Filmovi Što je žena? i Eva u progonstvu privukli su nedavno pozornost javnosti. Prvi postavljajući ljudima jednostavno pitanje, a drugi pokušavajući dati odgovor na to pitanje na temelju Svetog pisma. Mi se nalazimo u tjednu između blagdana svete Terezije Benedikte od Križa i svetkovine Žene zaogrnute Suncem (Velika Gospa). U kolovozu, mjesecu u kojem Crkva časti svetice – žene, majke, Kraljicu, djevice i udovice. Nema boljeg vremena za one koji pomoću filmova traže uvod u promišljanje o (nad)naravi i svrsi ženske osobe i njezinoj ulozi u svijetu. Život i spisi svete Terezije Benedikte („Žena“, „Znanost križa“, „Skriveni život“) postavljaju isto pitanje i svakako nude puno dublji i bogatiji odgovor. Ipak, za sve one koji traže nešto laganije štivo tijekom ljetnog odmora najbolji nama znani filmski uvod u lik i djelo ove iznimne žene i njezin doprinos odgovoru na pitanje: „Što je žena?“ jest  Sedma odaja (1995) Márte Mészáros.

Film “Što je žena?” Matta Walsha gledatelju sugerira tri temeljna zaključka. Prvi je: postoji objektivna istina do koje treba doprijeti, neovisna o subjektivnim osjećajima. Drugi je: samo žena zna što je žena. Stoga, treći zaključak jest: ako nisi žena, uđi u odnos sa ženom da bi saznao što je žena (oženi je ili je pitaj). Film “Eva u progonstvu” autorice Rebekah Merkle daje pregled misli tri feministička vala u 20. stoljeću a potom se vraća na biblijske izvore govora o ženi i zaključuje: žena je tu da se – podredi muškarcu, napuči s njim Zemlju, pomogne muškarcu i proslavi muškarca. “Sedma odaja” Márte Mészáros, igrani film o životu Edith Stein/svete Terezije Benedikte, na poseban način nadopunjuje potragu gore spomenuta dva dokumentarna filma. S njima je, zanimljivo, poprilično kompatibilan, iako je nastao gotovo četvrt stoljeća ranije, nudeći ponešto dublja i raskošnija obzorja. Evo par smjernica za promišljanje na temelju citata i postupaka filmskog lika Edith Stein/Terezije Benedikte (i poneku interpretaciju tamo gdje je potrebna).

  1. „Potraga za istinom je nesvjesna potraga za Bogom.“
  1. „Ljudska osoba ne može sebe pronaći bez susreta sa živim Bogom.“
  1. „Odnos s Bogom ostvaruje se kroz osobu Isusa Krista.“
  1. „Razum ne može proizvesti istinu, može je samo pronaći.“ U filmskom razgovoru s Hellerom i govoru o važnosti intuicije i kreativnoj otvorenosti Objavi kao oznaci pravog intelektualca, filmska Edith daje naslutiti tek fragment onog što se u stvarnosti iz njezinih spisa može pokazati korisnim smjernicama za probleme koje je po pitanju položaja žene u društvu detektirao prvi val feminizma. Iz kuta gledanja Edith/Terezije, važno je formiranje integralnog obrazovanja: ne samo obrazovanje intelekta, već i volje, instinkta i duha. Ovo sveobuhvatno obrazovanje je u službi žene kao “pedagoga” ekstaze; one koji pomaže svakoj osobi da dosegne puninu osobnog identiteta kao otvorenost prijemljivosti, gostoljubivosti i predanosti drugima. Što se tiče drugog vala feminizma, Edithina vizija žene jest vizija one koja u svom majčinstvu nije ograničena na biologiju, već je pozvana i na duhovno majčinstvo. Podržava antropološki model „uzajamnosti u različitosti”. Što se tiče trećeg vala feminizma, prema Edith/Tereziji, žena ima objektivni identitet: srce “ženskog genija” je želja za cjelovitim razvojem i pomaganjem drugima u sličnom razvoju. Čuvati, njegovati i podržavati rast. Po prirodi, žena će ispuniti svoj poziv ako tuđu “borbu za život” učini svojom. Ovo intersubjektivno postojanje definirano je pozivom na stvaranje zajednica ljubavi.
  1. Strpljivo prihvaćaj kritiku i stalno preispituj vlastitu motivaciju – nije riječ o citatu već o jednoj temi koja se proteže kroz čitav film. Iskrena potraga za životom u istini i ljubavi (a time i svetosti) uključuje iskrenost prema samoj sebi u trajno bdjenje nad mogućnošću prikrivene samodostatnosti i traženja osobne slave, časti i moći. Filmska Edith/Terezija to prolazi u konfrontacijama s majkom, sestrom, Hansom, Hellerom, poglavaricom i samom sobom.
  2. „Nijedna grupa neće promijeniti društvo ako svatko od nas pojedinačno nije voljan promijeniti vlastitu sudbinu“ (kroz osobno obraćenje Isusu Kristu)
  3. „Afirmiraj se nutarnjim životom, a ne „vanjskim“ postignućima.“ Filmski scenarij potom prikazuje razvoj i sazrijevanje svetice Terezije Benedikte koja se posvećuje sve dubljem i intenzivnijem nutarnjem životu kao stvarnosti u kojoj se ostvaruje apsolutna sloboda predanjem Bogu kroz jedinstvo s Kristom raspetim. Ona tako postaje živi biblijski model žene i putokaz onog o čemu govori „Eva u progonstvu“: podložna Kristu (muškarcu) postajući njegova zaručnica i pomagačica, s ciljem da proslavi svoga Zaručnika i napuči zemlju duhovnim sinovima i kćerima, u Karmelu i šire.
  4. „Kad si blizu mene ne smijem te i ne mogu voljeti; kad si daleko volim te čitavom dušom.“ Ovi pjesnički stihovi koje filmska Edith koristi u nastavi postaju pomalo lajtmotiv čitavog njezinog filmskog putovanja u odnosu prema njezinim udvaračima (iz faze u svijetu), a potom prema Zaručniku (po ulasku u Karmel). Ovdje bismo ih (parcijalno) interpretirali ovako: lako je voljeti na daljinu, ali zrela ljubav iziskuje blizinu koja zahtijeva odricanje, donosi bol i umiranje sebi.
  5. Život je izlazak u susret Zaručniku kroz sedam odaja: Edith/Terezija sazrijeva u prisutnosti drugih žena: majke, sestara, drugih novakinja, poglavarica. No, kao kći Karmela, Terezija Benedikta sazrijeva ponajviše pod duhovnim vodstvom žene po čijem se svjedočanstvu i zapisima bila i obratila na katoličanstvo: svete Terezije Avilske. Poniranje u nutarnji zamak duše kako bi izišla u susret Zaručniku odvelo je tako Edith/Tereziju do šeste odaje; odaje patnje, u kojoj se napušta svijet… i čeka. Za nju je to bila plinska komora Auschwitza. Efektni vizualni izričaj redateljice Mészáros (varijacija Michelangelove Pietà u konačnom filmskom zagrljaju majke i kćeri) implicira da se ostvarilo ono što je lapsus (ili možda filmsko proroštvo) Edithine filmske nećakinje nagovijestio ranije: Edith/Terezija je doista postala (jedno s) Kristom (tal. diventare Cristo) dopunivši u svom tijelu (i u svojoj mjeri) ono što „nedostaje“ mukama Kristovim (Kol 1,24). Za Tijelo njegovo – Crkvu. I za njezin voljeni židovski narod. Crkva vjeruje da je ova sveta žena i suzaštitnica Europe potom zakoračila u sedmu odaju.