Sotonsko paradiranje

Print Friendly

Biblijsko razmišljanje uz 10. nedjelju kroz godinu

Isus

U današnjem Evanđelju sveti Marko opisuje jednu zanimljivu situaciju koja se ticala Gospodina Isusa, ali se ponavlja i u svim vremenima, prouzročena ljudskom zavišću i sotonskim podmetanjem. Naime, kad je Gospodin Isus započeo svoje djelovanje, točnije djelo oslobađanja i spasenja čovjeka iz šaka grijeha i Sotone, odmah su počele reakcije na ono što je činio. Gotovo nitko se nije snalazio ni znao što točno reći o njegovu nastupu i radu, niti su razumjeli njegov žar za Boga i želje za spasenjem čovjeka. Stoga zlobnim zavidnicima nije preostalo drugo nego da njegovo djelovanje sotoniziraju izjavama poput one koju prenosi Evanđelist: Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle. On koji je oslobađao ljude od bezboštva, proglašen je opsjednutim, dok su oni ljubomorni pismoznanci, nagnani sotonskom zavišću, prolazili za čovjekoljupce. On koji je oslobađao ljude, proglašen je bio opasnim i netolerantnim kao da ih ugrožava, dok se zagovornicima slobode i humanizma držalo one koji su čovjeka ostavljali u blatu grijeha i vlasti Sotone.

Između onoga što se događalo nekad u Gospodinovo vrijeme i onog što se događa danas, mogu se povući vrlo jasne paralele. I danas u našem društvu dominira i paradira bezboštvo, kojemu je začetnik, pokrovitelj i promicatelj Sotona, no ni suvremenim pismoznancima i glavarima ne smeta njegovo širenje. Ne samo da ga ne sprječavaju, nego ga i sami promiču i štite svojim djelovanjem na svim razinama, od one ulične do one institucionalne. Kao nekada protiv Gospodina, tako se i danas izokreću teze. Oni koji su se prema zlu i grijehu odnosili snošljivo, proglašavaju su naprednim čovjekoljupcima, a oni koji mrze zlo i grijeh, nesnošljivima i nepoželjnima. Oni koji toliko ‘ljube’ čovjeka da ga guraju u duhovnu i vječnu propast, optužuju one koji ljube čovjeka i žele ga spasiti od ropstva grijeha i zla.

Kao i Gospodinovo vrijeme događa se sprega dvoličnih čovjekoljubaca koji paradiraju za Sotonski račun i medijskih pismoznanaca koji znaju sve o svemu i svima, ali nemaju pojma o Bogu i božanskom životu na koji smo pozvani mi ljudi. Kao i nekad pismoznanci protiv Gospodina Isusa, tako se i danas protiv nas vjernika podigne toliko medijske i ine prašine koja nam se baca u oči, da zbuni ljude kako ne bi znali ispravno misliti, pa niti vidjeti stvarne činjenice, ni shvatiti što se točno događa u društvu. Sve se čini kako se ni bi uočilo da se pokvarene ideologije ovoga svijeta poigravaju ljudskim slabostima i kako bi stvorile ćudoredni nered u društvu. Kao i onda Gospodina, tako se i nas kršćane i naša kršćanska uvjerenja predstavlja nesnošljivima i nepoželjnima u društvu. Kao nekada s Isusom, tako se i danas izokreću teze, te se nas vjernike optužuje za isključivost i ugrožavanje tuđih prava. Kao nekad Gospodina tako se i nas sotonizira u javnosti kao mrzitelje ljudskoga roda. Time nas se u stvari stavlja na optuženičku klupu samo zato što želimo dobro ovom društvu i njegovim ljudima, dobro koje se zasniva na pozitivnim ćudorednim vrijednostima i na kreposnu životu koji nam dariva Gospodin Isus. Pa ako će i biti onih što se s nama ne slažu i ne dijele naša uvjerenja, pa ako će i biti onih što u društvu promiču zlo i nered, ne možemo dopustiti da se nama vjernicima stvara pritisak i kompleks kao da nekoga ugrožavamo samo zato što imamo svoje vrijednosti. Ili pak zato što znamo da se pravo može temeljiti na onom što je ispravno, te da nitko sebi ne može polagati pravo na zlo i grijeh, pogotovo ne na institucionalnoj razini.

