Biti majka

Na vrata nam polako kuca svibanj. Taj mjesec u meni uvijek budi slične osjećaje i asocijacije – svibanj i Marija su u katoličkom svijetu gotovo pa sinonimi – a Marija je Majka vjere i Majka Crkve, pa ima li bolje teme s kojom se ulazi u taj mjesec od majčinstva?

Majka

Kaže jedna stara židovska poslovica: Bog nije mogao biti svugdje pa je stvorio majku. Zaista, biti roditelj znači prihvatiti i udahnuti dio Božanskog, biti sudionikom kreacije, dio tog predivnog smisla koji je Bog prosuo među nas i u nas same.

Prvi puta sam postala majka prije deset godina. Izmučena teškim porodom, ali pod dojmom neopisivog i dotad nepoznatog osjećaja apsolutnog i bezuvjetnog obožavanja, ljubavi koja razgrće planine i ruši barijere, promatrala sam maleno lišce svog sina svjesna da sam upravo zaronila u jedno posebno otajstvo – majčinstvo. I mogli su mi pričati prije o tome, mogla sam čitati o tome, mogla sam gledati i promatrati, no ništa nije bilo ravno udaru munje koji te pogodi kada prvi puta ugledaš lice svog djeteta.

To iskustvo te mijenja nepovratno. Nema nazad. Odjednom postaješ osoba čije se težište pomaknulo, kao da su ti izmaknuli tlo pod nogama i ti moraš ponovno naučiti hvatati ravnotežu. Kako se za roditeljstvo, za razliku od autoškole, ne polaže ispit, nismo sigurni da postupamo ispravno i naprosto slijedimo srce, instinkt i mudrost generacija prije nas. Učimo putem, sigurno je da i griješimo, polako stječemo samopouzdanje i s vremenom sve više vjerujemo da smo sposobni održati to malo i bespomoćno biće spokojno, zdravo, nahranjeno i sretno.

I sve je dobro. Ima, naravno, boljih i lošijih dana, neprospavanih noći, dugih sati provedenih po raznoraznim čekaonicama, kroničnog nedostatka vremena da se uradi sve što bi se trebalo… a opet, vrijedi svake sekunde. Pa zašto se onda danas sve teže odlučujemo na roditeljstvo?

Ivan Pavao II. u svojoj enciklici o ženi kaže da je „svaka majka dionica Marijina  materinstva prema Isusu.“ Nije li to predivan dar? Bog je izabrao tako očit i tako opipljiv način poistovjećivanja s Njime. To je poziv. Zašto ga se ovih dana tako olako odričemo? Sve je veći broj onih koji se boje odgovoriti na taj poziv ili ga odgađaju za neka druga „bolja“ vremena. Zbog materijalne situacije ili želje da djetetu pružimo SVE mi se dakle odlučujemo na NIŠTA. Odlučujemo se na stvari, obične, mrtve, isprazne, potrošne, kvarljive stvari. Podliježemo potrošačkom mentalitetu koji nam sugerira da je važnije IMATI nego BITI, tj. da je bolje da IMAŠ nego da JESI. Podliježemo jednoj cijeloj kulturi hedonizma koja kao svoj primarni cilj ističe užitak. Zašto nismo svjesni njegove kratkotrajnosti? Zašto pretpostavljamo istinske vrijednosti onima nevažnima?

Shvatite, vi koje majke jeste i koje ćete tek postati – majčinstvo je poziv od kojeg nema važnijeg u životu. Jest, jesam se cijeli život školovala, obrazovala i usavršavala u struci, ponosna sam na to i smatram taj dio sebe neobično važnim dijelom svoje osobnosti. Ne odustajem od njega time što besramno uživam u daru majčinstva, jer me on nadopunio, upotpunio, učinio boljom i kompletnijom osobom. Odjednom ću ja, koja sam uvijek gledala kako ću si izabrati najukusniju poslasticu, vidjevši da su na stolu samo četiri kolača za petero ljudi, izjaviti kako nikada nisam voljela kolače. Promjena prioriteta? Svakako.

