Nekoć sam negdje čula da se posljednja bitka vodi za obitelj, a konačna za ženu. Neprijatelj Božji zna da je, ako takne i pogodi ženu, pogodio cijelu obitelj, cijeli jedan rod, narod i domovinu.

Kroz posljednje dvije korizme nas nekoliko majki znalo se okupiti i tražiti postaje križnog puta vani u prirodi; eno, imam ih cijeli spisak. Tada sam imala osjećaj da je to dobar način da, idući od postaje do postaje, skidamo sa sebe etikete koje nam je ‘prilijepio’ svijet, drugi ili pak same sebi, i da nastojimo ostaviti samo jednu: „voljena“. Jedino ona leži u temelju žene i tvori naš identitet koji se iskrivio svakojakim slikama žene koje sve više postaju mučne i gnjusne bilo kojem zdravu razumu i savjesti.

Nismo tada nalikovale nikakvoj grupaciji za ženska prava ili tomu slično, već smo samo nastojale biti uz Božje srce, donositi gladnom svijetu ispravnu sliku žene i stajati na tom mjestu Golgote gdje još jedino može ozdravljati naš identitet.

Zašto je Golgota put skidanja maski, mjesto pogreba svake krive slike o ženi, pribijanje čavlima svakog feminizma i prokazivanje svake laži u ime ženske slobode? Zašto je baš Golgota važna? Zato što je to mjesto Božjeg susreta sa ženom. Nekoliko puta baš se tamo sâm Bog obratio ženi. Nije rekao mnogo, ali i to što je rekao može biti dovoljno. Zastao je i tješio žene, rekao im da se oplaču, dao jednoj svoj odraz lica i na kraju dopustio da budu pod njegovim križem. Cijelom svojom Golgotom poručio nam je da smo ljubljene.

Golgotu nastavljamo uprisutnjivati svaki dan. Ona je i naš put svakodnevnog posrtanja, mirovanja u trudnoćama, beznadnih skidanja visokih temperatura i mnogih nerazumijevanja. Golgota je tu da dade identitet svakoj ženi i da zavjesa koja se raskinula raskine i svaku laž, strah, besmisao i približi joj Oca. I da joj skine sve etikete koje žena nije uspjela sama.

1. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Ovo je početak Golgote.

Često si osuđena na smrt. To ti čine drugi, namjerno ili nenamjerno, a ponekad i sama sebi. Svaki put kad dozvoliš strahu da tobom vlada, jednom si nogom zakoračila prema smrti.

Kad god si donijela nadu, život, svjetlo, kad god si živjela žrtvu i trpjela, nisi bila slaba. Kad god si donijela odluku koja nije bila motivirana strahom, dobro si odlučila.

Tko je ona koja život želi samo za sebe? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli?“ pita te Bog tvoj i kaže: „Uzimam svu ljubav koju nitko nije vidio.“

2. postaja: Isus prima na se križ

Mnogi će ti negirati tvoj križ. Nemoj slušati ni bježati u takve laži. Promotri svoj križ: križ neplodnosti, spontanog pobačaja, teškog poroda, djeteta s posebnom potrebom, težine braka, nemoći pronalaska bračnog druga, križ rodbine u kojoj se nalaziš, nemoći da financijski staneš na noge. Promotri ga, ali ga ne mjeri s tuđim križem, ni s jednim drugim križem, doli Njegovim.

Tko je ona koja uspoređuje križeve? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje slomove.“

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Ne kriješ da imaš svoje poroke. Držiš ih se i ne puštaš ih. To su bjegovi za koje misliš da pomažu i da na njih imaš pravo. A psalmist ti šapuće: „Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si.“ (Ps 139,8) Svi su tvoji grijesi samo strah koji još nikad nije došao pred Isusa na Golgotu.

Tko je ona koja je puna krivnje? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve krivnje ikad svaljene na tebe.“

4. postaja: Isus susreće svoju svetu majku

Kažu za Mariju da je bila ucviljena, a bila je i žena nade. Bojiš se svojih beznadnih ucviljenosti koje vuku prema dnu iz kojeg ne vidiš izlaz. Ti, koja trebaš nositi nadu, trebaš je. Ti koja trebaš davati i služiti, trebaš od nekoga primiti – sve. Novo vino u nove mješine.

