Premda tako snažna i prodorna, malo koja Isusova riječ nas ostavlja tako ravnodušnima, jer redovito pomislimo kako se tiče nekog drugog, a ne nas, bilo da sebe ne smatramo slugama bogatstva bilo da smatramo da se ipak Bog i bogatstvo ne isključuju baš tako radikalno. Zato upravo današnju evanđeosku poruku slabo i nedosljedno pretačemo u život, premda u sebi nosi veliku dozu originalnosti.

A kako bi što zornije protumačio svojim vjernicima Kristove riječi i misao, sveti Ivan Zlatousti uzima za primjer bogataše udaljene od pravog evanđeoskog duha: „Ali bogataši ovoga vremena su vrlo daleko od tog duha. Novac je njihov učitelj i njihov tiranin. On im nameće da mu plate najrigorozniji danak koji im određuje, te se služi njima kao s najpopustljivijima i najnesretnijima od svojih slugu. Ta ljubav prema zlatu obuzima njihovo srce i zauzima ga kao utvrdu iz koje im nameće svaki dan nove zakone, pune nepravde i nasilja, a da se nitko ne odvaži usprotiviti.“  No to što Zlatousti reče bogatašima može se primijeniti i na svakoga od nas, na mentalitet suvremenog čovjeka i na bogata društva naše civilizacije. Na žalost cijeli sustav suvremenoga svijeta izgrađen je na tiraniji novca, pa je društvo i politika, svijest i ideje, napredak i razvoj podređeno gotovo isključivo logici novca i bogatstva. Pri tome doista nitko nema odvažnosti suprotstaviti se toj logici koju su nametnuli svijetu moćnici i bogataši, spremni u ime svoje dobiti gaziti beskrupulozno po milijunima ljudskih života.

Dok mnogi misle da je moguće živjeti na dva kolosijeka, to jest da služenje Bogu ne isključuje bogatstvo i obrnuto, Isus je bio jasan i kategoričan. A ako je njegova riječ točna, onda to znači da što više služimo Bogu, neminovno se oslobađamo tiranije novca i bogatstva. Što više živimo od Boga, više se oslobađamo pritiska vlastite zabrinutosti i ne dopuštamo da nas više terorizira želja da tržimo životnu sigurnost u zemaljskim dobrima. Što više ljubimo Boga, manje nam je stalo do životnog obilja i raskoši, do jela i odijela. Što više služimo Bogu, manje smo u mrežama zlog gospodara zvanog bogatstvo, te bježimo od zala, zločina i nesreća kojima je uzročnik prljavi dobitak.

A jer su neki u svojim tumačenjima htjeli dovesti u pitanje Isusov nauk o ovoj temi, uvjereni da pretjeruje kad govori o bogatstvu kao gospodaru, sveti Ivan Zlatousti će jasno upozoriti uvjeren u apsolutnu točnost njegovih riječi: „Ne suprotstavljajte dakle glasu Božjemu isprazna razmišljanja. A budući da je Isus Krist izgovorio te riječi, te je rekao da je nemoguće služiti dvojici gospodara, neka nitko ne kaže da je to moguće. Jedan od ovih gospodara vam zapovijeda da želite za tuđim dobrima, drugi pak da dajete vaša. Jedan hoće da budete čisti, drugi da budete nečisti. Jedan vas vodi k dobroj hrani, drugi vam preporučuje uzdržljivost. Jedan vas uvjerava da ljubite svijet, drugi vam zapovijeda da ga prezirete. Jedan hoće da se divite raskoši i ljepoti građevina, a drugi, pun prijezira prema tim ispraznostima, hoće da ljubite ljepotu kreposti i mudrosti. Kako dakle možete služiti zajedno ova dva učitelja budući da vam zapovijedaju suprotne stvari?“  (Hom. 21,1)

Zlatousti stoga i nas, koji spontano težimo za bogatstvom i vodimo se vrijednošću novca i zarade, poziva da uklonimo iz srca ovu duhovnu varku i zamku. Ona nam eventualno šapće kako je možda ipak moguće služiti dvojici gospodara, pri čemu se služenje bogatstvu prikazuje tako poželjno i privlačno, no prava istina je u Isusovim riječima. Oduprimo se napasti kojoj su podlegli mnogi naši suvremenici kad su radije prihvatili tiraniju novca, nego služenje Bogu živomu. Ugradimo u vlastiti život evanđeoske i svete želje koje nam nadahnjuje Isusova riječ, radije nego one koje nam sugerira novac i bogatstvo. Neka nam snaga vjere i Božje prisutnosti bude veća i jača životna motivacija od one koju nam nudi novac i bogatstvo. Stavimo Boga ispred svih svojih potreba i njemu radije služimo nego da težimo zemaljskom bogatstvu, jer će nas on obogatiti svojim životom, dok nas želja za bogatstvom ovoga svijeta lišava svega što jesmo po sebi i po daru milosti Božje.

dr. don Ivan Bodrožić

Ostale tekstove iz kolumne ovoga autora potražite ovdje.