Zašto Bog kažnjava?

Print Friendly

Isus

Vjerujemo da je Bog sama ljubav i milosrđe. Zašto onda kažnjava i osuđuje čovjeka na vremenite, pa čak i vječne muke u paklu?

Bog nam se zaista očitovao kao sama neizmjerna ljubav. Sve što on čini, proizlazi iz njegove božanske ljubavi: stvaranje svijeta i čovjeka kao slike Božje, objava u događaju Isusa Krista te nada u konačno dovršenje i proslavljenje svega stvorenja. Iz ljubavi Bog u povijesti zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima kako bi ih pozvao u svoje zajedništvo i prigrlio sebi. Opći Božji naum spasenja svih ljudi počeo se ostvarivati u povijesti Staroga i Novoga zavjeta i dostiže svoj vrhunac u utjelovljenju, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. On je od Boga postavljen za jedinoga posrednika spasenja. Zajedništvo s njim imamo vjerom i krštenjem kojim ulazimo u Crkvu, vidljivu zajednicu i posrednicu spasenja. Ona je Božji narod, Tijelo Kristovo, vidljivi znak i sredstvo, jer nam posreduje Kristovo spasonosno djelo.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

I ovdje se može postaviti pitanje kako je moguće da pojedini čovjek ipak promaši ili proigra svoje vječno spasenje, iako Bog hoće da se svi ljudi spase? Božja volja ipak nije neki automatizam, jer se njegova ljubav susreće s našom ljudskom slobodom pa ishod toga susreta ne mora uvijek biti zajedništvo ljubavi, nego i odbijanje zajedništva s Bogom. Bog nudi svoje spasenje čovjeku, poziva ga, stavlja pred odluku, ali ga ne prisiljava, nego očekuje od čovjeka slobodan pristanak i odgovor. Dakle, iako je Božja ponuda spasenja upravljena svakom čovjeku i svim ljudima, pojedinac se može oglušiti na taj poziv, zatvoriti u sebe, zaveden i zaslijepljen od zloga može uskratiti svoj pristanak Bogu u vjeri i tako se zatvoriti Božjemu planu da ga privede u svoje zajedništvo tj. spasi. Mogućnost vječne odbačenosti i prokletstva leži u čovjekovoj slobodi da se može zatvoriti Bogu, a ne u nekom manjku Božjega milosrđa i ljubavi. Tako čovjek koji ne traži Boga, prema kojemu je svim svojim bićem usmjeren ili koji ga, dapače, svjesno odbacuje, sam sebi zatvara mogućnost vječnoga spasenja. To je pak odbačenost od Boga ili pakao.

(dr. don Nedjeljko Ante Ančić)

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”

Foto: Shutterstock.com

Oznake: , , , , ,
Objavljeno: 17. Kolovoz 2012.

Prijavite se na newsletter portala bitno.net i primajte obavijesti!

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

  • Ime Prezime

    Jedno pitanje za pametnije od mene. U članku piše sljedeće: “Bog nam se zaista očitovao kao sama neizmjerna ljubav.” i dalje: “Tako čovjek koji ne traži Boga, prema kojemu je svim svojim bićem usmjeren ili koji ga, dapače, svjesno odbacuje, sam sebi zatvara mogućnost vječnoga spasenja. To je pak odbačenost od Boga ili pakao.”

    Pogledajmo dio tajne koju je Gospa objavila djeci u Fatimi:
    “Kad ugledate noć obasjanu nepoznatim svjetlom, znajte da je to veliki znak dan vam od Boga, da će kazniti svijet za zločine, ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog Oca.”

    I sad pitanje, kak se to dvoje može razumno složiti? S jedne strane Bog je neizmjerna ljubav i čovjek koji ga svjesno odbacuje sam sebe baca u pakao, a s druge strane Bog kažnjava svijet i to progonima i onih koji su tu u njegovo ime (čitaj nevinih).

    • bibi

      Bog je pravedna ljubav, ono sto je dobro pravedno je, u ravnotezi je. Zrtve nepravde osjecaju da se to nesto mora ispraviti, da se mora dogoditi pravda. Ispravak iz nepravde u pravdu u sebi sadrzi nasilje, povratak u ljubav i mir je bolan, drugacije ne ide, patnja mora biti prisutna, koja inace ima visedimenzionalno znacenje, ne samo ovo. Prvo Isus iz ljubavi dopusta nasilje nad sobom da se ispravi narusena ravnoteza, placa za sve. Zatim isto poziva svoje da u ljubavi placaju, daju zivot za drugog, za pogreske drugog, daju svoj zivot iz ljubavi. Prirodno je da majka da zivot za svoje dijete, zar ne? Takvom potresnom ljubavi Isus i Isusovi ucenici daju sve svoje za sve ljude. Istodobno se dogadja da besmislena covjekova patnja postaje smislena uz Isusa, uz Njegovo osmisljavanje, ozivljavanje. Btw, nisam pametnija od tebe, hehe, samo mi ovo sad palo na pamet. Bozji blagoslov! :)

