Lk 19, 45-48

Hram je izdvojeno mjesto u svijetu. Malo sveto mjesto u velikome profanome svijetu. Posvećen je susretu čovjeka i Boga. Zbog toga i postoji. Premda je Bog posvuda, ipak hram je mali dio kozmosa posvećen Božjemu boravku među ljudima. Hram nije privatni posjed. On pripada svima. U njemu svatko ima pravo na svoj odnos s Bogom. Pa ipak, moguće je služiti se hramom u i druge svrhe. Pretvoriti ga, primjerice, u mjesto trgovine.

Čovjek je biće koje razmjenjuje i trguje. To činimo sa svim što nam pripada i što jesmo. Trgujemo stvarima, predmetima, plodovima zemlje i svoga rada, ali trgujemo i s onim što jesmo. Svojim izgledom, položajem, nadarenostima, umijećima. Sve ima, čini se, svoju cijenu. Sve je mogući predmet trgovine.

Hram je, međutim, jedino mjesto koje je u stanju biti zaštićeno od opće trgovine. To je zaštićeno mjesto na kojem je moguća vladavina besplatnosti. U hramu besplatnost zamjenjuje novac. Od Boga primamo sve bez naplate i Bogu ne naplaćujući dajemo, vraćamo i prinosimo dio svoga i sebe. U hramu vrijedimo onoliko koliko smo dragocjeni u Božjim očima. Naše su procjene drugih ljudi, njihovih sposobnosti, izgleda i položaja posve beznačajne na tom mjestu Božje blizine. U hramu vrijedi samo ono što pred Bogom vrijedi.

Zbog toga je odlazak u hram važan. To je jedino mjesto na kojemu u trenu nestanu sve naše razlike i umah se nađemo kao braća i sestre pred jednim Ocem.

Kad god se to izgubi, u kojem god hramu ne vlada takva sloboda i takvi odnosi među ljudima, hram se pretvara u špilju razbojničku. Ne da bi trgovanje bilo nedopušteno. Ne da bismo griješili kada kupujemo i prodajemo. Ali, ako to činimo u hramu, pretvaramo ga u špilju razbojničku.

Čovjeku je potreban čist, otvoren i slobodan susret sa svojim Bogom. Božja riječ odzvanja tek u hramu čistom od trgovine. Trgovačka buka guši Božju riječ.

Post je dobra prigoda u kojoj možemo metaforu hrama ugušenog trgovinom primijeniti na vlastitu nutrinu. I ona je privilegirano mjesto za susret s Bogom. I u nju se može uvući trgovački duh. I moja se nutrina može pretvoriti u špilju razbojničku. Ali, moja nutrina može postati i mjestom na kojem odzvanja Božja riječ. Danomice.

Nikada tako jasno ne vidimo vlastitu nutrinu do li kada je olakšamo postom i osvijetlimo ovim Lukinim tekstom o Isusovu izbacivanju trgovačkoga duha iz mjesta posvećenoga susretu s nevidljivim, a prisutnim Ocem nebeskim.