NOVA KOLUMNA

Marin Miletić o glumici koja je pobrkala lončiće kada je u istu rečenicu stavila Boga i zahvalu za pobačaj

“Kao što gore navedena glumica ima pravo na svoj stav, tako i mi kršćani imamo pravo reći joj da je pobrkala sve lončiće ovoga svijeta kada je umiješala Boga u zahvalu za ubojstvo nerođenog djeteta. Katekizam je jasan, nauk Crkve je jasan, Evanđelje je jasno, Isus je jasan. Ne ubij! Nitko nije gospodar nad drugim životom”

Foto: YouTube/screenshot

Američka glumica Michelle Williams na dodjeli Zlatnog globusa zahvalila je Bogu za pobačaj. „Zahvalna sam na dobivenom priznanju, ali sam također zahvalna što imam priliku živjeti u vremenu kada postoje izbori, jer se nama ženama i djevojčicama, odnosno u našim tijelima, mogu dogoditi stvari koje nisu naš izbor… Sve što sam postigla ne bi bilo moguće bez ženskog prava na izbor – da izaberem s kime i kada ću imati djecu. Kada budem ohrabrena i u stanju izbalansirati svoj život, znajući ono što znaju sve majke, da vaga mora biti usmjerena prema našoj djeci… Budite zahvalni Bogu ili kome god se molite jer živite u zemlji koja je osnovana na načelima prema kojima vi i ja možemo slobodno živjeti svoja uvjerenja.“

Pravo na život i pravo žene na raspolaganje vlastitim tijelom sukobili su se u najvećoj moralnoj dilemi našeg doba i naše kulture. Ovo je je jedna od najtežih tema koja ne opterećuje samo naše hrvatsko društvo nego, kako vidimo, i cijeli svijet. Pravo žene na izbor suprostavlja se pravu začetog djeteta na život. Od samog začeća pa tijekom trudnoće i onda još  jedan period nakon rođenja novi je život u potpunosti ovisan o majci. Majka je gospodar novog života koji u njoj buja. Ovo je svojstveno cijelom ljudskom rodu, ali paradoks je da zapadni svijet koji svoju lidersku poziciju dobrim dijelom duguje kršćanstvu odbacuje svoje temelje i odobrava inducirani prekid života nerođenog djeteta.

Osobna komocija, sebičnost i nedostatak empatije za najslabije i najranjivije pobjeđuju nad spremnošću za žrtvu kao što je roditeljstvo. Kulture i narodi kod kojih se rađa puno djece baštine budućnost, a već se događa da napredni zapadni svijet nema dovoljan broj radnika za standard na kojeg smo navikli. Relativno mali broj naroda upravlja nad velikim dijelom svjetskih resursa. Upravljanje tim resursima Zapad će biti primoran prepustiti kulturama s visokom stopom nataliteta i to će se svakako dogoditi na ovaj ili onaj način ako ubrzo ozbiljno ne promijenimo taj negativni trend.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da Zapad dramatično gubi svoju povezanost s duhovnom podlogom svoje civilizacije najbolje nam pokazuje spomenuti primjer glumice Williams. Ona se ne libi umiješati u ubojstvo nerođenog djeteta čak i samog Boga. Njezina je izjava uzburkala duhove i na noge su se digli vodeći istaknuti pojedinci pokreta „za“ i „protiv“. U hrvatskom javnom prostoru mediji su odavna „kapitulirali“ i uopće ne prate i nije ih briga za „bilo“ većine građana naše zemlje. Čak i mnogi utjecajni predstavnici desne političke misli šute o ovoj temi i zaziru od “Hoda za život” i sličnih manifestacija podrške životu.

Laici su od klera preuzeli borbu za prava nerođenih i možemo reći da dolazi vrijeme kad će se politički krugovi koji se predstavljaju demokršćanima morati ozbiljnije zauzeti za kršćanske stavove. Na domaćoj političkoj sceni imamo snage koje deklarativno svojataju kršćansku misao i svjetonazor i ponašaju se kao da im je to stečeno pravo koje ne mogu izgubiti, a istovremeno podržavaju pravo na izbor a ne pravo na život, uvode Istanbulsku konvenciju u državne zakone i podržavaju udomljavanje djece istospolnim parovima. Neki su naši pastiri ostali “razapeti” između podrške tim i takvim politikama i političarima i vjernosti nauku svoje Crkve.