    • Gemma

      Bog jest neizmjerna ljubav:sa neba sišao da bi došao na križ i da bi po
      svojoj Žrtvi spasio čovjeka,na sebe preuzeo grijehe svijeta.Od tada možemo piti
      i jesti sa toga milosrdnoga izvora,ponajprije u sakramentu svete euharistije
      kada se obnavlja i posadašnjuje žrtva križa:Isus sebe na Križu daje,otkupljuje
      nas pred Ocem Nebeskim od grijeha iz ljubavi prema svakome čovjeku-da ni jedan
      ne propadne-isto tako u euharistiji mi primamo Isusa,samu Ljubav koja se onda
      nastanjuje u nama,koja čini sve novo,ljubav koja nas preobražava u Krista,tj.da
      mu budemo slični.A ako smo mu slični nismo izuzeti od patnje.Kao što je Krist
      trpio i patio u čovjeku,u tijelu čovjeka a ipak pravi Bog- na Križu-tako i mi
      imamo taj Križ,križ spasonosne patnje.Jasno,u svakoj patnji trebamo imati
      potpuno predanje i mir(to svatko može primiti od Isusa), no dokle god izmičemo
      da Krist u nama tu patnju pretvori u radost mi ipak ne molimo zdušno kao Isus
      na Križu:Oče u tvoje ruke predajem duh svoj,ili ne molimo dobro Očenaš u kojem
      se kaže Budi volja tvoja. Kada je patnja združena sa Isusom onda nije
      patnja,nije kao patnja od ovoga svijeta koja te razdire i ubija i baca u
      ogorčenja,pa i na Boga mnogi bacaju svoje razočaranosti,očekivanja koja se nisu
      dogodila.Bog jest neizmjerna ljubav i zato te zove k sebi,da nemaš očekivanja
      nego samo Njega.Zato i kaže tražite najprije Kraljevstvo Nebesko a ostalo će
      vam se nadodati.Tko se odluči prepustiti u Božje naručje ljubavi taj može
      računati da će ti tvoj Bog donijeti samo dobro,ono što je dobro za tebe radi
      tvoga spasenja, jer nije sve što mi mislimo da je za nas dobro uistinu
      dobro.Zna naš Otac na nebesima što je dobro za nas,našu dušu.Zato nas one ne
      kažnjava kada nam ne ispunjava naše želje (katkad i tako) nego nam daruje ono
      što još ne vidimo a dobro je za nas,da imamo život vječni.Čovjek može imati sve
      u životu a još na zemlji živjeti u paklu, i to paklu svoje duše,biti prazan i
      nesretan.Zato pakao i jest užasno stanje odbačenosti od Boga,zamislite kako je
      tek u vječnosti ako na zemlji doživljavaš pakao!

      Tajna u Fatimi navodi nas samo na svetopisamske tragove apokaliptičnih
      vremena.Jednom će sve nestati i prestati i biti će samo Kraljevstvo Nebesko ili
      raj i Pakao ili vječna propast.Veliki znak,riječ znak već upućuje na Božju
      ljubav,Bog nam daruje znakove po kojima ćemo brzo vidjeti kraj i to bi značilo
      da se treba vratiti tko se nije još vratio,obratiti se i vjerovati
      Evanđelju.Bog nikog ne kažnjava.Bog je izuzetno strpljiv koliko je čovjek zao.I
      zato naši nas grijesi kažnjavaju i za života.Bog ne kažnjava svoje odabranike,a
      odabranik je svatko tko se odluči ići za Kristom, naprotiv Bog im daje vjenac
      slave,pa i to onima koji su umrli za Njega,koji se nisu htjeli odreći svoje
      vjere,a i u budućnosti skoroj,koji se neće dati čipirati pečatom zvijeri (piše
      u Bibliji o tome).Kršćanin je pripravan i ne boji se jer vjeruje da će
      baštiniti vječnu sreću sa Isusom i svetima.Moraš znati da Bog ne progoni
      svoje,kršćane će progoniti njihovi neprijatelji a sotonini prijatelji koji će
      završiti u paklu.Nisu li i Isusa progonili i na kraju ga razapeli?Zato i u nama
      žele ubiti Boga Isusa Krista u kojega vjerujemo,zato će nam ubiti tijela ali ne
      i dušu,u njoj ćemo čuvati Isusa i Isus nas.pa ako se i dogodi strašna
      muka,vjerujem da u Isusu neće biti strašna.Onaj koji u ovom svijetu progoni
      Isusa progonit će i njegove,ta pisano je i u Svetom Pismu.Fatima i Sveto Pismo
      samo se nadopunjuju.I Isus je bio nevin.I sveti Lovro je bio nevin primjerice.Lovru su mučili pržeći ga na roštilju i pri tome je zavapio.”Ova strana je gotova,okrenite me i zagrizite!”Eto,to je snaga koju Bog daje onima koji ga slijede do kraja.Zato,isplati se trpjeti za Krista,tko se toga svjesno odrekne odrekao se i vječnosti.Ne treba se bojati nego skupa sa Svetim pavlom reći “SVE MOGU U ONOME KOJI MI DAJE SNAGU.”
      Ovo što sam ti napisala nije plod nikakve pameti,tko prigrli Boga taj sve razumije po Duhu Svetom,po ljubavi Isusovoj,nije to privilegij nego dar svima darovan tko ga hoće uzeti. S blagoslovom ti bilo.
      o svetom Lovri maš više ovdje ako te zanima

      http://www.zupa-svkriz.hr/kalendar/novi/opis.php?dat=lovro810.htm