Mt 6, 1-6.16-18

Na početku korizme susrećemo tri duhovne discipline koje uređuju naše odnose s Bogom i drugima te jačaju duh i tijelo. Milostinja, molitva, post. Počinju od niže prema višoj. Od milostinje s kojom je najlakše započeti, preko molitve koja prati i milostinju i post pa sve do posta s kojim osobni odnos s Bogom ulazi u novi, dublji i ozbiljniji odnos. Kako oblikovati svoje odnose s Bogom, drugima, sa svijetom i sa samim sobom? Kako to činiti na dobar način? Kako izbjeći zloporabu duhovnih disciplina u neprimjerene svrhe?

Isus za svaku od ovih disciplina navodi najčešću napast. Milostinju mogu pretvoriti u samohvalu i duhovnu oholost. Molitvu mogu staviti u službu samopokazivanja, a postom se mogu truditi oko svoga društvenoga statusa. Opasnost je uvijek ista. Pretvoriti disciplinu duha u nešto protivno duhu.

Izlaz iz poteškoća Isus vidi u nutarnjem stavu. Dobro valja činiti na skriveni način. U skrivenosti sam povezan s Ocem nebeskim i zaštićen od napasti kojima sam izložen u neskrivenosti.

Milostinja je važna disciplina. Traži od mene da dobro procijenim svoje i tuđe stanje. Trebam moći prepoznati siromaštvo i znati razliku sebe i siromašnih. Za milostinju je potrebno izgraditi sućutno srce. Sućut s tuđim siromaštvom čini da mogu odvojiti od svoga kako bi pomogao drugome. Tuđa patnja ima prednost pred mojom. Milostinju treba davati tako da zaštitim onoga komu dajem. Ne smijem ga ni povrijediti ni poniziti. Moram dijeliti milostinju tako da ljudsko dostojanstvo siromaha raste, a ne da se umanjuje. To nije lako. Napast dijeljenja milostinje na krivi način je velika. Štoviše, sveprisutna je i jedva je izbjegavamo. Da bismo to mogli potrebno je boriti se protiv samoga sebe. Isus to kaže jakom slikom: neka ti ne zna ljevica što čini desnica. Moram sakriti od samoga sebe da dijelim i kome dijelim milostinju. Ne učinim li to, ljevica bi mogla početi hvaliti desnicu. Kako izbjeći da jednom rukom dijelim milostinju, a drugom da tražim pohvalu za svoje djelo? Kako izbjeći tu navalu samopokazivanja? Kako izbjeći kamere, javnost, priče o samome sebi dok pomažem drugome? Kako se povući iz svog dobrog djela?

Jedino tako da ostanem u skrovitosti. Na isti način kako je Bog ostao u skrovitosti kada me je je stvarao i nakon što me je stvorio. Meni je on u mome životu toliko skriven da mogu živjeti kao da ga nema. Trebam nestati iz svoje milostinje onako kako je Bog nestao iz vidljivosti u životu svojih stvorenja. Time će milostinja biti čista, ja skriven, a onaj kome je udijeljena zaštićen i slobodan.

Nama se nije lako povući. Nije nam lako nestati iz naših djela. Mi se potpisujemo ispod svakog našeg djela. Nekada višekratno. Uvijek vidljivo. Često napadno vidljivo. Najteže nam je ako se djelo vidi, a mi budemo zaboravljeni. Jedva da možemo podnijeti da netko spominje naša dobra djela, a nas zaobiđe. No, jedino su takva djela dobro učinjena, kaže Isus. Milostinja anonimno. Milostinja bez moga potpisa. Milostinja bez memorije o nama. Naša djela oslobođena nas.

Slično je i s molitvom. I ona se može pretvoriti u borbu za prestižem. U trenu se molitva od odnosa s Bogom pretvori u nadmetanje s drugima. Na mjestima koja su stvorena da u njima na prvom mjestu bude Bog, mi zaboravimo na Boga i počnemo se nadmetati s drugima. Molimo, ali hoćemo i svoju plaću. Odmah. Na vidljiv način. Ako ne u uslišanju molitve, a ono u tuđim udivljenim pogledima. Ljudsko je priznanje toliko poželjno da zbog njega zaboravimo i na Boga. Radije žudimo za ljudskim trenutačnim priznanjem, nego li da strpljivo iščekujemo što nas nebeski Otac želi poučiti. Privlačnija nam je vidljivost ljudima, nego skrivenost pred Ocem.

I post ima svoje poteškoće. Nije lagan. Koliko god je važan, toliko je i težak. Pokazivati na licu težinu posta znači truditi se izazvati sućut u tuđim pogledima. Sućut i udivljenost. Tko posti lako upadne u napast da post naplati ljudskom pozornošću. I ovdje Isus upućuje na skrivenost i odnos s Ocem nebeskim.

Sve tri discipline duha su usmjerene na rast pred Bogom i oblikovanje svoga života njegovom riječju. Isus ih je iskustveno poznavao. Bio je izložen napastima koje se s njima pojavljuju. Znao je kako se dobro služiti njima. Njegova pouka je kroz tisućljeća dospjela i do nas. Svatko može u svakom trenutku započeti s vježbom. Korizma je čudesno vrijeme rada na sebi u skrovitosti od ljudskih pogleda.