Po prirodnom daru koji je Bog usadio u ljudska bića, majka je biće koje potpuno živi za drugoga, to jest za svoju djecu na osobit način. Ona je biće koje prima dar života, ali ga ne zadržava za sebe, već ga dijeli dalje. Njezina je uloga toliko uzvišena i časna kada se zna taj dar života koji ona prima u zajedništvu sa svojim suprugom nije običan, dar, već je to neobičan i neizmjeran dar koji svoje korijene ima u samome Bogu.

Po njemu majka postaje primateljica i prenositeljica života. Otvorena je, dakle, kao primateljica dara, ali je i spremna velikodušno njime raspolagati i širiti život. Prenoseći život dalje, produžuje otajstvo koje je povjereno postajući i njegova čuvateljica. A otajstvo života koje prima nju posebno duboko obilježava. Jer po tom otajstvu ona od žene postaje majkom. Tako je majka u svojoj biti upravo to što ostvaruje u odnosu sa svojim djetetom. Da nije djeteta, ona ne bi bila majka, dakle, ne bi stekla novu dimenziju života u koju je ušla majčinskim odnosom. Jer se otvara primanju i čuvanju života, ona postaje čuvaricom života, a njezino srce svetištem života. Postajući svjesna povjerenog dara života, majka otkriva da je biti majka njezino najveće i najvažnije ostvarenje koje treba ostvariti u životu. Biti u službi života, to jest pretvoriti srce u svetište života, u isto vrijeme je i poziv. A kada ga zdušno prihvati onda ostavlja i nezamjenjivo svjedočanstvo koje ne može proći neopaženo.

Takvo izuzetno dostojanstvo svaka majka ima već na naravnoj razini, s time da naravna razina majčinstva nije samo ona biološka. Već ne zemaljskoj razini isprepleće se višestruka odgovornost za dijete. Majka nije samo roditeljka djeteta, već je ona i hraniteljica, kao i brižna skrbnica i odgajateljica. Njezina zadaća nije samo biološka, to jest tjelesna u uskom smislu riječi, već je i daleko šira, jer i naravna razina odgovornosti pretpostavlja mnogo više od samoga rođenja djeteta. Čak to vrijedi i za životinje, a kamo li neće za ljudska bića. Istinska majka je, dakle, roditeljica, hraniteljica i odgojiteljica svoje djece.

Ovo što vrijedi za opće majčinstvo svake žene, vrijedi i za onu koju nazivamo Majkom Kristovom. Ona je majka u najuzvišenijem smisli riječi, te čak i mnogo više od onog samog ljudskog značenja. Njezino majčinstvo se ostvaruje ne samo na zemaljskoj i ljudskoj razini, već i na nadnaravnoj razini, jer pretpostavlja poseban odnos sa samim Bogom kojemu je bila do te mjere službenica da je zavrijedila postati i majkom na zemlji. Zato je u litanijama zazivamo kao Majku Kristovu, što će reći da je Majka onoga kojega je izraelski narod iščekivao kao Mesiju – Pomazanika. A taj Pomazanik je bio Božji Pomazanik i Božji poslanik, štoviše Božji Sin, te je tako Marija ponijela ovaj naziv Majke Kristove, to jest Majke Sina Božjega. Ona je Majka Kristova, te nosi taj naslov sukladno najavi starozavjetnih proročanstava koja su najavila dolazak Mesije koji će biti spasitelj naroda Božjega. A Mesija je trebao biti i Bog i čovjek, te se i dogodilo čudo po kojem je bio i Sin Božji i Sin čovječji, pri čemu je Mariju zapala čast da mu dadne ljudsku narav. Ona kao njegova Majka bila je dakle dio Božjega plana, jer je poslužila da po njoj koja je bila milosti puna i koja je začela snagom Duha Svetoga dođe Božji Pomazanik, onaj koji je u svojoj biti bio pomazan Duhom Svetim.

Zato dok je zazivamo kao Majku Kristovu, ujedno joj zahvaljujemo što je kao službenica Božja prihvatila ponizno da na nju siđe sila Duha Svetoga, te da tako rodi Pomazanika Božjega koji će svijet pomazati Božjim pomazanjem i učiniti da se po njemu i svi mi zovemo kršćanima. A to što mu je bila Majka, što je imala taj časni naziv, označava upravo njezinu sposobnost služenja, jer se i kao Majka potpuno podredila dobru i poslanju svoga Sina. Kao Majka ga je rodila, ali mu je kao Majka i služila da odraste, te mu je tima omogućila izvršiti poslanje na zemlji. A zavrijedila mu je biti Majkom, ne zato što je majčinsku ulogu i zadaću prihvaćala na ljudski način, u okviru naravnih odnosa i naravnoga služenja, već zato što je bila spremna učiti se majčinskoj službi od Oca od kojega dolazi svako očinstvo i majčinstvo na nebu i zemlji. Jer on je oduvijek ljubio svoga Sina, te je pokazao i Mariji kako treba neizmjernom i vječnom ljubavlju ljubiti utjelovljenoga Krista, te je samo tako mogla biti majkom na ispravan način. Molimo je da i nas preobrazi svojim majčinstvo, te nam omogući da i sami budemo spremni na odgovornost prihvaćanja Božjega Pomazanika, te da kao pomazanici svjedočimo dar pomazanja koji smo primili zahvaljujući služenju Majke Kristove.