Današnje ‘demokratski’ mentalitet koji se oko nas širi uzimajući maha, gotovo je preslika one situacije iz Evanđelja. Stvara se, doista, takvo poimanje i ozračje slobode prema kojem Sotona ima slobodan pristup u bilo čiji život i cijelo društvo, te se on ponaša kao gospodar koji raspolaže imovinom i dušama. A čim Gospodin traži prostor i mjesto u društvu, njega se odmah sotonizira želeći ga isključiti. Sotona je u društvu uzeo slobodu da može javno činiti bezbožne orgije, pri čemu mu zdušno služe i društvene strukture, koje usklađuju svoje propise prema njegovim naputcima i zahtjevima. Na žalost nitko nikada nije odgovarao zato što se dopušta Sotoni da proždire, uništava i plijeni ljudske duše koje mu se klanjaju i prihvaćaju njegovu moć, logiku i tamu koju širi. No ako se na zemlji nije za to odgovaralo, sigurno će pred Bogom mnogi odgovarati za tragediju uništenih ljudskih života i sudbina.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Mi koji se držimo nauka svoga Gospodina, nauka koji nas vodi u vječni život, te ne možemo ne ispovijedati vjeru u Boga i na temelju nje istinu o čovjeku. Ne možemo i nećemo dopustiti da itko više od nas ljubi ijednog čovjeka, bio on pravednik ili grešnik, i to na način kao što je Gospodin ljubio oslobađajući ljude od grijeha i pripremajući za vječno spasenje. Ali upravo zato jer ljubimo čovjeka i želimo njegovo spasenje, ne možemo dopustiti da nas se proglašava nesnošljivima ili drži ludima. Nismo slijepi da ne znamo što je crno a što bijelo; nismo neosjetljive savjesti da ne znamo što je zlo a što dobro; nismo glupi da ne bismo znali razlikovati laž od istine; nismo neupućeni u pravo da ne bismo znali kako nitko nema pravo opravdavati grijeh i zakonski ga štititi. I nismo zločesti prema ljudima samo zato što vjerujemo u vječnu istinu o ljudskom životu i njegovu dostojanstvu.

Upravo zato jer poput svoga Gospodina ljubimo život i svakog čovjeka, ne možemo dopustiti da nas proglasi zatupljenima, jer mi naviještamo onu uzvišenu istinu kojom smo prosvijetljeni krsnom vjerom. Nećemo dopustit da nas Sotona sputa svojim vezama, jer kad bi nas sputao, onda bi nas opustošio. Čuvat ćemo se njegovih spona, a protivit ćemo se uvijek tome da bilo tko u našoj sredini i društvu driješi Sotonu i daje mu slobodu, kako bi onda on kao ričući lav tražio koga da proždre, da pustoši ljudske duše i živote. Slijedeći Gospodinov nauk nećemo biti oni koji hule na Duha Svetoga! Nećemo stoga odbijati božanske poticaje, život i istinu, kako bismo služili niskim ljudskim strastima. Nećemo birati smrt, laž, tamu i grijeh ni za sebe ni za drugoga, nego ćemo apostolskim žarom, poput Gospodina Isusa, naviještati spasenje i oslobođenje svakom čovjeku. Veselit ćemo se kad drugima otvorimo oči da i sami mogu spoznati i vršiti volju Božju u svom životu, kako bismo zajedno uživali puninu života u njegovu Kraljevstvu.

dr. don Ivan Bodrožić

Prijavite se na newsletter portala bitno.net i primajte obavijesti!

