DUHOVNI POTICAJ Fra Ante Vučković: Tko će izmjeriti težinu Marijina poslanja nakon što anđeo otiđe od nje? U njezinoj radosti titraju naše radosti. U njezinim se strahovima nalaze i naši, a u njezinoj boli ćutimo svoje boli. fra Ante Vučković Foto: x1klima/Flickr I anđeo otiđe od nje. Lk 1, 38 Došao je nenajavljen. U pozdravu joj je donio sjaj neba: milost i Gospodnju blizinu. Njezinu je smetenost otklonio jednostavnim riječima u kojima leži Božja sila: Ne boj se! Prenio joj je Božju naklonost po kojoj će začeti i roditi. I ime joj je djeteta dao: Isus. I rekao joj je tko će biti njezin sin: Sin Svevišnjega komu će Bog dati prijestolje Davidovo s kojeg će vladati uvijeke i čijem kraljevstvu neće biti kraja. I pojasnio joj je kako će se sve to zbiti odgovarajući na njezinu tvrdnju da ne pozna muža. Začet će bez njega, silom odozgor i njezino će čedo biti sveto, Sin Božji. I uputio ju je da s rodicom Elizabetom otkrije kako Bogu ništa nije nemoguće. Kad je Marija pristala da joj bude po anđelovoj riječi, anđeo otiđe od nje. Anđeo je otišao i Marija je opet ostala sama. Njezina kuća u kojoj se na trenutak otvorilo nebo, opet se vratila u svakodnevicu poslova i odmora, razgovora, molitve i šutnje. Nema više anđela u blizini. Nema više brzog i jasnog odgovora na pitanja koja će život otvarati. Ono o mužu njezinu, Josipu. Sada će ona njemu trebati odgovoriti na njegova pitanja. Otkud da je odjednom trudna? Čije je dijete? I mnoštvo drugih Josipovih pitanja o anđelu, njegovim riječima i izgledu, njezinoj naivnosti ili njezinoj ludosti. Sama neće uspjeti utažiti Josipovu žeđ za odgovorima niti će znati zadržati ga svojom ljupkošću. Josip joj je u svojoj nutrini već bio okrenuo leđa. Tek nakon što i njega posjeti anđeo moći će joj se opet okrenuti licem i otvorenim srcem. Ni njezin strah za dijete, kada Herod bude klao drugu djecu zbog njezina sina, neće smirivati anđeo. Anđeo joj neće šapnuti gdje joj je dijete kada ga na početku mladosti izgubi iz vida. Morat će se osloniti na svoju vjeru i na svoga muža. Njezinu bol, kada joj već odraslog sina proglase ludim, neće ublažavati anđelova riječ. Morat će je olakšati molitvom i ljudskom blizinom. Njezino probijeno srce pod križem na kojem je njezin sin ispuštao zadnji krik neće iscjeljivati ni anđeo ni otvorena nebesa. Ostat će gotovo sama s nekolicinom njegovih prijatelja čija će srca, kao i njezino, zjapiti prazninom sve dok ne ugledaju Učitelja nad kojim je smrt slomila svoju vlast. Anđeo je otišao i više se nije vraćao. Ostala je sama s poslanjem na koje je pristala, u šutnji neba, samoći odluke i muci da mora sama odgovarati na pitanja koja je nadilaze. U njezinoj radosti titraju naše radosti. U njezinim se strahovima nalaze i naši, a u njezinoj boli ćutimo svoje boli. Ali tko će od nas izmjeriti težinu poslanja i bol zatvorenoga neba kada anđeo otiđe od nje?
OBJAVILI DOKUMENT Španjolski biskupi osudili mise i molitve za ozdravljenje obiteljskog stabla, kažu da se protive katoličkom nauku
POZIV NA POTPORU Dragi čitatelji, potrebna nam je vaša pomoć! Odvojite 1€ mjesečno i podržite naš rad
POVRATAK ČEDNOSTI Zašto je kavalirsko ponašanje danas rijetko poput viđenja izvanzemaljaca ili pomrčine Sunca?