Teško je ukratko odgovoriti na to pitanje. Stoga evo tek nekoliko poticaja za razmišljanje. Glazba je neodvojiva od ljudskoga života. Njom čovjek izražava svoje najdublje osjećaje i raspoloženja, od najtužnijih do najradosnijih. Ona nije samo rezultat određenih emocija, nego može utjecati na čovjeka, odnosno u njemu proizvoditi određene emocije. Ona se, dakle, usmjerava na naše osjećaje te utječe na naše tjelesne i psihosomatske procese. Danas, u gotovo orwelovski organiziranom načinu života u svjetskom globalnom selu, jedva je moguće akustički izbjeći glazbu kojoj smo izloženi sa svih strana iz raznih medija. Glazba je danas postala gotovo sveprisutan čimbenik sredine u kojoj živimo, ponekad do te mjere da postaje nepodnošljiv teror. Pojedinac, dakle, u raznim prigodama može biti (npr. u nekim ugostiteljskim objektima) prisiljen na neprestanu potrošnju glazbe tako da više nema slobodu odlučivanja kada i gdje će slušati (određenu) glazbu.

Osim što u suvremenom mentalitetu, naviknutu na trošenje gotovih proizvoda pa i nekreativno konzumiranje duhovnih sadržaja, najveća većina potrošača glazbu doživljava tek kao zabavu, danas je mnogi, u tržištem opsjednutom i zagađenom okruženju, također tretiraju kao najobičniju – robu. Glazba je, dakle, općenito (ne samo ona tzv. popularna) postala biznis. Međutim, ona je još nešto (a toga većina nije svjesna) – sredstvo utjecaja i oblik manipulacije!

Danas se najveći dio popularne, zabavne glazbe prodaje s etiketom rock-glazbe. Neki kritičari i obični ljubitelji sve što po njihovu kriteriju nije rock smatraju zadnjom ljigom i vrijednim potpunog prijezira. Ali budući je termin pop-glazba višeznačan, a čak je i najvećim glazbenim ekspertima teško precizno definirati rock-glazbu, smatram važnijim ukazati na neke druge stvari.

Bez obzira, dakle, na nedovoljnu preciznost u uporabi termina rock-glazba, može ga se ipak rabiti za popularnu, odnosno zabavnu glazbu u najširem smislu. Čak i vrsni znalac na tom području Zlatko Gall, u uvodu Pojmovnika popularne glazbe kaže da su termini pop ili rock glazba onaj »idealan« nazivnik pod koji će se nagurati i delta blues i rap i trance; i definicija nekih aktualnih studijskih postupaka i žanrova (koji se neprestano mijenjaju i dobivaju nove mutirajuće vrste) te spomen nekih od temeljnih podvrsta, stilova i žanrova jazza.

Valja biti na čisto da rock-glazbu u biti pogrješno razumijemo ako je smatramo samo vrstom glazbe. Povijesno gledano (izvan svih muzikoloških analiza), rock i kao izvanglazbeni simbol predstavlja, među ostalim, prosvjedni simbol mladenačke pobune protiv postojećega svijeta odraslih. Tako je rock, sviđalo se to nekome ili ne, po definiciji jednoga stručnjaka, postao najvažnijom točkom kristalizacije jedne mlade kulture, izraz svjetonazora koji se proteže daleko izvan glazbe. Mnogo je primjera kako su neke rock-zvijezde svojim pobunjeničkim imidžem (koji sadrži nesveto antitrojstvo sex-drugs-
-rock’n’roll) postali vodiči i idoli milijunima mladih, koji su se dali zavesti njihovim prevratničkim porukama. Glavni je problem zapravo to što mnogi interpretatori rocka područje popularne glazbe prljaju moralno dvojbenim tekstovima pjesama, zatim sumnjivim životnim stilovima te uzdizanjem seksualnih nastranosti, čime doslovce postaju promicatelji nekršćanskoga novog morala.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru bitnih informacija – klikni like![/facebook]

Naravno, ne želim generalizirati, jer na popularnoj rock-sceni ima i mnogo normalnih ljudi koji se svjesno trude ne dati nikakav loš primjer i koji su rijetko u medijima te njihova djelatnost ne zanima novinare gladne senzacija. Ipak, zbog svega navedenog, svjestan kršćanin bi danas kao svoj svjedočki zadatak trebao uzeti to da se kritički odnosi prema suvremenoj glazbenoj potrošnji, vlastitoj i onoj u koju smo svi uronjeni te da određene fenomene posvješćuje drugima i potiče ih na razlikovanje duhova. Na to nas ozbiljno upozorava Sveto pismo: Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno (Rim 12,2).

Važno je, dakle, pokušati temeljito prosuditi koji duh nadahnjuje određenu glazbu, utječe na životne stavove glazbenikâ, ali i na dizajnere omotâ ploča, koji također mogu slati određene poruke. Nije svejedno ni kako se pojedine grupe nazivaju (jer ime je znak): Prljavo kazalište ili Nebeski grad, Sex Pistols ili Believer, Nered ili Sunce, itd. Golema razlika među izvođačima uočljiva je i po naslovima njihovih albuma i pjesama. Primjera je bezbroj.

Premda većina ljubitelja glazbe izjavljuje da ih zanima samo melodija, valja posebnu pozornost obratiti na tekstove pjesama jer oni sadrže obavijesti, apele i poruke. Navest ću, za kraj, što o tome vrlo poučno kaže kršćanski glazbenik M. Siebald: Tekstovi pjesama govore mi, htio ja to ili ne. Moram slušati kritički, kako bih mogao bolje razumjeti i u sebe prenijeti dobre, sadržajno bogate tekstove, a uočiti loše i razorne te se naoružati protiv njih. Ono što u tekstovima cilja ispod pojasa, ono čime nas želi zadojiti ideologija besmisla i neodgovornosti ili potajice poduprijeti naš bijeg od stvarnosti, prečesto je zapakirano u lakopamtljive melodije. Na kraju nas potiče da nikad ne šaljemo mozak na pašu, jer bismo mogli primijetiti da nas je izmanipuliralo upravo nešto tako divno kao glazba.

Iz svega je, dakle, očito da nije slučajno i bez razloga već stari grčki mudrac rekao da se glazbom može i država srušiti!

don Anđelko Kaćunko

Preuzeto iz knjige Vjera u pitanjima. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.