Za kontracepciju se kaže da se njome nanosi grešno nasilje nad prirodom, dok se u drugom slučaju tako ne kaže. Ali mladi ne vide razliku jer ni u kojem od ta dva slučaja ne želi se dijete. Otklanja ga se, po mogućnosti, stopostotnom sigurnošću.

Kao što možemo činiti nasilje nad prirodom uzimajući lijek ili amputirajući nogu zahvaćenu gangrenom, a nismo dužni pustiti tijek prirode da nastradamo, tako smijemo zahvatiti u prirodu bračnim kontraceptivnim činom, pogotovo ako za to postoji razuman razlog i ako je čin izvršen u ljubavi.

Nadalje, ako je slobodno činiti bračni čin u neplodne dane, slobodno ga je činiti i kad neplodnost nije tijek prirode, nego po volji supruga koji se služe kontraceptivima, ako imaju za to valjan razlog i ako tako postupaju iz ljubavi. Valjan razlog može svakako biti opasnost koja prijeti njihovoj bračnoj vezi, povjerenju itd., ako svoju ljubav ne bi izrazili i tjelesnim sjedinjenjem.

Još nešto. Mnogi vjerski listovi, teolozi, svećenici, pa čak i biskupi, imaju o tome mišljenja koja se razlikuju od službenog stava Crkve. Budući da Crkva o tom predmetu nije dala nikakvu definiciju, isti je nauk predmet slobodne diskusije.

Poteškoća mladih koju prenosite tipičan je odraz protuživotne civilizacije – antilife. Plod je te civilizacije današnji kontraceptivni mentalitet; ne želi se dijete jer se odbacuje žrtva oko njega. Farizejski, neznanstveno i netočno pozivamo se na tobožnju prenapučenost planeta, a u Hrvatskoj smo zbog katastrofalna opadanja porođaja u depopulaciji. Dvije posljednje godine zadnji smo na ljestvici u Europi: ispod Njemačke i Skandinavije! Lažno se pozivamo i na ekonomski čimbenik jer se ipak nađe novca za sve, samo za dijete ga nemamo. Ispričavamo se: »Živimo u vremenima kada je nemoguće odgojiti, bolje je ne rađati.« Ne znači li to namjerno ili nenamjerno izdajstvo domovine, posebice danas nakon velikih ratnih gubitaka? Nestajemo brojčano svojom krivnjom; hoćemo li krivnju za to bacati na druge? Ne znači li takav postupak izdati i Boga Stvoritelja, ne imati u njega nikakva povjerenja? Zar nam Bog ne bi pomogao?

Pravi razlozi nerađanja trebaju se potražiti u egoizmu pojedinaca i zajednice. Egoizam je naša teška rana. Odani smo užitcima i stoga teško vrijeđamo Boga kršeći naravni i Božji zakon. Drznuli smo se samovoljno i neovisno o Božjoj volji raspolagati prenošenjem života kao da smo mu apsolutni gospodari. Smetnuli smo s uma da smo u tome samo suradnici i poslužitelji. Uzvišeno zvanje na bračnu ljubav jest neposredna suradnja s Božjom ljubavlju u stvaranju novih osoba. Roditelji daju mušku i žensku stanicu dok Stvoritelj neposredno udahnjuje neumrlu dušu djeteta. Oni ponekad, u punu poštenju pred Bogom, mogu imati težak razlog za periodično uzdržavanje. Ali danas postoje i sumnjivi načini prikazivanja »periodičnoga uzdržavanja«, odnosno »korištenja neplodnih dana«. Krivo je pomišljati da se radi o samovoljnu postupku supruga. Takvo mnijenje unosi i zbrku pa se onda ironično govori o tobožnjoj »katoličkoj kontracepciji« koja se od umjetne kontracepcije ne razlikuje tobože bitno nego samo mehanički. Naprotiv, razlikuje se bitno, a ne samo mehanički i ima mnoge prednosti.

Da periodično uzdržavanje bude moralno opravdano, traže se četiri uvjeta:

– teški razlozi za to

– netaknutost bračnoga čina u njegovu dvostruku smislu sjedinjenja u ljubavi i otvorenosti za mogućnost rađanja

– ne radi se o stopostotnoj sigurnosti da ne dođe do začeća nego o odgovornosti supruga za dobro obitelji (»odgovorno roditeljstvo«)

– napokon, radi se o spremnosti primanja djeteta ako ga svejedno Bog pošalje.

Naprotiv, kontracepcija nije moralna iz četiri razloga:

– čovjek se postavlja kao apsolutni gospodar života, a to se protivi moralnomu i Božjem zakonu (Bog je gospodar života i smrti!)

– nedopušteno manipulira bračnim činom htijući sjedinjenje, a otklanjajući plodnost, no pravoga sjedinjenja u ljubavi nema bez otvorenosti za plodnost

– želi se stopostotna sigurnost da ne dođe do začeća te se rabe mehanička ili kemijska sredstva da se apsolutno blokira mogućnost

– napokon, nespremnost primanja djeteta ako do začeća dođe, što u premnogim slučajevima završava pobačajem.

