Vjerovanje u snove
Čovjekova podsvijest još je nedovoljno istražena, a mnogi su opterećeni svojim snovima. Neki od njih se i ostvaruju. Smije li kršćanin vjerovati u snove? Što o tome govori Sveto pismo?
Kada zavirimo u Rječnik biblijske teologije, naći ćemo: San jest nešto nužno i tajanstveno u ljudskom životu te ima dvije strane: on je počinak koji preporađa čovjeka, i uronjen je u tamu noći. Izvor je života i slika smrti, zato se odlikuje raznim prenesenim značenjima. U ovom uvodnom ulomku možemo već na početku vidjeti da je to nešto tajanstveno i nedovoljno istraženo kao što kaže i pitanje. Sveto pismo nam govori o tome kao znaku pouzdanja i prepuštanja. Pravednik se pouzdaje u Božju zaštitu … ali Bog, čuvar Izraelov, ne drijema i ne spava (Ps 121,4). Nalazimo također u Knjizi Postanka o vremenu Božjega pohođenja: o Adamu koji pada u tvrd san i onda, pošto je bio sam, Bog mu daje družicu (čovječicu). Bog pohađa u snovima Jakova objavljujući mu svoju otajstvenu prisutnost, a obojici Josipa svoje otajstvene naume. Ono što često zbunjuje kršćane pa i druge koji se ponekad otvaraju nekim okultnim pojavama snova upravo je to da je noć u biblijskom razmišljanju Božja kći, ali i vrijeme utjecaja zlih sila. San mogu pohoditi noćne nemani ili, na primjer, san može otkriti srce krivca. Tako su i nastale razne teorije i prakse od Freuda do danas. Vidimo što se dogodilo Samsonu u snu, ali njegovo buđenje od zla i grijeha znak su pobjede nad snom – smrću (zlom). To nam se lijepo očituje u Novom zavjetu kada Isus budi Jairovu kćer, Lazara i apostole od sna (smrti) dajući im nadu u uskrsnuće.
Klikni like i prati nas na Facebooku: 
(fra Žarko Mula)
Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”
Foto: Shutterstock.com
