Osmog dana ožujka svijet slavi Dan žena. Hrvatska je ovih dana donekle odahnula ublaženjem pandemijskih mjera. A Infinito+1 najavio na svom (i hrvatskom) YouTube kanalu emitiranje serije „Zaraženi“. Prilika je to da se prisjetimo niti koja sve to povezuje: filma „Marijina zemlja“. Imali smo ga tijekom siječnja i veljače priliku gledati u našim kinima. Je li moguće u proslavi  tipično „ženskog genija“, i potrazi za zdravljem tijela i duše ne odati prije svih drugih žena priznanje Ženi, Novoj Evi – Majci sviju ljudi?

Ožujak i bitka za „ženski genij“ –  Mjesec ožujak (mart) u antičkoj rimskoj kulturi dobio je ime po „bogu“ rata. Ratove, u pravilu, vode muškarci. Jer žene vladaju svijetom. Kršćansko srednjovjekovlje iznjedrilo je fenomen viteštva kao kulturne metamorfoze ove stvarnosti, preobrazbe s izvornim ciljem izbjegavanja oružanih sukoba i njegovanja kulture života. Viteštvo u srcu svoje misije nosi neku posebnu damu, ženu koja humanizira civilizaciju i nosi „tri kantuna“ svakog domaćinstva, a time i muževljeve borbe za izgradnju kreposti ljubavi, vjernosti, pravednosti, hrabrosti, umjerenosti. Muškarci diljem svijeta koji ovih dana više nego inače žele izraziti ljubav, zahvalnost i odanost važnoj ženi u svome životu imaju priliku to učiniti na najbolji mogući način, slijedeći model drevnih vitezova: staviti se u službu one Dame koja je dala novi smisao i ožujku i njegovom osmom danu. Jer, počevši od događaja Blagovijesti, čitav svijet pomalo sve više biva osvojen, pomiren i ujedinjen – postaje Marijina zemlja. Biti u službi njezine legije, to jest vojske, znači ući u rat, onaj najvažniji, bez metalnog, nuklearnog i biokemijskog oružja. Zaći u ono ključno bojno polje, koje toliki ignoriraju ili izbjegavaju: vlastitu nutrinu. Rat koji će dokončati sve ratove i svako krvoproliće. Stvoriti uvjete da svaka žena ima šansu biti barem donekle kao Marija.

Film „Marijina zemlja“ može nam u tome pomoći. Svojim sadržajem ali i formom, niskobudžetnim ali neobično uspješnim spojem humora i drame, igranog i dokumentarnog filma.  Još i više ako uzmemo u obzir dodatnih 100 minuta sadržaja na službenom DVD-u ovog filma, kao i intervjue njegova autora (Juan Manuel Cotelo) dostupne na internetu (Irish Catholic, Rome reports, Gloria TV). Između ostalog, usmjerava naša korizmena promišljanja na sljedeće teme.

Istine se ne treba bojati – „Marijina zemlja“, prema riječima njezina autora, potiče potragu za istinom bez straha zbog toga što ćeš na kraju uistinu pronaći. Pitanje koje Cotelo postavlja jest: kako nam stvari u životu funkcioniraju sada kad smo izbacili Boga iz obitelji, obrazovanja, hobija, kulture, ekonomije i politike? Je li to bio pravi izbor? Naravno da je pri tome dopušteno propitivati autentičnost onoga što govore oni koji tvrde da su doživjeli prisutnost Marije: je li sreća koju su pronašli istinska, ili je riječ o utjesi uma? Svatko, i vjernik i ateist i agnostik je slobodan uzeti kameru i ići snimati reportaže po „marijanskim“ (Gospodnjim) svetištima širom svijeta i u susretu s rijekama hodočasnika donijeti zaključak za sebe. Vjera i razum idu ukorak jedno s drugim. Crkva ne brani nikome doći, vidjeti, čuti, zaključiti. Ona želi da otvoriš srce, razum, oči i uši. Bog je ostavio dovoljno tragova da ga tražeći nađemo – živih ljudi i njihovih životnih priča iznenadnih zaokreta i velikih. Upravo to je nit koja povezuje „Marijinu zemlju“, seriju „Zaraženi“ i čitavu filmografiju Cotela pod projektom „Infinito+1“ ; stvarne, osobne priče i svjedočanstva, njihova učestalost i skrovita povezanost, na tragu Papina govora o zadaći suvremenih sredstava komunikacije – otkrivanju jedne velike teksture sastavljene od brojnih ljudskih života, tkanja priča junaka svakodnevice, koji se hvataju u koštac s teškim situacijama vlastitog života i bore protiv zla. U svemu tome doista, nitko nikada nije i ne treba biti sam. Pitanje je imam li ja osobno hrabrosti uočiti sve to, istražiti i suočiti se s istinom koju susretnem?

