Pozvani smo na tu gozbu
Liturgijska meditacija za četvrtak, 7. lipnja – Presveto Tijelo i Krv Kristova, Tijelovo
Čitanja:
Izl 24, 3-8
Krv je simbol života. Iz poštovanja prema krvi koja daje život, židovski je vjernik smio jesti meso isključivo zaklane i potpuno iskrvarene životinje. Krv je osim toga igrala ključnu ulogu kod rituala pomirenja. Škropljenje krvlju žrtve bio je znak novoga života. Ovdje je krvlju zapečaćen savez između Boga i čovjeka, a izraelski je narod na Sinaju svečano obećao vjernost Bogu. – Isus je prolio svoju krv da bi otkupio svijet. Od tada krv više ne mora teći i nijedna životinja više ne mora biti ubijena za žrtvu.
Hebr 9, 11-15
U Novome Zavjetu Bog se po Kristu nepovratno i konačno povezuje s čovječanstvom. Znak toga novoga Saveza jest Kristova krv, koja čini suvišnima sve dotadašnje žrtve. Ona je izraz bezuvjetne Božje ljubavi, koja se iskazuje upravo onda kad mi najdublje padnemo i kad zatajimo. Kad primamo Kristovu krv u prilici vina, tada ulazimo u taj savez s Bogom i smijemo biti sigurni u njegovu ljubav koja nema granica.
Mk 14, 12-16. 22-26
Stoljećima je Crkva razmišljala nad Isusovim riječima na posljednjoj večeri, pa i sporila se oko njih: je li riječ o stvarnoj pretvorbi kruha i vina u Isusovo tijelo i krv, ili je riječ prije o duhovnom sjedinjenju s Kristom, ili ti znakovi imaju za cilj prikazati povezanost Isusa i njegovih učenika? Oko tih pitanja razišli su se evangelički i katolički kršćani. Kod primanja pričesti trebali bismo ostaviti iza sebe ta teološka sporenja i primiti dar kako bismo ,,kušali i vidjeli kako je dobar Gospodin” (Ps. 34, 9). Trebali bismo, poput Isusa, na svršetku gozbe preko križa gledati u obećanu budućnost Božjega kraljevstva, te imati pouzdanje da je naš prošli život otkupljen Isusovom predajom tijela i krvi, za nas. Pozvani smo na tu gozbu, s našim napuklim životima, s našim nadama i našim zatajenjima. Možemo doći onakvi kakvi jesmo. Gozba koju Uskrsli s nama slavi, može nas podnijeti takve kakvi jesmo. On preobražava naš bijedni život, miri nas te nas ponovo povezuje s Bogom.
Molitva
Bože, ti si nam u Kristovome tijelu koje se za nas slomilo, i njegovoj krvi koju je za nas prolio, dao trajnu hranu za naše putovanje kroz vrijeme. Ako primamo njegovo tijelo i krv, tada ne dopusti da zaboravimo da smo i mi pozvani dijeliti svoj život i davati ga drugima, kako bismo na taj način nastavili Isusovo djelo. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam u sakramentu euharistije daje ono najbolje i najveće: samoga sebe. Amen.
don Antun Pećar
