Kako uvijek tražim film koji je bolji od ukalupljene, ideološki nadahnute zabave koju isporučuju gospodari naših medija, bilo mi je drago kada mi je šurjak preporučio „Miran život” – lijep i promišljen skromni film kakav europski redatelji još uspijevaju isfinancirati. 

Film je prvi put prikazan 2013. godine, a režirao ga je Uberto Pasolini. Osvojio je nekoliko međunarodnih nagrada, i tiho i ustrajno pronalazi širu publiku, koju je itekako zaslužio. Pasolinijev film usredotočava se na sredovječnoga Johna Mayja (Eddie Marsan), koji radi u uredu „Bona Vacantia” u vijećnici Kennington u Londonu. Za one koji ne znaju, „Bona Vacantia” je pravni termin za imovinu koja nema vlasnika.

Mayjev posao je pronaći nasljednike ljudi koji su umrli sami i bez oporuke, a kada u tome ne uspije, treba se riješiti njihovih stvari. Na sebe je također preuzeo obavezu da napiše oproštajni govor te da organizira i prisustvuje pogrebima samotnjaka i žrtava samoubojstva.

May radi u sićušnome uredu, u poslu je metodičan i usredotočen na pojedinosti, gotovo opsesivno-kompulzivan. Živi sam u depresivnome gradskom stambenome bloku, i jedina razlika između Johna Mayja i osamljenih ljudi kojima pruža usluge jest to što je on još živ.

Kako se priča razvija, Mayjevi birokratski šefovi odluče da je njegov posao preskup i da zahtijeva previše vremena, i da će zatvoriti njegov ured. May zatim kreće u potragu za rođacima svojega posljednjega slučaja, Williama „Billyja” Stokea. Koristeći fotografije koje je pronašao u Stokeovu stanu, May konačno uspijeva pronaći nekoliko prijatelja i članova obitelji, otkrivši tako tragičnu ruinu uništenoga života, uništene obitelji, karijere i slomljenoga srca.

Neću vam pokvariti dirljiv i znakovit kraj filma, ali dovoljno je reći da Mayja njegovo nastojanje da život Billyja Stokea privede dostojanstvenome kraju dovede do Stokeove kćeri, koji glumi Joanne Froggatt (Anna iz serije Downton Abbey). Ona pokaže zanimanje za Johna Mayja, i dok on, odjednom ushićen pozitivnim novim smjerom u svojemu životu, polazi na sastanak s njom, naiđe na londonski dvokatni autobus – jeste li primijetili zgodnu dosjetku da se autobus zove New Routemaster  („Pronalazač novih putova”)?

Pasolinijev film je suptilan, pronicljiv, profinjen i promišljen. Termin „Bona Vacantia” postaje metafora za cijeli film. Neženja John May, poput pokojnika s kojima radi, imetak je koji ne pripada nikome, i njegov rad u bezličnoj birokraciji te život u anonimnoj pustoši poput Londona postaje simbolom modernoga čovjeka, napuštenoga i u potrazi za svojom dušom. To me podsjetilo na Eliotovu viziju Londona, u kojoj čujemo odjeke Dantea:

Nestvarni grad,

pod smeđom maglom zimske zore,

gomile su se prelijevale preko Londonskoga mosta, toliko njih,

nisam mislio da je smrt rastočila tolike.

Disalo se u uzdasima, kratkima i neredovitima,

i svaki je čovjek zurio u vrške svojih cipela.

Redatelj Uberto Pasolini je nećak filmaša Luchina Viscontija. Nakon što je radio kao investicijski bankar, počeo je raditi u filmskoj industriji, udruživši se s britanskim redateljem Davidom Puttnamom. Radio je na filmovima „Žabac i princ” i „Misija”, a nastavio je učiti svoj novi zanat radeći na produkciji sve dok nije počeo režirati vlastite filmove. Njegovi su filmovi karakteristični po snažnome suosjećanju prema običnim junacima, ali „Miran život” to poštovanje prema ljudskome životu stavlja u prvi plan na moćan način, još moćniji zbog svoje dojmljive samozatajnosti.

Ispod jednostavne priče Johna Mayja uočavamo stvarno dostojanstvo i vrijednost svakoga ljudskoga života. Ispostavlja se da Billy Stokes nije bio uspješan, a niti osoba koju su drugi voljeli. Vucibatina je i bivši zatvorenik, koji je napuštao žene u svojemu životu i ignorirao svoje jedino dijete. Samo je jedan korak daleko od alkoholičara s ulice koji ga se sjećaju. Stokes je žalostan – čak i prijezira vrijedan – primjerak čovjeka, ali John May prema njemu se odnosi s jednakim tihim dostojanstvom i poštovanjem koje ima za sve tužne ljude koji su Bona Vacantia – izgubljene duše.

U završnome prizoru Pasolini poduzima hrabar korak i iskoračuje iz sivog i nezamjetljivog života Johna Mayja i otkriva njegovu istinsku i vječnu vrijednost. „Miran život” dojmljivo je, originalno i dirljivo odavanje počasti ljudskoj vrijednosti i samopožrtvovnoj ljubavi na gradskim ulicama. Smjestio bih ga u istu kategoriju s klasikom „Babetteina gozba” kao lijep i tih film koji će na vas ostaviti mnogo jači emocionalni i filozofski dojam nego što se na prvi pogled čini.

Izvor: The Imaginative Conservative | Prijevod: Ana Naletilić