Obraćenje je udarna vijest dana – i tema o kojoj se premalo govori. Stvarnost koju mnogi ignoriraju i prešućuju. A ono je tu. Rasprostranjeno, učestalo više nego što želimo vidjeti. Događa se drugima. A meni? Ono što je Cotelo primijetio u tkivu svjedočanstava obraćenika s kojima nas „Marijina zemlja“ želi upoznati jest jedan specifičan obrazac, motiv: iznenađenost onim što mi se događa, otpor a potom ustrajnost, dosljednost u novom načinu života. Može li takva ustrajnost biti lažna fasada, gluma ili snagu crpiti iz samo ljudskih snaga osobe koja je preko noći napravila zaokret od 180 stupnjeva? Izazov nisu drugi ljudi, primjećuje Cotelo, nego moja osobna preobrazba. Spremnost da od svih tema, projekata koje mi svakodnevica, društvo i svijet nameću, prepoznam onaj najvažniji, centralni: moje osobno obraćenje.

Božja poniznost oduševljava – „Marijina zemlja“ u prvom, igranom dijelu otkriva uzrok takvog autentičnog obraćenja pojedinaca čije svjedočanstvo čini drugi, dokumentarni dio filma. Taj uzrok je Božja spremnost da ide ususret čovjeku do krajnjih granica, nepredvidljivo, ustrajno, odasvud, da se „spusti“, ponizi i oplijeni kako bi se približio izgubljenom čovjeku, svojem „djetetu“ koje voli više od svega drugog stvorenog. Ili kako film to kaže, kroz uprizorenje Boga Oca: „ Moja Riječ postat će tijelo njihova tijela. Ja ću rasti u maternici, poput njih. Naučit ću ih da vole bezuvjetno, dopustit ću im da me uzmu u svoje ruke. Pokorit ću se njihovoj volji. Vidjet će da ljubav nije nametnuta. Bit ću njihov sluga. I štoviše, bit ću im hrana, najjednostavnija hrana, tako da mi svi mogu doći.”

Uistinu, gdje obilova grijeh, izobilova milost. Iskustva ljudi „Marijine zemlje“ to potvrđuju: Božje približavanje nama po žrtvi njegova Sina budi u nama najsnažniji ljudski impuls: uzvratiti ljubavlju na primljenu ljubav i trajno promijeniti svoj život. U svemu tome, Marija igra ključnu posredničku ulogu. I zato:

Marijina je zemlja i sve na njoj – jer je Bog to dopustio. On je vjeran svojim obećanjima: Marija, službenica Gospodnja, ponizna, krotka i blaga, otvorena otajstvu Utjelovljenja kao nitko drugi, baštinit će Zemlju. Jedna od obraćenica u „Marijinoj zemlji“, nekoć top-model s modnih pista, komentirajući dar vlastite tjelesne ljepote primjećuje: „Ne osjećam se više kao model. Istinski model je Blažena Djevica zapravo. „Jedna druga svjedokinja na putu obraćenja kaže: „Pitala sam Gospu zašto je tako lijepa. Odgovorila je: lijepa sam jer volim.“ Slušajući Cotelove izjave za javnost, postaje očito kako je i u njegovom vlastitom procesu obraćenja važnu ulogu igrala ljepota katoličke vjere i Božjeg stvorenja. U ovom vremenu korizme, dok se prisjećamo da smo prah i da ćemo se u prah pretvoriti, i da smo pozvani obratiti se i vjerovati Evanđelju, i mi imamo priliku uteći se obrani one koja je „Sva lijepa“. Po otajstvu Crkve, ući iznova u utrobu Majke, taj savršeni model, kalup koji oslobađa. I nanovo se roditi. Obogatiti prah naše čovječnosti otajstvom Euharistije koje do nas dolazi posredstvom Marijine „zemlje“ – iste one naravi iz koje je satkana ljudska narav Gospodina našega Isusa Krista, Spasitelja sviju ljudi.