NAJMANJE TISUĆU ŽRTAVA

Marin Miletić o šokantnom izvješću o zlostavljanju u američkim biskupijama: Pedofilija je abortus dječje duše

Grijeh pedofilije, seksualnog zlostavljanja nevine djece je gnjusni čin kojim se gazi dijete i ostavlja mu teške posljedice po kasniji život. Zato se usuđujem napisati: pedofilija je abortus djetetove nutrine

pedofilija

Foto: Shutterstock.com

Žena je zamišljena u Providnosti Stvoritelja da bude hraniteljica i čuvarica života. Zato posebno boli razarajuća istina kada žena iznevjeri onu svoju majčinsku ulogu i, dopustite mi napisati, i prirodu samu. To je ona teška situacija kada žena pritisnuta životnim neprilikama, strahom ili očekivanjem društva, i u čestom neznanju posljedica, učini nešto što nikada ne bi smjela učiniti. Pristane najnezaštićeniji život na svijetu, koji u njenoj utrobi raste, prekinuti. Društvo kao takvo, a onda i mi vjernici, trebamo promišljati što učini da se abortus ne dogodi, osigurati sve legalne načine da majka ustvari nikada ne poželi učiniti abortus jer će imati oko sebe ljubav, skrb, brigu, razumijevanje i pomoć cijele zajednice.

Postoji dakle abortus kada se zaustavi život. Vjerujem da postoji još jedan abortus. Ta vrsta abortusa ne zaustavlja život direktno. Ali, ga teško sakati u njegovoj konačnosti, ništi identitet djeteta, čini ga potpuno nespremnim za daljnji život. Grijeh pedofilije, seksualnog zlostavljanja nevine djece je gnjusni čin kojim se gazi dijete i ostavlja mu teške posljedice po kasniji život. Zato se usuđujem napisati: pedofilija je abortus djetetove nutrine, djetetova identiteta, pedofilija je abortus same strukture malog bića koje tako u svojoj strukturi i samo postaje teško ranjeno. Gore od same pedofilije je samo – pedofiliju braniti. Nema odvratnije stvari na svijetu od one kada netko pokriva zloću i nečiju tamu. Kršćanin koji zna da netko čini zlo, a prešućuje isto, vrši tešku izdaju svoga Boga, iznevjeruje sve postulate kršćanstva i teško sablažnjuje okolinu.

Pedofilski svećenici u Americi

Čitamo na ovom portalu izjavu američkog publicista u kojoj on piše: „Svjedočimo kolapsu episkopalnog establišmenta u Sjedinjenim Državama.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Šokantno izvješće o seksualnom zlostavljanju u šest američkih biskupija zorno svjedoči svu gnjusobu onih koji su taj grijeh činili i onih koji su taj grijeh skrivali. Više od 300 svećenika povezano je sa zlostavljanjem najmanje tisuću žrtava. Katolička Crkva je u krizi. I ovu krizu treba riješiti dubokim čišćenjem i odstranjivanjem gnojne rane svih onih koji su učinili seksualne prijestupe prema maloj djeci. Gnojna rana ne ozdravlja ako ju se prekrije debelom gazom i zamota da se zakloni pogledima prolaznika ili onih koji postavljaju neke upite. Gnojna rana se mora izrezati, baciti u smeće, kada se dobro odstrani onda treba još detaljnije očistiti ostatak. Tek tada, ta se rana može liječiti. Isus je bio jasan: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što u mene vjeruju bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u morsku dubinu. Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kojemu dolazi sablazan…“ (usp. Mt 18,6) Nema veće sablazni od ove: da svećenici pedofilski iskoriste djecu. Ovo je groza pustoši. Ovo je pakao već na zemlji.

Hijerarhija pakla na zemlji – pedofili

Pedofili su ustvari ogledalo pakla na zemlji. Štoviše, pedofilija je u svojoj strukturi hijerarhija pakla. Ona je duboko demonska. Nemjerljiva s nekim drugim zlom, ona je u iskonu habitusa zla kao takvog. Ili, bolje napisati – Zloga. Pedofilija se u Crkvi najčešće događa kroz malicioznu intencionalnost. Ovo je strašno po sebi. Pedofil nikada nije izgubio svijest o sebi i o drugome, on zna da radi zlo nezaštićenom djetetu. Pedofil u punoj svijesti traži partnere u ovim ogavnostima. To je istinski sotonska skupina koja se udružuje ne bi li zadovoljavala svoje bolesne požude na nesagledivu štetu nevine djece. Dakle, da podcrtam: intencionalnost, puna svijest i udruživanje u zlom pothvatu to kršćanstvo prepoznaje kao – hijerarhiju pakla.

Što učiniti?

Danas u vremenu kada se stvarno sve zna o svakome možemo mnogo toga učiniti. Nije li i Krist rekao da ništa neće ostati skriveno u tajnosti? (usp. Mk 4, 22) Ne može niti jedan čovjek sakriti dugotrajno svoja djela tame. Vodstvo Crkve mora uzeti nove kriterije, znanstvene analize, psihološke procjene da bi na vrijeme uočili takve osobe među svojim redovima. Ako pak se dogodi da nažalost nešto i promakne, to treba odmah bez pardona – čistiti i na najmanji mogući dokaz pedofilije.

Dužnost svakog kršćanina, vjernika, laika i svećenika je da se otvoreno obrati na više adresa unutar Crkve i da upozori na moguću pojavu pedofilije. Ako je pak siguran da se radi o tako gnjusnom činu, onda odmah svaki kršćanin čini dobro djelo i pravu stvar ako istoga/istu promptno prijavi policiji. Osim prijave policiji bilo bi dobro detaljno pismo poslati i na Vatikan te na Nuncija i sve u tančine navesti.

Kristova Zaručnica mora ostati čista od ovakvih bolesnika. Točnije, mora se očistiti. Mora se očistiti da bi i sama bila vjerodostojna, da bi i sama mogla čuvati nauk koji joj je darovan, da bi i sama mogla biti Kristova Zaručnica. Mi vjernici ne smijemo nikada i nikako dopustiti da naša Crkva u bilo kojem pogledu postane – bludnica. Katolička Crkva nije samo Crkva tih tri stotine bolesnika, pedofila. Kao i svih drugih pedofila gdje god se oni nalazili pa možda negdje i u našoj Crkvi. Katolička Crkva smo svi mi. Okupljeni u ljubavi prema Isusu Kristu, našem jedinom Gospodinu i Gospodaru. Pod svojim rimskim Papom. S našim biskupima koji moraju, baš to – moraju – sankcionirati svaku ovakvu sablazan: svaki ovakav abortus duše nekog malog djeteta. U protivnom, svatko od njih, od nas, neka si posvijesti istinu, evo doći će trenutak, već je blizu, kada će i njih, nas, Isus pozvati da padnemo ničice preda Nj i položimo račun za svoj život, kako je Spasitelj rekao da će biti.

A tada, u trenutku potpunog otkrivenja vlastita života sve će biti jasno. Jesmo li živjeli za Istinu ili za laž, jesmo li branili potlačenog, ubogog, nezaštićenog i malene ili smo radije brinuli za svoj komoditet trpajući gnojne iscjetke pod tepih namjesto da smo ih čistili i bacali u – smeće.

Neka nam se Gospodin smiluje.

Marin Miletić | Bitno.net

*Stajališta iznesena u kolumnama i komentarima su osobna stajališta autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 18. kolovoza 2018.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi