La Maison en Petits Cubes (つみきのいえTsumiki no Ie, „Kuća malih kocaka”) je kratki japanski animirani film autora Kunioa Katōa. Osvojio je nekoliko nagrada, među kojima je najvažnija Velika nagrada za kratke filmove (Annecy Cristal) na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju 2008. godine i Oscar za najbolji kratki animirani film 2008. godine.

U gradu u kojem živi ostarjeli udovac je poplava. Kako bi ostao na suhom, čovjek mora nadograđivati kuću. No kad mu najdraža lula padne u potopljeni dio kuće, u potrazi za njom on ponovno proživljava prizore iz svog događajima bogatog života. (Izvor: Wikipedia)

Video je metafora ljudskog života. Voda predstavlja vrijeme, čije neumoljivo prolaženje poplavljuje pojedine životne faze i čovjeka prisiljava da nadograđuje kuću, čini je višom. Želi se sugerirati da starčeva potraga za lulom označava to da se približava kraj njegova života. S tom spoznajom možemo analizirati sljedeće:

Apostolski elementi:

1. Jedan od ključnih elemenata videa je vrijeme. Nijedna faza ne traje vječno, i koliko god fotografija napravili, ili koliko se god trudili određene uspomene održati živima, tu činjenicu ništa ne može promijeniti. Starac gradi svoju novu kuću malo prije nego što vrijeme poplavi njegovo trenutno obitavalište. Njegov život je u stalnom kretanju, i učenje kako živjeti negdje, a ne naviknuti se na to mjesto postaje temeljnom vrlinom. Nesigurnost koja obilježava vodeni grad ukazuje na nesigurnost koja obilježava ljudski život. Baš poput toga starca, svaki je čovjek u ovom životu hodočasnik – mi čeznemo za određenom stabilnošću koju ne možemo doseći. Ipak, mi na jedan način osjećamo da je naše srce usmjereno prema njoj.

2. Svako od velikih zdanja, sada potopljenih u čvrstom vodenom stisku vremena, počelo je s malim projektom punim ljubavi. Taj početni trenutak bio je temelj i potpora za sve što je tek trebalo izgraditi. Vezivo nije materijalna konstrukcija, nego san mladih ljubavnika, koji je veličanstvenom zdanju dao život. Okljaštreni snovi stvaraju okljaštrene zgrade, koje vrlo brzo popuste pred plimom vremena. No uzvišeni snovi, snovi puni ljubavi i osobne predanosti omogućavaju nastanak zgrada koje odolijevaju plimi, i koje kao da dotiču vječnost. Kao primjer može poslužiti sljedeće: u koliko se današnjih brakova izriče „da” za koje se ne vjeruje da će trajati više od nekoliko godina? U mnogo njih! Malo ljudi vjeruje u ljubav koja traje zauvijek. Važnija je sigurnost koju nude velike kuće, uspješne karijere i razumno planiranje. No sve će to, ako nema ljubavi, završiti kao jedna od onih niskih zgrada, potopljenih u dubinama žalosnog plavog mora.

3. Da se vratimo na početak: ljudski je život neizvjestan, no postoji vrsta iskustva zbog koje se bunimo protiv te neizvjesnosti. Što je to? U starčevoj je pustolovini prisutna nit koja se provlači kroz cijelu priču – ljubav, iznimna radost međusobnog pronalaženja i dijeljenja dara života u trenucima radosti, ali i boli. U mnogim se kritikama tvrdi da film ima tužan kraj, ali ja ne mislim tako. Ako pažljivo gledate, vidjet ćete da kada starac pokušava nazdraviti u uspomenu svoje pokojne žene, trgne se i shvati da je tek na dnu, početku zgrade uspomena. Ne može nazdraviti jer uspomene, iako su lijepe, nikad ne ispunjavaju našu želju za zajedništvom. Kad on nazdravi? Na kraju, kad njegove žene očito nema. Za mene to prelijepo, i u toj sam predivnoj gesti vidio vrlo lijepu i ljudsku pobunu pred nesigurnošću ljudskog života. Time se želi reći da ljubav traje. Ljubav je ono iskustvo stabilnosti za kojim naša srca teže u ovom životu. No ja ne govorim o nostalgičnoj ljubavi koja živi od uspomena. Ne, govorim o pravoj ljubavi. Ona mora biti živa! Duhovno iskustvo ljubavi otvara me za osjećanje obzora onostranog, za stabilnost koju traži sama narav ljubavi! I zato je zdravica izraz pobune! Život nije nesiguran! Ljubav koju osjećam traži da bude tako.

4. Koje druge elemente pronalazite u videu?

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.