Neću pisati općenito: pisat ću sasvim subjektivno. Moja djevojčica, moja malena smeđokosa vila, ima autizam. Zarobljena je u svijetu u kojem riječi postoje, ali ne izlaze van. Postoje boje, oblici i emocije, ali su zarobljeni u tim malim glavama. Svaki roditelj, a posebno roditelj djeteta s posebnim potrebama, ima jedan ogroman strah: što ako nam … Nastavi čitati Bez straha, lane moje! Onaj koji nas je stvorio, ne poznaje strah i čista je Ljubav – ni s nama ne može biti drugačije