Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Gospodinovu ljubav ne moramo zaslužiti. On jest sama ljubav i milosrđe – besplatno, bezuvjetno, oduvijek i zauvijek. Kod Boga ne moramo i ne možemo ništa postići i ništa zaraditi, kako bismo za “nagradu” dobili Njegovu milost. I nevjerojatno je oslobođenje kada se pokušamo tome prepustiti i kada to u nama saživi. Ne čistimo se od grijeha i ne nastojimo se ponižavati pred Bogom, zato da bismo Boga osvojili ili “zaradili” nešto kod Njega. Činimo djela pokore i mrtvljenja jer želimo živjeti slobodno u Božjoj ljubavi. Mi se želimo mijenjati i pokoravati pred Bogom, kako bismo od Boga mogli primati ono što nam On želi dati i u takvom životu rasti. Želimo biti prazni od svijeta, da bismo se punili Njegovim Duhom.

Na tom putu uzori su nam naši sveci, ogromno bogatstvo naše Crkve. Možemo pokušavati u svom životu primijeniti neke svetačke “modele” življenja, žrtve, mrtvljenja, molitve i posta, kako bismo rasli u Gospodinu. No u tim našim žrtvicama i minijaturnim koracima koje poduzimamo, Gospodin rasvjetljava gdje se sve još trebamo popravljati, što još treba čistiti i posebice, koliko ti sveti primjeri života u našim očima često sasvim krivo izgledaju. Jer jedini “recept” za svetost je ljubav. Svaki svetac je neponovljivi original, a jedinstveni obrazac ponašanja koji gradi svetost, jest ljubav. Put svetosti je put ljubavi. Ali ne ljubav zbog svetosti, nego svetost koja dolazi kao plod življenja po Ljubavi.

Svetačka revnost u molitvi i postu je uvijek bila rezultat ljubavi prema Bogu, kako bi više živjeli po duhu, a ne tijelu, te se po Božjoj milosti mijenjali. Molitva im nije bila trgovanje s Bogom, nego predanje i prebivanje s Bogom. Božja milost je njih mijenjala, a ne da su oni svojom molitvom “požurivali” Božje milosti i “intervenirali” kod Boga. Jesu imali posebne karizme, ali svatko od njih je bio drukčiji i živio svetost u danom mu životnom podneblju, sukladno svom jedinstvenom pozivu. Post im nije bio samo kao žrtva i mrtvljenje iz pokore i mržnje prema svojim tjelesnim požudama, već čin ljubavi da Bogu prikazuju cijelo svoje biće i prazne se kako bi se Bog u njima mogao nastaniti. Tjelesna trpljenja koja su mogli izdržati, a koja su u očima svijeta bila mučenja, bila su izdrživa jer su živjeli po duhu, a ne po tijelu. Iznutra su gorili od ljubavi Kristove i postajali Njemu sve sličniji. Zato su i mogli, po uzoru na Njega, trpjeti, jer su po Njemu živjeli ljubav i nebeske stvarnosti. Činili su velika djela zato jer su na Njegovu slavu činili i živjeli su da bi se On proslavljao (usp. Iv 14,12).

Kod Gospodina ništa nisu “privređivali” niti “osvajali” svojim kreposnim životom, ali su umanjujući sebe i čisteći se, u vlastitom životu i čitavom svom biću, oslobađali prostor Božjem milosrđu. Tako sva djela pokore i žrtve, postaju lagane i tek dobivaju značenje: kada se temelje na ljubavi. Prema tome, ovo je naš uspjeh: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. (usp. 2 Kor 1, 12)

Sveci su bili mali ljudi, slabi poput svih nas, od krvi i mesa, sa istom ljudskošću i sklonosti grijehu. Bog je taj koji je u njima bio velik i po njima činio puno. Oni su sebe ponizili, da bi Boga proslavljali. Svoj su život dali za Ljubav i njihovi životi nadahnuće su nam jer su bili puni plodova Ljubavi. Snažni su nam zagovornici i pomoć u molitvi. I izuzetni su primjeri kako je svatko od nas, po uzoru na njih, neponovljivi Božji original, pozvan na svoj jedinstven put svetosti. Uče nas kako ni ikoga od nas, u našim specifičnim i samo nama danim, životnim okolnostima, Božja milost ne želi i neće zaobići. Nikada se neće iscrpiti i za svakoga Bog ima dovoljno, točno ono što kome treba. Božju milost ne moramo zaraditi, nego joj se otvoriti.

Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati. (Pnz 30, 19b-20)

Sanja Martinović

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]