Nije me samo prvo dijete promijenilo u tom smislu, već je svako sljedeće bilo sasvim novi i drugačiji dar, svako sljedeće malo biće guralo je u stranu dotadašnje navike, širilo srce i punilo kuću ljubavlju i životom. Moje divno treće dijete, prekrasna djevojčica s posebnim potrebama/darovima bila je malj koji je smrvio u prah i pepeo svaku i najmanju nepotrebnu okolnost u našim životima, svaki poremećeni prioritet preokrenula je na pravu stranu, svaka najljepša moguća emocija obavila nas je baš tamo gdje treba – i svaki dan ispočetka zahvaljujemo Bogu što je imamo. Našu malu Mariju.

Tek me Marija Malena naučila do kraja onome što je bila istinska bit Marije Velike – krajnjem sebedarju, žrtvi, najvećoj mogućoj ljubavi, sve to upakirano u ovom našem najvećem daru zvanom Život.

Kako se onda svim srcem ne posvetiti najvažnijem pozivu u životu?

Kažu mudri ljudi: Odlučiti se da se ima dijete – važno je. To znači zauvijek hodati okolo sa srcem izvan tijela.

Drage moje majke. Sad znam kako ćemo se prepoznati.

Nikolina Nakić

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

Prikaži komentare

(11 komentara)

11 thoughts on “Biti majka

  1. Jednom sam bila na plaži sa svojih šestoro djece,mojih šest anđela.Neposredno do nas došao je poznanik sa svojim sinom.Nešto su djeca napravila,neku malu nepodopštinu na koju sam malo burnije reagirala(u skladu sa svojom naravi). Gospodin do nas se obrati svom sinu:"Kod nijh se ljubav dijeli na šest!" Ja sam mu lijepo odgovorila:"A ne!Kod nas se ljubav MNOŽI sa šest!"Skromno smo suprug i ja odgajali svoju djecu.Često je bilo teško.Radila sam zahtjevan posao.Pred očima mi je stalno bilo da mi je Bog povjerio svoju djecu da ih odgojim za njega,a on je stalno bio tu! Odrekli smo se nas samih(suprug i ja),ali vrijedilo je! Sad su djeca odrasla i prpustila sam ih Bogu!Oni su naš ponos!

  2. Drugo sam od petero djece moje majke koja je postigla maksimum u svojoj struci, a uvijek je najponosnija na nas bila i mi smo joj život. Kako je prekrasno to znati.
    Žene odvažite se na rađanje djece, ona su pravi blagoslov, a sa svakim novi djetetom u kuci raste veselje, ljubav i bogatstvo.

  3. Biti majka! Sjećam se svojih žarkih želja da postanem majka! Još nije bilo moga muža niti na vidiku, a ja sam sanjala o tome da budem majka. Ponekad ti se snovi i ostvare i moji su snovi brzo postali stvarnost! Svoje majčinstvo jedino teško odvajam od očinstva moga muža. Moje je majčinstvo protkano njegovim očinstvom i nisam ga doživljavala kao nešto odvojeno. Da, kao različito od njegovog očinstva, ali kao dio potpunosti moga majčinstva. Nisam mogla vjerovati da Bog ima u nas toliko povjerenja i da nam daje da budemo nositelji njegova života! Veće ljubavi nema. Nositi život u sebi! Postati majka! Mi žene često iz određenih razloga pomišljamo kako je lakše biti muškarac. Ja imam dva velika razloga zbog kojih to nikada nisam poželjela! Prvi razgovori s životom koji se razvija u tebi! Te razgovore još uvijek nosim u svome srcu. Vrijeme je to blagoslovljenog iščekivanja rađanja novoga života. Osjetiti pokrete onoga malog bića koje je tvoje dijete. Kolikog li povjerenja našeg Stvoritelja! Moj je ponos rastao zajedno s djetetom koje još nisam vidjela, a ljubila sam ga svim svojim bićem! Tako su na svijet dolazila naša djeca. Moje kčeri i moji sinovi! (3+3) Hodala bih ponosno i sretno ulicama. Sjećam se kada mi je jedna žena u tramvaju rekla: Gospođo, vidi se da su vaša djeca ispunjena vašom ljubavlju.” Te su mi riječi bile ohrabrenje i radost, jer majčinstvo nosi i boli, neizvjesnosti, zabrinutosti. Svako moje dijete je jedna božja knjiga, jedinstvena. Svakome je trebalo drugačije prići, pomilovati ga, ohrabriti, ukoriti, ispraviti. Mnogih sam se stvari morala odreći. Čak to ne mogu nazvati odricanjem, jer sam to napravila iz ljubavi. Neke svoje želje (npr. da pišem) sam morala napustiti i ostvarivati ono što je mojoj djeci bilo najpotrebnije. A što je djeci najpotrebnije ako ne majka? Tako sam napustila i posao gdje sam možda mogla ostvariti karijeru u struci. To je bila jedna od najtežih odluka u mome životu. Nakon par mjeseci sam već dobila izobilje radosti i blagoslova za tu svoju odluku. Uz djecu mi nikada nije bilo dosadno, jednolično i zamorno. Možda je to zato što niti jedno svoje dijete nikada nisam doživjela kao teret, nešto što će mi biti teško, već suprotno tome. Djeca su bila plodovi naše ljubavi, najslađi plodovi ljubavi koje nam je Bog povjerio.

