Mt 20, 17-28

Isus uzlazi u Jeruzalem. Svjestan je da ga čeka nasilna smrt u središtu života izabranoga naroda. Uzima učenike nasamo i jasno im govori što ga očekuje. Bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt. Predat će ga poganima. Ovi će ga izrugati, izbičevati i razapeti na križ. Treći dan će uskrsnuti. Učenici sada znaju više od drugih. No, nitko ne reagira. Nitko ne postavlja ni jedno pitanje. Unatoč Isusovoj jasnoći govora, sadržaj je toliko težak da ne dopire ni do svijesti ni do srca njegovih učenika. Što je sadržaj grozniji to je nevjerica veća. Najteže je povjerovati u najgore. Isus učenicima otvara prozor u događaje koji tek dolaze i htio bi da razumiju i prate što se s njim događa. Njima je teško suživjeti se s njim. Unatoč Isusovoj najavi učenici će se, kada se najavljeno stane događati, razbježati.

Neki od njih imaju druge misli u glavi. Razmišljaju o prvim mjestima u Kristovu kraljevstvu. Pri tom Kraljevstvo nebesko zamišljaju po uzoru na zemaljska kraljevstva. Isusu će to biti prigoda da ih pouči o prvim mjestima. Njegovi učenici trebaju naučiti što znači biti prvi u Kraljevstvu nebeskom. Na zemlji vladari vladaju narodima. Velikaši i bogataši drže narod pod vlašću. To se nije promijenilo ni u demokratskim sustavima u kojima narod bira svoje vladare. Nakon što ih izaberu ovi ih drže pod vlašću. „Neće tako biti među vama!“ kaže Isus oštro i jasno. Tko hoće biti najveći, neka bude poslužitelj! Tko hoće biti prvi, neka bude sluga drugima! Ne kaže Isus da najprije treba postati najveći i ugrabiti prvo mjesto pa onda potom posluživati i biti sluga. Nije cilj imati prvo mjesto pa se nazivati poslužiteljem i pokazivati neke geste služenja. Isus misli da je posluživanje put do najvećega i da onaj tko služi dolazi do prvog mjesta.

Nagnuće gospodarenja drugim čovjekom duboko je i jako u nama. Imati moć nad drugim čovjekom je velika napast. Podrediti sebi drugoga je prisutno u mnogim ljudskim odnosima. Mnogo je načina kako se drugoga može podrediti sebi: moć, snaga, oružje, sila, nasilje, laž, novac, ugled, informacije, manipulacije, zavođenja, laskanja, prijetnje, ucjene. Arsenal je beskonačan. Kad god drugoga želimo podrediti sebi, pravimo razliku između sebe i drugoga. Mi smo iznad, drugi je ispod. Mi smo veći, drugi je manji. Mi smo važniji, vrjedniji, pametniji, sposobniji. Drugi je manje važan, manje vrijedan, manje pametan, manje sposoban. Neprestano smo u napasti da sebe, svoju slobodu i vrijednost mislimo i doživljavamo samo na štetu drugoga. Ovakav zakon vlada posvuda u svijetu. „Neće tako biti među vama!“ kaže Isus i otvara vrata u drukčiji svijet.

Što bi se dogodilo kada bismo počeli misliti da je drugi iznad nas? Da je njegovo mjesto u kraljevstvu Božjem važnije od našega? Da je njegova glad važnija od naše? Da je tuđa bol potrebnija pozornosti od naše? Da je naša moć u tom da služi drugome? Da je naše znanje na korist drugome? Da su naše sposobnosti zbog dobra drugih?

U Isusovom najužem krugu, neposredno prije njegove muke, dogodio se sudar svjetova. Gospodariti drugim ili služiti drugome. Sudar traje do današnjega dana. Ima i u Crkvi onih koji grabe prva mjesta da bi potom govorili o služenju. Naći ćemo podvrgavanja, podčinjavanja, a i zlostavljanja drugih. I naći ćemo služenje u najizvornijem obliku. Razlika moći i služenja nije između svijeta i Crkve. Ona prolazi kroz srce svakoga čovjeka.

Dobar test za vlastito srce je post. Post je vrijeme kada svjesno umanjujemo svoju moć, snagu i važnost i dajemo prednost drugima služeći im. Post je najbolje sredstvo kojim obuzdavamo svoje nagnuće da budemo iznad drugih. Post je sredstvo, a Isusova riječ je zapovijed: „Neće tako biti među vama!“