NOVA KOLUMNA MARINA MILETIĆA
Kako je Velika Gospa opet uzburkala duhove u Hrvatskoj
Zašto je Marija posebna? Zašto su toliki sveci Katoličke crkve, od svetog Ivana don Bosca, svetog padre Pija, svetog Maksimilijana Kolbea, toliko ljubili Mariju? Mi katolici kada štujemo nebesku Majku, mi se ne klanjamo njezinu čovještvu, već Isusu Kristu koji je od svih žena na svijetu, prije i poslije, izabrao baš Mariju da bude izuzeta ljage istočnoga grijeha i da neokrznuta, slikovito govoreći, našim ljudskim ranama bude sposobna u sebi nositi Duhom Svetim začetog samog Sina Božjega
I ove godine oko blagdana Velike Gospe u Hrvatskoj ništa novog. Vedran Đulabić, uvaženi profesor Katedre za upravnu znanost Pravnog sveučilišta u Zagrebu, se nije libio dan poslije Velike Gospe izraziti čuđenje na Twitteru jer mediji prate homilije katoličkih biskupa na ovaj, svim katolicima, veliki dan. Tako profesor drži da i mediji doprinose važnosti biskupa, jer bi, evo ne znam, pretpostavljam trebalo biskupe marginalizirati i nikako široj javnosti ne omogućiti da čuje što su rekli oni koji predstavljaju gotovo 90% stanovništva Republike Hrvatske – nas katolika. Valjda dotični profesor misli da kada mediji ne bi izvještavali o homilijama biskupa, stanovnici Republike Hrvatske uopće ne bi niti znali tko su to biskupi i ne bi im bili toliko važni.
Vrlo površno razmišljanje ovog profesora. No, Đulabić je bio ustvari čak i pristojan ako njegove stavove usporedimo s bezumljem i pogrdama koji su upućivani katolicima baš na sam blagdan Gospe i dan kasnije po bespućima interneta. Građani Hrvatske častili su se pogrdama kakvih se ne bi sramili ni najveći pijanci u gluho doba noći duboko isfrustrirani svijetom i samima sobom. Zato je dobro da su se biskupi, s druge strane, koliko sam uspio popratiti, bavili upravo blagdanom Velike Gospe, kako uostalom i priliči, zar ne? Propovijedalo se o Mariji, o obitelji. Trijeznilo se vjernike. Meni osobno je nadbiskup Hranić “razvalio” svojom kirurškom preciznošću detektirajući našu sebičnost i nespremnost na žrtvu kao glavne razloge ne imanja djece.
Show na youtube kanalu
Katoličanstvo je predivna i preduboka Marijanska brazda. I što dublje “roniš” uviđaš sve veće ljepote te dubine. Ne sudim svoju braću koji ispovijedaju Apostolsko vjerovanje, ali imaju drugačije razmišljanje. Imaju strah od Marije. Ne bojte se. Ništa nas katolike neće udaljiti od našeg Gospodina Isusa Krista. A Marija? Marija nas Isusu samo može još više privući. Živim u Rijeci. I okružen sam s braćom i sestrama drugih kršćanskih crkvi i zajednica. Nikada od njih nisam čuo, barem od vodstva, pljuckanje na Mariju. Osim nekog nebitnog i fulanog performansa na našoj riječkoj Kantridi u kojem je neka maškara htjela predstavljati Mariju koja na kanuu vesla do obale. Srećom, taj kvaziumjetnički pokušaj nije niti tragičan, niti smiješan, samo je zaista fulan. Čak i za Rijeku rekao bih – baš fulan. No da se vratim na pravu Rijeku, onu otvorenu i tolerantnu, onu koja ne ismijava različite baš porazno lošim kanu forama – kako je lijepo kada, premda različiti, možemo zajedno živjeti, raditi, a ako smo vjernici – i moliti. Ustvari, kako je lijepo kada je čovjek – normalan.
Posebnost Marije
Marija je samo čovjek, ali niti jedan čovjek prije, niti poslije nje, njoj nikada u ničemu neće biti ravan. Marija je most ka Isusu. Isus je mogao sletjeti na Zemlju na letećoj svinji, jednorogu, ili pak iskočiti iz meteora. Ali, ne. Htio je baš sve proći kao čovjek i to preko savršeno skromne i ponizne Marije, što je stvarna odlika stvarno velikih ljudi. Nekima je istina oko Marije – bajka, kako nama vjernicima, opet posprdno, imputiraju. Moram primijetiti da mi koji volimo te bajke smo mnogo razumniji i logičniji od mnogih koji svoja tijela kite amajlijama inih vrsta i praznovjerno poskakuju poput dječice na mica-macine crne boje, oh, opet taj crnjak, prelaske ceste.
Nije im nelogično učiniti još masu sličnih stvari, ali eto, oni ipak ne vole bajke. Meni, a dosta sam racionalan, je racionalnije događanje uskrsnuća ili hodanje po vodi, ako baš hoćete, od vjerovanja u super moći crvene špage, kamenog oblutka ili pak kipića sove. Nisam upoznao niti jednog istinskog marijoljupca ili isusoljupca koji ne bi s prezirom odmahnuo rukom na praznovjerne površnosti. Tko pak nije zaronio dublje u more, tome je vrhunac kupati se s leptirićima u bazenu, »getting the point«?
Katolikofobija