Tko je ona koja ustraje u besmislu? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam svaku ogorčenost.“

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Gospodine, blagoslovljena tvoja bol koja zaliječi bol ispod svake boli, o čemu žensko srce nije znalo ni moglo reći nikome. Tvoj križni put susreo je mnogo žena, i tada i sada, koje su u njemu našle nove Cirence i nove oslonce. Tebi nije bitno jesam li udana, neudana, imam li djece ili nemam, koliko ih imam, jesam li grad razvaljen ili plodna dolina, ti želiš moje srce jer nisi aparat, već živo srce koje mi pokazuje Očevo lice.

Tko je ona koja ne prihvaća pomoć drugih? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje samoće i sažaljenja.“

6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Prečesto sam puta prezrela svoj odraz u ogledalu. Kroz tvoj krvavi odraz na rupcu želim zamoliti za novi pogled, opran tvojim odrazom, jedini ispravan, jedini čist, koji vidi ispod svakog mog parfema.

Tko je ona koja mora biti savršena? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje prisilne misli.“

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Za tvoje padove nekad nitko neće pokazati razumijevanja, a možda ih čak nitko neće ni vidjeti. Osjećaš se ‘nevidljivom’ i to te boli. Od tebe svi sve očekuju i ti jednostavno trebaš biti dobro. Nađi snagu nakon pada, ali u dubokom susretu s Njim, na nekom zdencu svoga života. Božja riječ poručuje: Ova riječ nije ti predaleko, ona je sasvim blizu da je vršiš (usp Pnz 30,10).

Tko je ona koja mijenja spol i koja želi postati muškarac? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje bolesti.“

8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Ženama u život često stavljaš djecu, našu ili tuđu. Žene se često povezuju s djecom. Od pamtivijeka i od početka. Žena je na poseban način povezana s djetetom, tjelesno ili duhovno. Ozdravi svaku ženu da u svakom djetetu, koje i ne mora biti njeno, može vidjeti da je ona kći, a Bog da je otac. Djeca, naša i tuđa trebaju nam da nam iznova pokaže nježnost koja viče: „Imaš Oca. Imaš identitet. To je početak i kraj.“

Tko je ona koja se skriva iza uloga, a ne živi svoj identitet? Samo ona koja se jako boji. 

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje iznenađenosti trudnoćom, spontane pobačaje i željena, a neuspjela začeća.“

9. postaja: Isus pada treći put

Najviše me guše moje granice, moje misli o meni i moje neprihvaćanje osrednjosti. Bojim se osrednjosti jer onda sam obična i ni po čemu posebna. Ti si upravo takav hodao onoga dana. Danas grlim sve svoje praznine, danas grlim i kamenje kojim samu sebe kamenujem. A i ono kojima sam ja kamenovala druge.

Tko je ona koja traži samo svoja prava? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje nemoći.“

10. postaja: Isusa svlače

Postoje trenuci kojih se jedva želiš prisjećati, koje nikako ne voliš i koje nitko ne poznaje. A On je i njih htio otkupiti i uzeti, donoseći ti novu čast i neokaljanu postelju. U boli tvoga tijela koje su otkrivali u porodu, u mnogim pregledima, u tvojoj neplodnosti i krvarenjima, tvoje tijelo bilo je slično golgotskom. U svakom stidu koji si doživjela kad te netko obeščastio: riječju, pogledom ili činom. U svakoj boli koja te obilježila, u svakom trenutku kad si se osjećala kao objekt i kad si se zatvorila za ljubav. U svakoj Mariji Magdaleni u sebi trebaš novu čast i neokaljanu postelju. Ušao je u tvoju poharanu zemlju i podigao novi grad.

Imaš dostojanstvo.

Tko je preljubnica? Ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje obeščašćenosti.“

11. postaja: Isusa pribijaju na križ

Pred tupoćom tvojih dana, gdje te polagano ranjava površnost svih tehničkih stvari koje radiš, kad si se osjećala poput robota koji obavlja i kao ona koju je život prevario i instrumentalizirao i negdje u vjetar bacio tvoju ženstvenost i nježnost; ne boj se, Golgota je snažna da ti kaže istinu o tebi.

