijela radnja se odvija između maštanja koje je jedan bračni par kod upoznavanja imao o svojoj ljubavi i ne tako idiličnoj stvarnosti u koju su s godinama upali, popraćenoj duhovitim uvredama koje sada jedno drugome upućuju. Ipak, na samom kraju pjesme, ponovno se prisjećaju ideala prve ljubavi i shvaćaju da bi jedno bez drugoga bili neostvareni.

Mi kao ljudi znamo da je idila, baš kao i ideal, nešto teško dohvatljivo, ali ona je nužna da bi ono svakodnevno bilo podnošljivo. Oni koji nam govore da se trebamo otarasiti romantizacije Božića ne “kradu” nam toliko Božić koliko podnošljivost radnog ponedjeljka. Slično je i s međuljudskim odnosima. Oni koji smatraju da s njima uvijek trebamo biti trezveni, promišljeni, oprezni i bez ikakvih ideala na kraju uviđaju da su život učinili nepodnošljivim. Bolje je riskirati s idealom, hrvati se, živjeti. Čini mi se da je upravo to poruka koju šalje Fairytale of New York i zato je ona toliko omiljena božićna pjesma.

Ivo Džeba

Ogenj: Vesela nočka

Vesela je ova nočka / Čaka na me još od snočka / I vidim zvezdu na nebi / Kaže mi pot ve k Tebi

Poveći broj svima znanih i popularnih božićnih pjesama, bilo da je riječ o onima na hrvatskom jeziku, iz bogate domaće duhovne baštine, bilo da je riječ o onima engleskim, u širokom rasponu od sakralnih do uvelike sekulariziranih, za posljedicu ima da poneke pjesme koje se ne mogu uklopiti ni u jednu od navedenih kategorija ostaju po strani. Jedna od takvih pjesama jest Vesela nočka grupe Ogenj, koja je u isto vrijeme krajnje domača i – za dobar dio Hrvata kojima je kajkavsko narječje teško dokučivo – krajnje “strana”. Pjesma jednostavnim riječima rekonstruira osjećaj predbožićnog ushita i zanosa, svojevrsnu opijenost zemaljskim dobrima (“Puni su stoli i kupice vina”), obiteljskim zajedništvom (“Mati je našla svojega sina”) i misterijem Isusova rođenja (“Z njim nam je biti milo / Dete nam se narodilo!”). Isusov nauk nije bez razloga radosna vijest, a ja ne znam za hrvatsku božićnu pjesmu koja bi vjernije od Vesele nočke dočarala ekstatičnu radost koju donosi Njegovo rođenje i sve što ono unosi u svijet. Pjevajući o zvjezdanom putokazu koji je kraljeve/mudrace doveo pred betlehemsku štalicu, Vesela nočka i sama služi kao putokaz do iste te, Isusove štalice.

Matija Štahan