Danas druge nedjelje kroz godinu, nakon nedjelje Krštenja Gospodinova razmišljamo o početku Isusova javnog djelovanja, to jest o njegovim prvim danima nakon krštenja. Sveti Ivan je u svome Evanđelju opisao taj događaj koji se zbio na Jordanu, na mjestu gdje je Isus bio kršten, a kuda je nedugo nakon svoga krštenja prolazio. Kad ga je spazio sveti Ivan Krstitelj, koji je stajao s dvojicom svojih učenika, odmah je prokomentirao ukazujući im na Isusa govoreći: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” Neupućenu slušatelju, pa čak i njegovim učenicima, ove riječi zvučale su vrlo zagonetno, te je Ivan imao potrebu dodatno protumačiti što je mislio kad je to rekao, kako bi naposljetku izgovorio veliku istinu koja mu je u duhu bila objavljena: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: `Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.` I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”

No ovaj događaj, kako bismo bolje upoznali njegove značenje i one početne Krstiteljeve riječi, valja proširiti stavljajući u ispravan kontekst. Dakle, dok je sveti Ivan Krstitelj vršio svoje poslanje naviještanja obraćenja, Evanđelisti izviještaju da je među onima koji su dolazili bilo različitih profila ljudi, od običnih do uglednih, od carinika i vojnika, do farizeja i saduceja. Osim toga, što je još presudnije, ti isti ljudi razlikovali su se u svojim nakanama i ciljevima, a nadasve u očekivanjima. Svih njih je živo zanimalo tko je Ivan, jer je očito da su nešto očekivali od njega. Nije stoga slučajno da su mu slali glasnike s pitanjem: ‘Tko si?’ Takva pitanja su postavljali misleći je li on Mesija koji ima doći, što je on svaki put odlučno nijekao: ‘Ja nisam Mesija!’

Njih je dakle mučili mesijansko pitanje, te su svi očekivali da dođe Mesija, ali nisu svi prema Mesiji imali ista očekivanja. Mnogi su s Mesijom imali svoje planove, ali su bili daleko od toga da provode Mesijin plan na zemlji. Na žalost, većina njih je imala zemaljske planove, a zaboravljali su da bi Mesija trebao donijeti svoj nebeski plan za zemlju. Štoviše, oni su već unaprijed, bez pitanja i slušanja, znali što bi Mesija trebao za njih napraviti, te baš zato nisu bili spremni slušati što on govori, naviješta i očekuje od njih. Mnogima je Mesija trebao radi njihove vlastite vizije života i karijere, pa su ga zamišljali kao slavnog kralja, moćnog vojskovođu, znamenitog obnovitelja, bogatog investitora, čudesnog liječnika, vještog menadžera itd. A Mesija nije bio ništa od toga što su oni očekivali i tražili od njega.

Zbog svega toga rečenoga od iznimne je važnosti ono što reče sveti Ivan Krstitelj za Isusa: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta.“ Ne samo da je time pokazao svoj stav slušanja i promatranja Božjega otajstva koje postaje zbilja, već je istaknuo da zna što je očekivao od Mesije i što svaki onaj koji traži Mesiju treba od njega očekivati. Ivan je znao da Mesija ima svoje planove, te nije s njim pravio neki svoj drugi plan, već se stavio u službu Isusova plana. Ma koliko Ivanova vizija života bila uzvišena, ona je ipak bila tek sjena u odnosu na Isusovu, koju zdušno potom prihvaća. Ma koliko mogao nešto kao čovjek očekivati od Mesije, to nije moglo biti više od onoga što mu je Bog objavom povjerio da će Mesija biti onaj koji odnosi grijeh svijeta kao nevini Jaganjac koji daje svoj život za svoje stado, što on ne zaboravlja ispovjediti svojim učenicima.

Upravo zbog svoje sadržajnosti i rječitosti, Ivanovo svjedočanstvo je znakovito i nama danas koji Isusa ispovijedamo Mesijom kao što je to učinio i Ivan. S jedne strane nije loše imati očekivanja od Isusa, jer ih je imao i Krstitelj. Dapače, to je neophodno, s time da očekivanja od Isusa moraju odgovarati objavi koju nam očituje sam Gospodin u svojoj riječi. U protivnom nam se može dogoditi da prema Isusu imamo neke svoje ciljeve, nakane i očekivanja koja ne odgovaraju parametrima njegove osobnosti i njegova kraljevstva koje donosi na zemlju. Jer se lako može i nama dogoditi da od Isusa očekujemo da rješava naše vremenite i zemaljske, osobne i obiteljske, političke i nacionalne, društvene i gospodarske ciljeve i interese, umjesto da shvatimo da će se svi oni riješiti u trenutku kada mi prihvatimo njega kao Mesiji i Sina Božjega koji nas poučava onom bitnom što moramo napraviti da bi se ostvarili svi naši ciljevi, a to je oslobođenje od grijeha. Bolje rečeno, sva naša očekivanja trebaju biti usmjerena prema tome da se dadnemo osloboditi od grijeha, jer je on kao Jaganjac Božji i došao da život dadne i da nas svojom krvlju očisti.

Sveti Ivan Krstitelj nam je pokazao primjerom, te je i na nama što bolje krenuti tim putem za Isusom, da ne bismo nepotrebno lutali, te nikada ne došli do pravoga cilja da osjetimo Isusovu spasenjsku moć. I mi danas točno trebamo znati što očekivati od Isusa: da odnese naše grijeh i grijehe cijeloga svijeta. Kao što ni Ivan Krstitelj nije bio izuzet, nego, štoviše, prvi uključen u taj proces čišćenja od grijeha, mogao je u Isusu prepoznati Mesiju i mogao je svoje služenje njemu podložiti. I naša je zadaća ovako se približavati Isusu, te dopustiti da nas njegov lik i njegovo poslanje snažno privuku, te da o njemu posvjedočimo cijelome svijetu da je on Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta, pri čemu smo mi prvi zahvaćeni snagom njegove krvi koja nas je oprala za novi život i vječno spasenje.