Istinita je riječ: »Kontracepcija je majka pobačaja.« Kontraceptivni je mentalitet stvorio kulturu ubijanja nerođenih, čak 40 do 50 milijuna godišnje. Strašna slika! Što su ratovi prema tome? Dakle, bitna je razlika između periodična uzdržavanja i kontracepcije i u cilju i u sredstvima.

Postoje i mnoge prednosti periodičnoga uzdržavanja koje sada sve radije zovu »dijagnostička metoda plodnosti«, a sve manje metoda »neplodnih dana« jer ona upućuje na »tehnički postupak« i dvosmisleno naglašava »sigurnost« od začeća. Ako bi se i u toj dijagnostičkoj metodi plodnosti naglasak prvenstveno stavljao na »sigurnost«, tada bi u svomu cilju, iako ne i u sredstvima (načinu), bila jednaka kontracepciji pa bi u tomu slučaju tvoji mladi imali pravo. U periodičnoj, dakle, uzdržljivosti nije pitanje tehničko i manipulativno kao u kontracepciji, nego je pitanje poštivanja uzvišenih moralnih vrijednosti katoličke ženidbe. Stoga apostoli obitelji, na temelju iskustva i psiholoških saznanja, s pravom ističu plodove te metode. Bračni par postaje »drugi«: obraćen od banalne seksualnosti, poštiva se osoba supruga/supruge, u pravomu samodarivanju pomlađuje se i osvježuje ljubav, spremni su na odricanje i na trpljenje, raste smisao za provođenje bračne čistoće, dolazi do smirenosti, zajedničke radosti i sreće itd. Time se preobražava čitava obitelj; djeca takvih roditelja koji u čistoći provode svoj bračni život drukčija su: bolja, radosnija, spremnija za ideale, za žrtvu. Rečeno teološki: takva je obitelj od sebe potjerala grijeh i sada živi u milosti Božjoj. Život u milosti ne može, a da se ne odrazi na cjelokupno biće obitelji.

Što se pak tiče onih triju razloga koje navode tvoji mladi, valja ukratko reći. Primjer s amputiranjem bolesne noge nema dokazne snage: kirurški i medicinski se smije, a nekada i mora zahvaćati u prirodu čovjeka. Ali ovdje se ne radi o bolesti, nego o zvanju na ljubav i o prenošenju ljudskoga života, a to su silno duboke i osmišljene zakonitosti dostojanstva ljudske osobe (ne puke »prirode«) kroz koje je čovjek najuže vezan s Bogom kao njegov suradnik. U te zakonitosti ne smijemo dirati, a da se teško ne ogriješimo. Kada roditelji daju mušku i žensku stanicu, Bog stvara neumrlu dušu djeteta. To je »uzvišena tajna« (Ef 5,32) pred kojom treba drhtati, a ne se usuditi rušiti te nama nedohvatljive zakonitosti kojima je Bog tako nepojmljivo visoko odlikovao čovjeka da mu bude suradnikom. Kada bi supruzi bili svjesni istine da je Bog kod svakoga bračnog čina nazočan i da je uvijek spreman s njima zajedno stvoriti novu osobu, njihov bi postupak održavao strah Božji i duboko poštivanje tih otajstava postavljenih u njihovu bračnu ljubav.

Na drugi razlog mladih odgovorili smo: kontracepcija nije ljubav. Prava ljubav ima dvije dimenzije: sjedinjenje u plodnosti. Dokine li se plodnost, uzalud govorimo o sjedinjenju – njega nema; darivanja osobe osobi nema – ono je fingirano. Ustvari se radi o traženju ugode pri čemu žena najviše trpi jer nije u časti ni žene ni majke, nego je objekt naslade, sredstvo muškoga egoizma koji se ne zna svladati jer nije naučio živjeti u uzdržljivosti i čistoći. Bez krjeposti čistoće, koja štiti ljubav i drži strasti na uzdi, brak se banalizira i ostvaruje sve do puka stroja za uživanje. Ali sve to ne zadovoljava pa dolazi do svađa, nevjere, rastave… Time se ne želi reći da supruzi kada ne mogu doći u konfliktnu situaciju bračnih dužnosti u kojoj se, u zreloj odgovornosti dobro formirane savjesti, imaju odlučiti o konkretnomu postupku po načelu većega dobra ili manjega zla. Napokon, bez obzira na teologe, svećenike, biskupe i laike koji o tomu predmetu nejednako misle, govore i pišu, i bez obzira što taj nauk Crkva nikada nije proglasila dogmom, ona je dio trajnoga nauka Crkve od njezina početka, stoga je nepromjenjiva. Dakle, pitanje kontracepcije ne može biti predmetom slobodne diskusije.

Preuzeto iz knjige p. Ivana Fučeka, Vjerovati – živjeti. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Bitno.net