Dok je Sotona kušajući čovjeka sebe maskirao a njega ogolio, Isus sada prisiljava Sotonu da se potpuno ogoli, nakon čega je raskrinkano i njegovo lukavstvo među ljudima. Isus ga je ogolio jednom zauvijek za sve one koji se žele osloboditi njegova lukavstva.

Foto: Shutterstock

Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku ponekad nas kao ljude iznenadi i začudi do mjere da sebi postavljamo pitanje: Zar je moguće da je i Božji Sin bio izložen sotonskoj kušnji? Zašto je on trebao ići u pustinju da bude kušan ako je bio svet i savršen? Zar je njemu bio potreban boravak u pustinji i četrdeset dana posta? Zašto je dopustio da mu se Sotona približi i kuša ga? Zašto ga je i kako kušao u tri spomenute točke, i još mnoštvo drugih pitanja koja naviru dok slušamo ovaj odlomak iz Matejeva Evanđelja. No nakon toliko pitanja, potrebno se sabrati i krenuti prema odgovorima koje nam sama Božja riječ daje kad o njoj dosljednije razmislimo.

Jer u konačnici ovdje nije u prvom planu riječ o Bogu, već o čovjeku. Utjelovljeni Božji Sin je došao na područje na kojem je čovjek vodio svoje bitke i živio svoj život. I nije bez razloga u prvome čitanju opisano stvaranje i pad prvoga čovjeka stvorenoga od praha zemaljskoga, ali milošću Božjom postavljena u raj zemaljski. U trenutku kada čovjek odbija slušati Boga dovodi sebe u situaciju da ga Bog udaljuje iz raja i dosuđuje mu život na zemlji koja rađa trnjem i korovom i izmiče njegovoj kontroli. Upravo zato dolazi Božji Sin među nas kako bi započeo povratak u raj, to jest omogućio čovjeku da napravi suprotan proces od onoga kojem je bio podložan do toga trenutka. Zato Isus svoju borbu protiv Sotone započinje u pustinji – neplodnoj zemlji koja simbolizira ljudsku grešnost poradi koje je završio daleko od raja u neplodnoj i trnovitoj zemlji. Isus izabire pustinju kao teren za borbu kako bi čovjeka iz duhovne pustinje vratio u raj zajedništva s Bogom. Iz one krajnje točke u kojoj se čovjek našao kad je grijehom izgubio raj, Isus započinje borbu povratka čovjeka u raj. Kao utjelovljeni Božji Sin on se izlaže kušnji onoga koji je čovjeka lukavošću pobijedio. No dok je Sotona kušajući čovjeka sebe maskirao a njega ogolio, Isus sada prisiljava Sotonu da se potpuno ogoli, nakon čega je raskrinkano i njegovo lukavstvo među ljudima. Isus ga je ogolio jednom zauvijek za sve one koji se žele osloboditi njegova lukavstva.

Isus se solidarizirao s nama, te je došao u pustinju našega života, kako bi i nas poučio da nam je iz pustinje započeti svoju borbu i oslobođenje od sotonskih lukavstava. Korizma simbolizira upravo pustinju – prostor u kojem je Isus započeo lomiti moć Sotone i razotkrivati njegova lukavstva i planove. Isus je, prisiljavajući Sotonu da se razotkrije, pokazao da on ne ustaje protiv Boga otvoreno, jer to onda i ne bi bilo lukavstvo. Bit njegova lukavstva nije da otvoreno govori protiv Božjeg nauka, već da sije zrnca sumnje i nepovjerenja u Boga. Nije mu cilj da one koji Boga štuju dovede do toga da shvate kako ih on želi potpuno odvratiti od Boga, već mu je cilj da učini to da im Bog ne bude na prvome mjestu. Nije mu cilj da ljudi shvati da će ih pretvoriti u protivnike Božje, već da se dadnu uvjeriti da ne moraju biti baš do kraja i u svemu vjerni Bogu. Nije mu cilj da otkriju da mu je interes da Boga potpuno izbrišu s liste svojih prioriteta, već mu je dovoljno da ga s prvoga maknu na neko drugo mjesto. Ne želi on da ga ljudi dožive kao protivnika Božjega, već kao čovjekoljupca i zaštitnika ljudi, te promicatelja ljudskih prava.

To je sasvim jasno pokaza napastujući Isusa, jer u nijednom trenutku ne izgleda kako želi Isusa odvojiti potpuno od Boga ili ga dovesti da odbaci potpuno Boga, nego samo želi da mu Bog ne bude ono sve što treba biti u životu. Na istovjetan način je kušan i današnji čovjek, jer se ni danas Sotona ne pojavljuje kao protivnik Božji, već kao zaštitnik i prijatelj čovjeka. No time je već ubacio zrnce sumnje čovjeku u dušu, jer se dao uvjeriti da Bog nije dovoljno čovjekoljubiv i snažan zaštitnik.  Međutim, imajući iskustvo koje nam pruža Isus svojom izloženošću kušnjama čime je raskrinkao Sotonu, možemo sasvim jasno znati da Sotona nije human kako se predstavlja, već svoje lukavstvo skriva iza krinke humanosti. Štoviše, trudi se biti human nauštrb Boga, što je još najveća pogibao za ljudsku dušu i spasenje. Zato i svi njegovi napori u današnjemu svijetu idu za tim da lukavo obećava bolje uvjete, veća prava i slobode, veće plaće i bolji komad kruha, s time da želi da se sve to ostvari bez Boga, kao da bi on u cijelom tom procesu bio suvišan i nepotreban. On se zalaže za slobodnog čovjeka i napredno društvo, kojemu će on dati ‘sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu’, ali pod uvjetom da se oslobodi Boga i njegove suverene veličine.

Ali jer je Gospodin ogolio sve sotonske namjere, ne trebamo se bojati da će nas zavarati, jer je prozirno sve što Zli radi danas u svijetu. Držimo se Isusova iskustva i budimo potpuno vjerni Bogu, te ćemo i sami biti pobjednici protiv svih sotonskih lukavstava i zamki, čime ćemo i sami započeti svoj put povratka iz pustinje do kraljevstva Božjega.

don Ivan Bodrožić | Bitno.net