    Danas su moja djeca odrasla, samostalna i ono što uvijek razveseljava moje srce, otvorena su životu! Kada vidim da skreću u stranputice, blagoslivljam ih onim prvim blagoslovom majke nakon poroda. U tome je blagoslovu najjača snaga moga Stvoritelja, jer sam stavljanjem križa na njihova mala čela stavila nebo u njihova srca!

    Ljeto nam se bliži i ja u svoju škrabicu spremam kune da djeci moje djece mogu kupiti sladoled! Moja mi djeca znaju ” predbaciti ” da više ne marim za njih i da smo gledam unučad! A što ćeš, unučad je ljubav “bez odgovornosti “!

    ” Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! ”

    NE BOJTE SE !!!

  4. Samo Isus zna da je najuzvišeniji poziv trpjeti, jer nismo sve majke.Majčinstvo je nezasluženi Božji dar,milost.Pomalo me boli uzdizanje majčinstva spram nas koje majke nismo.Mi smo tek žene na koje se gleda sa potcjenjivanjem jer nemamo djece, jer neznamo ništa o životu,jer nam je život promašen bez djece.Bitna oznaka braka je ljubav,najbitnija oznaka prije stvaranja potomstva,učili smo to na teologiji. I pomalo me smeta što u ovom tekstu nigdje oca.Ja nebih htjela biti majka bez oca,svoga supruga.Postoji jedan red u ako je obitelj šira i to sam sigurna.Na prvom mjestu je ženi katolkinji suprug pa onda djeca.Nisu djeca ispred oca/tj. supruga.Smatram da je uloga oca kao roditelja prevažna,kako za djecu,tako i za majku kojoj je suprug pomoć i podrška.

  5. Biti majka zaista je izuzetan dar nemjerljiv sa bilo kojim drugim .Slažem se da su ljudi došli to te mjere da ramišljaju da je važnije imati nego biti.Kao dijete nisam imala majku,umrla je 2 mjeseca nakon mog rođenja.Majčinska ljubav mi je bila nepoznanica dok i sama nisam postala majka.Tek tad kad sam postala majka shvatila sam šta je meni u životu bilo uskraćeno,zapravo sve.Ljubav majke se ne može usporediti sa niti jednom drugom ljubavlju.Majka voli onako kako nitko drugi nije u stanju .Ta ljubav je tako velika da briše svaku uvredu ,bol ,sve.Majka samo nezmjerno ljubi,bezuvjetno .Djeca su najveća radost i najveći kapital.Majka ljubi ljubavlju kako samo može Bog!

  6. Biti majka zaista je izuzetan dar nemjerljiv sa bilo kojim drugim .Slažem se da su ljudi došli to te mjere da ramišljaju da je važnije imati nego biti.Kao dijete nisam imala majku,umrla je 2 mjeseca nakon mog rođenja.Majčinska ljubav mi je bila nepoznanica dok i sama nisam postala majka.Tek tad kad sam postala majka shvatila sam šta je meni u životu bilo uskraćeno,zapravo sve.Ljubav majke se ne može usporediti sa niti jednom drugom ljubavlju.Majka voli onako kako nitko drugi nije u stanju .Ta ljubav je tako velika da briše svaku uvredu ,bol ,sve.Majka samo nezmjerno ljubi,bezuvjetno .Djeca su najveća radost i najveći kapital.Majka ljubi ljubavlju kako samo može Bog!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>