Izvorni članak prvotno je objavljen 13. travnja 2020. godine. Ažuriran je kako bi prikazao i novija istraživanja.

“Međunarodna vatikanska izložba: euharistijska čuda svijeta” (The Vatican International Exhibition: The Eucharistic Miracles of the World) izložba je kojom je katalogizirano više od stotinu euharistijskih čuda, zabilježenih i čašćenih od najranijih dana Crkve pa sve do danas. Izložba putuje svijetom, privlačeći pažnju na stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji.

Kada razmišljamo o euharistijskim čudima, možda smo u iskušenju misliti da se u većini njih radi o nepotkrijepljenim pričama, koje su se dogodile u starim vremenima, a danas, u našemu vremenu znanosti ona se ne bi mogla dogoditi.

No u nekoliko proteklih desetljeća došlo je do porasta broja euharistijskih čuda, što se ne može objasniti znanošću. U većini tih novijih čuda Euharistija se pretvorila u ljudsko meso i krv.

Dosljednost znanstvenih rezultata je zapanjujuća. Počnimo s najstarijim poznatim slučajem Euharistije koja se pretvorila u ljudsko meso i krv – čudo iz Lanciana, koje se dogodilo 750. godine, a testiranja su obavljena sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Činjenice ovoga slučaja su nevjerojatne.

Najdojmljivije čudo srednjega vijeka

750. godine jedan je svećenik doživio strašno iskušenje da posumnja u stvarnu Isusovu prisutnost dok je služio svetu misu. Dok je izgovarao riječi posvete, hostija i vino pretvorili su se u nešto što je izgledalo kao ljudsko meso i krv.

1970. godine, više od 1200 godina kasnije, nadbiskup Lanciana je uz dopuštenje Rima zatražio temeljito znanstveno ispitivanje čudesnih ostataka. Ispitivanje je proveo dr. Edward Linoli, ravnatelj bolnice u Arezzu, i profesor anatomije, histologije, kemije i kliničke mikroskopije. U njegovu izvješću, predanome 4. ožujka 1971. godine, temeljito su izneseni sljedeći rezultati:

  • Koagulirana tvar je ljudska krv, krvne grupe AB, s jednakim rasporedom bjelančevina kao i u normalnoj ljudskoj krvi.
  • Hostija je ljudsko, isprugano mišićno tkivo miokarda, lijeva klijetka (srce). Mogu se jasno identificirati arterije, vene, ogranak živca vagusa (lutajućega živca), i masno tkivo.
  • Poput krvi, i meso je također svježe, živo tkivo, jer je „brzo reagiralo na sve kliničke reakcije svojstvene ljudskim bićima”, kao da su uzorci mesa i krvi izvađeni toga dana.
  • Histološke pretrage nisu pokazale nikakav znak bilo kojih tehnika konzervacije.

Čuda u vremenu znanosti

Sve do devedesetih godina prošloga stoljeća, čudo u Lancianu bilo je jedini dokazani slučaj Euharistije koja se pretvorila u ljudsko meso. Drugi slučajevi nisu testirani uz pomoć moderne znanstvene tehnologije, kao ni brojne mrlje krvi na tjelesnicima i kaležima, očuvanima jer se smatralo da je krv došla iz hostije koja je krvarila. No 1992. godine čuda su se ponovno počela događati.

1992. i 1996. godine, Buenos Aires, Argentina: 1992. godine, posvećene čestice ostavljene na tjelesniku stavljene su u vodu kako bi se rastopile, i zaključane su u svetohraništu, kako Crkva propisuje u vezi s pohranjivanjem posvećenih hostija. Tjedan dana kasnije pretvorile su se u crvenu tvar. 1996. godine, nakon što je posvećena hostija pala na zemlju, i također bila stavljena u vodu da se rastopi. Nekoliko dana kasnije otkriveno je da se pretvorila u krvavu tvar. Oba je slučaja na testiranje je poslao tadašnji nadbiskup Buenos Airesa, današnji papa Franjo.

  1. godine, Tixtla, Meksiko: Za vrijeme duhovne obnove, redovnica koja je dijelila svetu pričest pogledala je i primijetila da je jedna od hostija počela krvariti i mijenjati se.

1993. godina, Sokolka, Poljska: Posvećena hostija pala je na zemlju za vrijeme pričesti. Stavljena je u vodu i zaključana u svetohranište kako bi se rastopila. Tjedan dana kasnije, većina se hostije rastopila, osim crvenoga „ugruška”, koji je preostao.

1992. godina, Legnica, Poljska: Posvećena hostija je ispala na tlo. Stavljena je u vodu i zaključana u svetohranište. Dva tjedna kasnije, jednu petinu nerastvorene hostije pokrivala je crvena točka. 

