Gospodin želi da vodimo brigu o zemaljskim stvarima i ljubimo ih koliko je potrebno: »Napunite zemlju i sebi je podložite.« Ali čovjek koji »neuredno« ljubi zemaljske stvari ne ostavlja u svojoj duši mjesto za ljubav prema Bogu. »Navezanost na vremenita dobra« i ljubav prema Gospodinu nespojivi su: »Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Stvari mogu postati zaprjeka na putu prema Kristu. A ako njemu ne dođemo, čemu služi naš život?

»Krist je put koji nas vodi k Bogu; ali Krist je na križu. Da bismo dospjeli na Križ, srce nam mora biti slobodno, odijeljeno od svih zemaljskih stvari.« On nam je dao primjer: služio se zemaljskim dobrima ne opterećujući se njima, potpuno slobodno. »Radi vas je od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.« Da bismo ga mogli slijediti, potrebno je izvršiti uvjet koji je postavio: »Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« Taj uvjet postavljen je također onima koji ga žele slijediti ne povlačeći se iz svijeta. Zahtjev za napuštanjem zemaljskih dobara ispunio je tugom bogatoga mladića, koji je imao veliki imetak, na koji je bio vrlo navezan. Koliko je taj mladić toga dana izgubio! Priklonio se nekolicini stvari, koje će mu samo proći kroz prste i nestati!

Materijalna dobra su pozitivna jer dolaze od Boga. To su sredstva koja je Bog dao na raspolaganje čovjeku počevši od stvaranja, kako bi se njima služio i izgrađivao ljudsko društvo. Mi smo upravitelji tih dobara za određeno vrijeme, samo na kratko. Sve treba biti usmjereno tako da služi ljubavi prema Bogu – Stvoritelju i Ocu – i ljubavi prema bližnjima. Ukoliko prionemo za zemaljska dobra i ne vršimo konkretne čine nenavezanosti, ukoliko ih ne koristimo u svrhu dobra, ukoliko nas odvajaju od Gospodina, ta vremenita dobra postaju zla. Onaj kome je bogatstvo središte života sam sebe isključuje iz nebeskoga kraljevstva; sveti Pavao nezasitnu pohlepu izjednačuje s idolopoklonstvom.

Svaki onaj tko ne prekine nit, ma koliko tanka bila, koja ga na neuredan način veže uz stvari, ljude ili njega samog, ne će postići pravi unutarnji život i istinsku povezanost s Gospodinom. »Jer nema velike razlike«, govori sveti Ivan od Križa, »je li ptica vezana tankim koncem ili debelim užetom. I konac i uže kojim je vezana jednako će je spriječiti da uzleti, sve dok ih ne slomi. Točno je da je konac lakše slomiti, ali, koliko god lakše bilo, ptica ne će odletjeti dok to ne učini.«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]