U takvom „melting potu“ pogubljene kvazidemokršćanske ideje koja promiče ideologije daleke katoličkom nauku, medije koji sve druge posprdno proglašavaju nazadnima, pastvi uistinu treba snaga „odozgo“ da razabere koji je uopće pravi put. Ali možda neće trebati čekati dugo pa napokon i osnaži jasnije formirana politička ideja koja će više ljubiti Boga negoli stolice moći. Možda. A možda će tu ideju prepoznati i naši duhovni pastiri.

Kao što gore navedena glumica ima pravo na svoj stav, tako i mi kršćani imamo pravo reći joj da je pobrkala sve lončiće ovoga svijeta kada je umiješala Boga u zahvalu za ubojstvo nerođenog djeteta. Katekizam je jasan, nauk Crkve je jasan, Evanđelje je jasno, Isus je jasan. Ne ubij! Nitko nije gospodar nad drugim životom.

Mi kršćani bismo se trebali probuditi. I više ljubiti Boga negoli blago “ovoga svijeta”. Nisu svi demokršćani uronjeni u grijeh, niti su svi oni koji jesu proračunati pokvarenjaci, no svima nam je vidljivo kamo vodi smjer kretanja kada se želiš svidjeti svakome. Često govorim svojim učenicima: oni koji se žele svidjeti svakome dovode se u opasnost ne svidjeti se nikome.

Nije samo Crkva protiv pobačaja. Prije nekoliko godina je urednik talijanskog dnevnog lista “Il Foglio” Giuliano Ferrara poslao apel glavom tajniku UN-a u kojemu je tražio moratorij na abortus u svim dijelovima svijeta. Pier Paolo Pasolini, talijanski redatelj, pisac, komunist, inače deklarirani homoseksualac, pisao je o abortusu kao o simptomu „masovne neuroze“. Talijanska novinarka Oriana Fallaci, ateiskinja i feministkinja, također je bila optuživana da je „protiv abortusa“.

Nisu vjerske istine motiv ovih uglednih ljudi, redom ateista i ljevičara, za snažno zalaganje za život. Pobačaj je najčešći uzrok smrti u današnjem svijetu. Prema podacima UN-a, svake godine 45 milijuna djece bude ubijeno! U zadnjih sto godina tako je ubijeno milijardu ljudi, a napravljena je i značajna neravnoteža između rođene muške i ženske djece u kulturama kao što su kineska ili indijska koje preferiraju mušku djecu. Hipokratova zakletva kaže: “Apsolutno ću poštivati ljudski život od samog začetka”, dok je tradicionalna grčka verzija još konkretnija: “Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda”. Ali sve to nije bila prepreka Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da 2006. jednostavno izbaci iz zakletve dio “od samog začetka”. Znanost je neosporno utvrdila da je početak života novog bića trenutak njegova začeća, ali ni znanost ni Hipokrat ni samilost prema slabima i ranjivima još uvijek nisu pomogli da se dogodi jedno globalno prosvjetljenje i javno smještanje pobačaja tamo gdje mu je i mjesto.

Žene koje naprave pobačaj sigurno mnogo trpe. Imaju teške traume i ne smijemo ih osuditi. Ne smijemo im stavljati i dodatni teret od pregolemog koji je na njihovim leđima. Ali, imamo pravo izraziti vlastito mišljenje i legalnim i legitimnim načinima se boriti za zaštitu života malene, još nerođene djece.

Uvjeren sam da će doći vrijeme kada se majke neće javno ponositi ubijanjem svoje nerođene djece. Nama je svima moliti. Živimo u vrlo zahtjevnim vremenima. Toliko potrebnih živih svjedoka.

Marin Miletić | Bitno.net

*Stajališta iznesena u kolumnama i komentarima su osobna stajališta autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.


Objavljeno: 12. siječnja 2020.

Možda vam se svidi