FRA ŽELJKO O 'PODNOŠENJU U LJUBAVI'

Tužno je uvjeravati nekoga u ljubav Isusa Krista i istodobno gomilati u sebi mržnju i očaj

Grijeh je uvijek grijeh i tako ga treba nazvati. Laž je uvijek laž i tako je treba nazvati. Krađa je uvijek krađa i tako je treba nazvati. No, čovjek ostaje čovjek i takvim ga treba nazvati. Bio taj čovjek musliman, Srbin, lezbijka, sdp-ovac ili što već…

Foto: Shutterstock

Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! (Ef 4, 1-6)

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podnosite jedni druge… Uvijek kušamo upotrijebiti Božju riječ koja nam je upućena, koju imamo pred sobom tako da nam bude korisna i praktična. Zato se pitamo podnosimo li jedni druge i to ne bilo kako, nego onako kako kaže sveti Pavao – u ljubavi. Mi smo skloniji odmaknuti se jedni od drugih, prestati razgovarati jedni s drugima, u sebi gomilati nezadovoljstvo i srdžbu.

Pokušajmo zamisliti kako mnogo naših situacija izgleda očima nekoga tko ne vjeruje u Boga. Ovoga našega, kršćanskoga Boga. I kako je to čudno i pomalo tragično uvjeravati nekoga da postoji Isus Krist, da si ga ti upoznao/la, a s druge strane u sebi gomilaš mržnju, nezadovoljstvo, neslaganje, mrzovolju, očaj ili nesnošljivost. Podnosite jedni druge. Isus Krist je propovijedao ljubav, pa tako i s onim događajem kad je nahranio ono mnoštvo ljudi. Bilo mu ih je žao, bilo mu je stalo do njih, volio je te ljude na kraju krajeva. I daje im jesti. Ja? Ti? Mi? Može li se u našim odnosima (obiteljskim, rodbinskim, susjedskim, regionalnim, međustranačkim) prepoznati poštivanje, čak i ako se ne slažemo?

Ponekad djeluje nestvarno da ljudi mogu komunicirati na normalan način, čak i s potpuno suprotnim stavovima, mišljenjima, vjerovanjima… A mogu. Kod nas češće gledamo vrijeđanje na vjerskoj pripadnosti, spolnoj orijentaciji, stranačkoj opredijeljenosti, političkom uvjerenju, nacionalnosti… Ako je nešto pogrešno, mislim da je u redu to iznijeti. Bez vrijeđanja. Bez mržnje. Grijeh je uvijek grijeh i tako ga treba nazvati. Laž je uvijek laž i tako je treba nazvati. Krađa je uvijek krađa i tako je treba nazvati. No, čovjek ostaje čovjek i takvim ga treba nazvati. Bio taj čovjek musliman, Srbin, lezbijka, sdp-ovac ili što već…

Nije smisao stalno razmišljati i truditi se živjeti pošteno, vjerski ispravno i zakonski pravilno samo zato jer nas netko drugi gleda i jer netko drugi daje sud o nama. Imaš svoje mišljenje. Imaš svoj stav. Imaš svoj život. Živimo ne zato da bi drugi imali što komentirati, nego zato što na svijetu postoje dobre stvari zbog kojih se isplati boriti. Postoje i stvari koje nas čekaju nakon ovoga života za koje se isplati boriti. Zato mi i uvijek zvoni onaj stih iz duhovne šansone: Ne griješi dušu zbog malo zemnosti… Zvoni i onaj drugi stih: Za let si dušo stvorena…Digni glavu. Uživaj u ovom zraku. U ovoj svjetlosti. U daru svoje obitelji. U daru hrane koju ćeš danas pojesti. U prijateljima koje imaš. U slobodnom vremenu. U poslu. U snazi koju ti daje Duh po kojoj možeš živjeti Evanđelje. Pogledaj oko sebe. Udahni duboko. Živ si. Zahvali Bogu. I kreni naprijed. Ne gledaj previše natrag. To nije pravac kojim si krenuo.

fra Željko Barbarić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 27. srpnja 2015.

Možda vam se svidi