Nemojmo komplicirati

Zakoni

A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”

Mt 22,34-40

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako jasno se može predočiti slika koja nam je opisana u evanđeoskom odlomku (usp. Mt 22,34-40). Nakon što je Isus ušutkao saduceje, k njemu, kao svojem savezniku, dolaze farizeji.

Naši i vaši

Prva stvar koja upada u oči je podjela u Izabranom narodu. Dakako da smo svi mi ljudi specifični, da iste stvari drugačije gledamo te da smo obdareni darom razuma koji jednaku stvarnost razumijeva na drugačije načine. Potpuno je normalno da postoje različita mišljenja te da se ljudi prepoznavaju i udružuju na temelju vlastitoga svjetonazora.

Ono što zbunjuje tijekom cjelokupne povijesti i sadašnjosti je stav po kojemu se ljude drugačijega mišljenja smatra neprijateljima. Zbunjuje čovjekova potreba da ometa ili eliminira one koji drugačije gledaju na stvari. Zbunjuje toliko krvi i zla.

Mi kršćani bismo trebali biti spremni prihvatiti svakog čovjeka zato jer je stvoren na sliku Božju i prihvatiti činjenicu da ljudi, premda isto vide, različito tumače. Valja nam se založiti za to da svaki čovjek slobodno živi svoj svjetonazor, ali nipošto ne pristati na to da je svaki svjetonazor jednako vrijedan i koristan. Niti smijemo prihvaćati nešto što je kršćanstvu neprilično.

Da ga iskuša

Druga stvar koja u ovom kratkom evanđeoskom odlomku upada u oči je činjenica da farizeji, nakon što su Isusa prepoznali kao protivnika svojih protivnika, pokušavaju Isusa provjeriti, iskušati i izvagati. Postavljaju mu pitanje o prioritetu Božje volje. Postavljaju mu pitanje o važnosti.

Izabrani narod je Božju volju danu u objavi do te mjere zakomplicirao da se više od šume nije vidjelo stablo. A ponajviše je zbunjivalo to što se nije znalo što je prioritet i što je važnije.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Situacija je to koja podsjeća i na stanje u kojemu se danas nalazi Crkva. Kad se od mnoštva normi i odredbi gubi iz vida ono što je primarno i neizostavno. A najstrašnije od svega je što se događa mješavina Božje volje i ljudskih odredaba pa se više ne zna što je doista važno i nepromjenjivo, a što prolazno. Pa prečesto, kao i u Isusovo vrijeme, dokidamo Božju volju kako bismo nametnuli svoje mudrolije i prohtjeve.

Sav Zakon i Proroci

Isus nas, preko razgovora s farizejima, uči da ne kompliciramo stvari i da neprestano čistimo taloge, što ih naplavljuje vrijeme i životne datosti, kako bi u Crkvi vazda tekla bistra voda spasenjske milosti.

Valja shvatiti što je jedino bitno. Što je neizostavno. I valja nam se toga u potpunosti držati.

Valja nam ljubiti Boga više od svega.

Valja nam prihvaćati i ljubiti sebe.

Valja nam ljubiti bližnjega. Ne sve ljude, nego čovjeka po čovjeka.

Valja nam ljubiti i čuvati svijet u kojemu smo i koji nam je povjeren.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O tome visi sav Zakon i svi Proroci.

U toj ljubavi je sve, a bez nje je ništa.

Nikola Kuzmičić

Foto: Shutterstock.com

Objavljeno: 21. lipnja 2012.

Možda vam se svidi