Nevjerojatni znanstveni rezultati

Svaki od tih događaja temeljito je proučen, uz najnapredniju tehnologiju. U nekoliko slučajeva liječnici nisu znali koji je izvor materijala. A ipak, u svim slučajevima otkriveni su jednaki rezultati, dosljedni rezultatima iz Lanciana, i to uz još više pojedinosti, zahvaljujući naprednijoj znanosti:

  • Krv je ljudska, krvne grupe AB. Pronađena je ljudska DNK. Bile su prisutne bijele krvne stanice, crvene krvne stanice, hemoglobin i mikrofagi, što je ukazivalo na svježu krv. U čudu iz Tixtle krv je posve jasno potekla iz unutrašnjosti, jer se krv na površini počela zgrušavati, a krv iznutra još je bila svježa, kao kod rane koja krvari.
  • Meso je tkivo ljudskoga miokarda, iz lijeve klijetke upaljenoga srca. U čudima iz Argentine i Poljske bilo je dokaza traume, vidljive po prisutnosti trombova, što je ukazivalo na podulji manjak kisika. Lezije su pokazivale brze spazme srca, tipične u posljednjim fazama umiranja.
  • U čudu iz Sokolke, ostatak hostije čvrsto je povezan s vlaknima ljudskoga tkiva, a hostija i tkivo prodiru jedno u drugo i ne daju se razdvojiti – kao da se kruh pretvara u meso. „Čak ni znanstvenici NASA-e, koji na raspolaganju imaju najsuvremenije analitičke tehnologije, ne bi mogli umjetno stvoriti nešto takvo”, potvrdila je dr. Sobaniec-Lotowska, jedna od stručnjaka koji su proučavali slučaj. 

Dr. Frederick Zugibe, liječnik-forenzičar sa Sveučilišta Columbia, koji je proučavao argentinsko čudo, nije znao odakle je uzorak došao, i rekao je liječniku koji mu ga je donio: „Ako su u srčanome tkivu prisutne bijele krvne stanice, to je zato što je ono u trenutku kada ste mi ga donijeli – kucalo.” Kada je doznao odakle uzorak dolazi, bio je šokiran i duboko dirnut.

Zašto?

Zašto je Gospodin odjednom, tijekom nekoliko proteklih desetljeća, umnožio euharistijska čuda? Odbijamo li, poput nevjernoga Tome, povjerovati, ako i sami ne vidimo, dotaknemo i osjetimo? Isus je u svojoj ljubavi prema Tomi dopustio da on vidi, dotakne i osjeti njegove rane kako bi povjerovao. Možda On sada čini to isto i za nas.

Toliko mladih ljudi odbija religiju jer je „neznanstvena”. Evo znanosti koja dokazuje našu vjeru. Drugi kažu da ne vjeruju u religiju jer je to samo mišljenje, ili je „suprotno razumu”. Ovdje su kvantificirani, mjerljivi fizički dokazi.

No ovdje se događa i nešto više. Katolička Crkva naučava:

„U presvetom sakramentu euharistije ‘sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i boštvom, i, prema tome, čitav Krist’.”

(Katekizam Katoličke Crkve, § 1374)

U Svetome pismu to vidimo u Iv 6,48-58, 1 Kor 10,16 i 1 Kor 11,27. No Euharistija se ipak pretvara jedino u ljudsko srce. 

To je kao da nam Isus, pretvarajući se u ljudsko srce, viče: „Ovdje sam! Ljubim vas! Moje srce čezne za vama! Zar moje razapinjanje nije bilo dovoljan dokaz moje ljubavi prema vama? Onda pogledajte i povjerujte. Ove sam dvije tisuće godina ostao skriven u Euharistiji kako bih mogao ostati blizu vama. Molim vas, pristupite mi. Primite me. Utažite moju žeđ za vašom ljubavlju.”

Kako da odgovorimo na ovu molbu iz raja?

Ako se naš Gospodin ponizio i učinio sebe tako očitim nama kako bismo ga čuli posred buke našega suvremenoga svijeta, već bi nas sama zahvalnost morala potaknuti da odgovorimo. Riječima svete Gemme Galgani:

„Pođimo Isusu. On je posve sam, i gotovo nitko ne misli na Njega. O, jadni Isus.”

Pođite na ispovijed. Primite ga u svetoj pričesti. Provodite vrijeme u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom. Naučite više o svetoj misi i euharistiji, kako biste ga mogli više cijeniti. Na križu je Isus zavapio: „Žedan sam.” Kako nam je mnogo svetaca reklo, On nije žeđao za vodom, nego – za vama. Utažite Njegovu žeđ.

Izvor: Ascension Press | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.