Svaku feminizmom iskrivljenu sliku žene nastalu iz ranjenosti i straha, sliku koja je tu samo da ubija, a ne da pomaže, razapeo si i na Golgoti bacio u vjetar. Pokaži nam kakvo služenje od nas tražiš.

Tko je inatljiva žena, hladna i tvrda poput čavala koji se zabijaju u mnoga srca? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam svu ranama nastalu tvrdoću.“

12. postaja: Isus umire na križu

Rekli su mi da pod tvojim križem mogu sve iskati. Kad se okrenem drugačija, ne više kao srebroljupka ili bludnica, daj da sve otpadom smatram poradi tebe.

Daj da na Uskrs zasjam u svoj ljepoti ženstvenosti koju svetost štiti, koja je plod moje i tvoje intime, o Raspeti.

Ti, koji si moj prvi Supružnik i onaj koji me zazvao imenom i počastio obećanjem da ću još danas biti s tobom u Raju, već sada, na zemlji.

Tko je ona koja mrzi muškarce i prezire brak, obitelj i djecu? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam to što te nikad nisu razumjeli.“

13. postaja: Isusa skidaju s križa

Ti, koji si rekao da si me pozvao kao ženu ucviljenu i opustošenu (usp. Iz 54,6) i koji me nećeš zapustiti, govoriš mi: „I ti ćeš graditi na starim razvalinama i dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina.“ (Iz 58,12)

Tko je ona koja govori da je apsolutna gospodarica svoga tijela i da ima pravo na izbor u pitanju života? Tko je ona koja ne voli djecu i zagovara njihovu smrt? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sve tvoje padove.“

14. postaja: Isusa polažu u grob

Marijo, često lijemo suze očaja, a ti učiš o suzama nade. Često srce prodajemo strahu, a ti pokazuješ kako da ga čuvamo da bude onakvo kakvo On želi. Kada usta zanijeme, onim pogledom u svog Sina ozdravi mnoge naše umore, glavobolje i poglede. Ti, Marijo, stojiš nad grobom kao brazdom iz koje tek dolazi život, bez karmina i vijenaca cvijeća. To te je naučio put Križa koji si morala proći. Jesam li bar Veronika kad molim i gledam bol tuđih obitelji? Samo me ti možeš naučiti kako se život rađa, donosi i opet vraća jer sva srca žena u tvom su združena. Daj da barem budem uz Salomu, Mariju Kleofinu ili Mariju Jakovljevu koje su, uz put stojeći, i svoj križ prigrlile i na Golgoti ozdravile. Tvoja poduka križa, Marijo, škola je i akademija svih naših dana. Majko mudrosti po križu, daj da i mi rodimo mnogo života otajstvom trpljenja. Nijedan križ nikako ne smije ostati ležati na podu, on ima biti uspravan da donese mnogo roda. Najbolja sijačice, znam da si na tom putu Ona koja šalje sve naše Cirence, od kojih si Ti najveća.

Tko je ona koja je povjerovala u laži ovoga svijeta o ženi? Samo ona koja se jako boji.

„Gdje te boli? Uzimam sva tvoja proklinjanja i sve tvoje smrti.“

15. postaja: Uskrsnuće

Ovo je najvažnija postaja. Mora postojati. Zašto? Jer je strah bio u korijenu svega. I onda apostolima i ondašnjim ženama i svakoj današnjoj ženi. A strah nije od Boga.

Uskrsnuo je! Tko trči s uskrsnoga groba?! Žene svjedoče. Strah je nestao. Negdje je ostao.

Jedina ispravna slika o ženi sada ispisuje sljedeće: Zamisli kakvi bismo bili da se manje bojimo. Ne boj se!

„Zar te nigdje više ne boli? Ta sve je Golgota uzela!“

Završetak

Odgovorit ću papi Ivanu Pavlu II. koji je napisao poznato „Pismo ženi“: Tko je ona koja odbija prihvatiti samo kriterij produktivnosti i stvara civilizaciju ljubavi? Samo ona koja se više ne boji.

Žena treba iznova pobijediti krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva (usp. Otk 12,11).

A onda, neka se diči samo strahom Gospodnjim.

Ženo, zar te nitko ne osudi? Ni ja te osuđujem! Idi i ne griješi više (Iv 8,10-11).