Pouzdajmo se da će nam Bog udijeliti jednoga dana vječno blaženstvo i, već odsada, oproštenje grijeha i njegovu milost. Stoga se nada širi, kao posljedica, na sva sredstva neophodna da se postigne taj cilj. S ovoga gledišta i zemaljska se dobra mogu smjestiti u područje nade, ali samo u mjeri i na način u kojem ih Bog raspoređuje nama na spasenje.

Nastojmo se boriti svim snagama, u ovim danima i uvijek, protiv onih manjih oblika očajanja kao što su malodušnost, obeshrabrenost i gotovo isključiva briga za materijalna dobra.

Nada vodi do predanja u Boga i do korištenja svih raspoloživih sredstava u asketskoj borbi koja će nas tjerati da mnogo puta počnemo iznova te da budemo postojani u apostolatu i strpljivi u nevoljama, da gledamo na život i njegova događanja nadnaravnim pogledom.

U mjeri u kojoj se svijet udaljava od kršćanske nade, alternativa koja mu preostaje je materijalizam, one vrste koju već poznajemo; ovo i ništa drugo. Njegovo iskustvo kršćanstva bilo je poput iskustva velike ljubavi, ljubavi za cijeli život… Nikakav nov glas ne će nam biti nimalo privlačan ako nas ne vraća u betlehemsku špilju, jer tamo možemo poniziti svoj ponos, raširiti svoju ljubav, uvećati svoj osjećaj pobožnosti pogledom na blještavu čistoću.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)