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

  • Marta

    Odličan tekst. Biti katolik – danas je najnapadaniji ” poziv”;napadaju nas ateisti,muslimani, ostali kršćani – u zabludi su oni koji misle da nas Krist povezuje, tako bi trebalo biti, od toga i polazim prema drugima, no doživljavam napade samo zato što sam katolkinja i od pravoslavnih i od protestanata. Polazila sam od Krista i Božje ljubavi, ta neka nas Krist spaja, no vidim da nas se jako demonizira, ono što je Isus učinio, demon je učinio, ako sam po vjeri ozdravila, čim sam katolkinja kod pravoslavnih me je demon ozdravio jer samo njihova je vera prava,zamjeraju nam što idemo prema van a vejru ne ostavljamo u crkvi,zamjeraju nam liturgiju i transupstancijaciju itd. bila sam u dijalogu s njima pa sam se dobro iznenadila. U goste su mi došli ljudi (neki protestanti,ineki, jer su podijeljeni i među sobom vidjeli su Međugorsku Gospu na slici, odmah je počeo napad na papu i na katolicizam kao heretičnu vjeru. Na trgu bana Jelačića kao statisti propovjednici stoje protestanti i govore mi  o ljubavi a onda započnu paljbu da se klanjamo kipovima (što je netočno!). I svi se uhvate povijesti i lošega i po crkvi dok ja vapim i ponavljam Isusove riječi:Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Kako li je tek Isus tužan!

    Meni to govori samo jedno. Ono što je najnapadanije, može biti dobar znak da je moja vjera prava. Tamo gdje je velika borba, tamo je pobjeda u Kristu. Žalosno je da oni koji se zovu katolicima ne žive vjeru,velika većina, to je najžalosnije, ne znaju se ponašati i cijeniti svoje,cijeniti Krista i ljubiti ga, pa postaju univerzalni vjernici, new age vjernici, vjernici svijeta i pomodarstva, nečednosti i nečednog odijevanja u crkvi, i još toga gdje grčevito brane grijeh a zovu se katolicima. Smijem biti žalosna. Nikog ne osuđujem, nikog ne napadam, al smijem biti žalosna jer moji katolici “uši imaju a ne čuju i oči imaju a ne vide” ni Biblije nemaju a ako ju i imaju ne čitaju je. Zato nas pretekoše u zajedništvu i pravoslavni i  protestanti. 

    Voljela bih da imamo “žešće” propovjednike, propovijedi koje će poticati, koje će prodrmati kosti,ima ih takovih ali malo, propovijedi o kojima ćemo kod kuće razmišljati. Kao da su i svećenici pozaspali, nije dovoljna mlaka blaga propovijed. Takve propovijedi rađaju lijene katolike. Zašto imam osjećaj da se naši svećenici boje grešnika? Zašto im se boje suprotstaviti u ljubavi, zašto im povlađivati i odobravati grijeh šutnjom? 

    Kad god čujem propovijed patera Marka Glogovića, imala sam par puta priliku, prodrma me, natjera mi suze na oči, posvijesti mi grijehe, i potjera na ispovijed. Biti u ljubavi, ali biti strog u ljubavi, meni ne smeta, dapače, zahvaljujem, jer me dovodi na dobar put, bliže i bliže Isusu, a ima li netko da to ne želi a zove se katolikom? Ima li?

    • Ante

      Ljudi koji misle da je Krist umro samo za njih i njihov narod izravno govore protiv Krista, a na nama je da se prepoznajemo u svijetu po našim djelima. Meni je veoma bitan onaj detalj iz Evanđelja “…sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule
      kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja
      dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.” Mislim da se prošlost stalno ponavlja jer se “neprimjetno” uvijek vodi ista borba za nas i našu dušu.

      • Marta

        vi Ante mene niste razumjeli, naravno da je Krist umro za sve čovječanstvo.Slažem se s vama;ja sam opisala svoje iskustvo. Ja sam za ljubav i mir sa svima,al koliko su drugi, to oni znaju.

        • Ante

           Shvatio sam Marta i moj tekst je samo znak da se slažem s vama…

          • Marta

            Da,poslije sam pomislila da sam krivo shvatila. BB :)

  • Marija

    Nema razlike između nas i onih koji su bili suvremenici Isusovi. Čovjek se nije promijenio i neprekidno svojim životom odgovara na Isusov poziv. Isus je među nama i želi da Ga slijedimo, kao što je pozvao u ono vrijeme ljude da Ga slijede, tako isto i danas nas poziva. Moramo svojim životom potvrđivati svoju vjeru u Isusa Krista, Raspetoga i Uskrsloga. Iza nas su blagdani Presvetoga Trojstva i Tijelova. Živa vjera se mogla gotovo rukama dodirnuti, a u naša srca je samo On mogao zaviriti. Da, s nama je Uskrsli i upućuje nam isto pitanje, a mi jednako odgovaramo:

    67Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?”
    68Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš
    riječi života vječnoga!
    69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”
    Iv 6

    Ljudi koji ne slijede Isusa mogu tumačiti svoje istine, ali ne smiju nama braniti da ne ukazujemo na zlo i da ga ne razotkrivamo. Nitko tko ozbiljno i pošteno razmišlja neće nas nazivati pogrdnim imenima i lijepiti nam predivne epitete kakvima se ne služe kada govore o sebi. Odraz je to ne njegovanja lijepih odnosa sa svojim susjedima. To je najblaže što mogu reći. Ja za svog susjeda homoseksualca ne upotrebljavam nikakve pogrdne izraze, a niti ne mislim da ih on zaslužuje, a ja sam eto dobra, pa ga ne želim  zvati ružnim imenima, a u sebi mu sve to izgovaram i još mnogo više od toga.
    Sve te njihove parade ponosa mi izgledaju kao vapaj nesretnika koji su krenuli krivim putem i ne nalaze pravog puta, već dublje srljaju u tamu. Zar možeš takvoga nazvati pogrdnim imenom? Mrziti ga? To je čovjek koji vapi za spasenjem! Krivo ga je neka davna trenutna snaga moći bacila u provaliju i iz nje ne zna izaći. Drži se čvrsto nekog slova koje je jedna drhtava ruka potpisala i sada ide dalje i dublje u zlo! Ljudi su prestali razvijati odgovarajuće pomoći i godinama se nije ništa činilo da se tim ljudima pomogne. Slično se htjelo učiniti i sa pedofilijom! Srećom danas, naravno, nakon veoma bolnih i gorkih iskustava ljudi koji su se uspjeli izbaviti iz zla, razvijaju se i motede liječenja za takve poremećaje. I na našim prostorima ima centara koji se zalažu za cjelovito ozdravljenje ljudi koji su zahvaćeni takvim problemima. Uz pomoć Božju, čovjek je sposoban činiti dobro svakome pokraj sebe, ma od čega god njegov bližnji trpio!

  • Marta

    E nasmijali ste me sa komentarom don Ivane,osobi koja je komentirala “nikako da sretnem tog sotonu, a svi o njemu pričaju.Bit će da me neće.”-kaže 
    Fraise J. Mèsic ,gore u facebook komentarima.
    Skoro da sam i ja odgovorila al sam se suzdržala. Jednom, pater Zvjezdan Linić, je rekao,oni koji ne susreću sotonu već su njegovi, ne napada on mlake kršćane, nego napada one koji su blizu i bliže Bogu, napada duše koje se daju i predaju Bogu. Poručujem Fraiseu, nemoj ni željet ni prizivat da ga sretneš, srest ćeš ga  budeš li ga zvao, bez obzira na stupanj vjernosti. Ja sam imala susrete, Bože sačuvaj da sam ih htjela, al nemoj to željet. Požalit ćeš, i neće ti biti ugodno. Ako se bojiš,izgubio si bitku. A možeš i poludjet. Treba uvijek računati na Isusa i na Mariju,meni je pomoglo utjecanje Mariji,tek s njom sam izgubila strah. Sotona je stvaran. Sotona postoji. Nije metafora za zlo. Sotona je duhovno biće jače od čovjeka a slabije od Boga. Pred Djevicom Marijom drhti. I mrzi ju neopisivo. Sad će neki reći, ta nije Marija bog neg Isus. Istina, al Isus je htio da ju ja prigrlim za Majku. Fraise,preporučujem izmoli molitvu poništavanja rečenog u Krvi Kristovoj, svojim riječima. Vjeruj zlo brzo dolazi pa i kad se šališ. Reci “Gospodine, oprosti mi moju neozbiljnost,nisam mario za izrečeno,neka Tvoja Predragocjena Krv izbriše moje riječi i neka mi Ona donese blagoslov da budem potpuno Tvoj. Amen.”