Božićno vrijeme. Žene kuhaju, uređuju, spremaju, muškarci nabavljaju zalihe hrane kao da će opći potop. Bez obzira na spol, trčimo od posla do dućana, od dućana do kuće. Znala sam nekad doslovno trčati u crkvu i zakasniti na polnoćku… Kao da smo na sprint utrci ne bismo li stigli na rođenje maloga Boga u jaslicama u crkvi. U toj se trci borimo da ga što bolje dočekamo, da budemo što čišći, što veseliji, što bogatijeg stola… I mislimo da će tek onda sve biti u redu: Bog će se roditi i u našoj kući jer će ona toga biti dostojna. Hoće li? I je li se ovog Božića Bog rodio u tvojoj kući? Odgovor na to pitanje je drugo pitanje: kad se Isus rodio u tvom srcu?

Kad se Isus rodio za one oko njega?

Kad se Isus rodio za one oko njega piše u Bibliji. Evanđelja su nastala tako da su apostoli zapisivali ono što su smatrali važnim za prenošenje radosne vijesti. To jest redaktura kako se to često zna reći, ali se obično pod time smatra nešto negativno kao da su apostoli krili nešto što su smatrali lošim. Međutim, ta redaktura značila je zapisivanje samo onog što se smatralo važnim. Jako je zanimljivo što su zapisali oko Isusova rođenja i kad se rodio Isus za apostole i prve kršćane.

O rođenju govore Matej i Luka s nešto više detalja. Iz njihovih zapisa ne vidimo točan dan rođenja niti znamo točno je li se rodio u štalici ili špilji. Vidimo točno povijesno vrijeme – vrijeme rimskog cara Oktavijana Augusta koji je radio popis stanovništva, i siromašno okruženje (majka ga je položila u jaslice). Zašto? Zato što dan Isusova rođenja nije rođenje Isusa kao Boga u njihovom srcu. Samo ga smještaju u vrijeme i prostor dokazujući da se rodio kao čovjek i pokazuju kako je ovaj Božji sin potpuno drugačiji od drugih jer se rodio u skromnoj obitelji. Ne na dvoru kako su pretpostavljali Mudraci koji su ga tražili. To su zapisali jer je samo to bilo važno oko Isusova rođenja.

Ono što je za njih bilo važno je dan kad je rođen u njihovom srcu i to zapisuju vrlo točno (Dj 2,1), i to ne samo dan (pedeseti dan nakon uskrsnuća) nego i točno vrijeme (treća ura dana). Na Pedesetnicu je na apostole sišao Duh Sveti. Oni  za Isusova života nisu baš razumjeli tko je zapravo Isus i što hoće, pokušavajući iz druženja s njim izvući neku sitnu korist i zato su nakon njegove smrti bili zbunjeni i uplašeni pokušavajući spasiti vlastiti život. Oni, koji su se sakrili i zaključali u strahu od Židova, nakon silaska Duha Svetoga odjednom su shvatili i tko je bio Isus i što im je činiti. Mogli su odmah javno svjedočiti Isusa znajući da će izginuti samo zato što se u taj čas u njihovim srcima rodio Isus kao Bog. O tome su govorili i to su zapisali jer im je bilo važno.

Sv. Pavlu se to dogodilo u susretu s uskrslim Kristom. (Dj 9, 1). Znao je on da se Krist rodio, nije sumnjao u njegovu realnost, ali ga nije priznavao kao Boga do trenutka kad je na putu za Damask u koji je išao progoniti kršćane, susreo živoga Boga. Bila je to svjetlost koja ga je oborila s konja i zaslijepila u prvi mah a kasnije mu otvorila oči. Tad se Isus rodio u njegovom srcu. Sv. Luka je pišući Djela apostolska samo usput spomenuo kako je sv. Pavao oživio jednog dječaka (imenom Eutih; Dj 20,10), a sto puta je zapisao o tom obraćenju. Zato što je Luka bio učenik sv. Pavla i citirao je sv. Pavla koji je neprestano iznova svjedočio taj trenutak obraćenja kao najvažniji događaj svog života. Obraćenje jest susret sa živim Bogom, dakle trenutak kad se u nečijem srcu rodi Isus Krist kao Bog.

Ostali u Bibliji, kako nam svjedoče Djela apostolska i poslanice, doživljavali su rođenje Isusa u svojim srcima krštenjem (Dj 8,26), navještenjem Božje riječi (Dj 16,1), apostolskim molitvama (Dj 10,44) ili čudima (Dj 8,13). Otvorili su svoja srca na poticaj riječi ili čuda i dopustili da se rodi Bog u njihovom srcu. Budući da se nakon toga njihov život promijenio, svi pamte taj trenutak. I očito je svima bilo važno kad se u njihovom srcu rodio Isus kao Bog jer je to bila točka u njihovom životu s koje nema povratka… nikad više nisu zanijekali Isusa. Bilo im je svejedno gdje žive – u palači ili zatvoru, bili su slobodni i odlučni.

A kako je to danas?

Tako je to u Bibliji i u ono vrijeme, ali je isto i danas. I danas je najvažnije pitanje: kad se Isus rodio u tvom srcu? Oni kojima se to dogodilo pamte taj trenutak i njihov se život promijenio iznutra. I kad bi pisali povijest svojeg života sigurno ne bi pisali koliko su velike jelke imali i što su jeli. Zato nam crkva daje blagdane, pokušava nas podsjetiti da stanemo i razmislimo što je važno. I da barem na taj dan, dan Božića ne samo opremamo kuću za Boga nego doista mislimo na njega i otvorimo svoje srce da se Bog u njemu rodi. Jer je, kako rekoh, najvažnije pitanje u našem životu: kad se Isus rodio u našem srcu?!

Sanja Nikčević | Bitno.net