Pariško sveučilište bilo je tada i još je stotinama godina kasnije ostalo intelektualno središte Europe. Na njemu su predavali profesori iz cijele Europe, teško je naći nekog srednjovjekovnog velikana koji nikada nije predavao u Parizu. Na njemu su studirali studenti iz cijele Europe, među mnogim drugima na primjer i Dante i naš blaženi Augustin Kažotić. Na pariškom je sveučilištu sveti Toma ubrzo postao glasovit. Studenti su hrlili na njegova predavanja. Treba reći da su na srednjovjekovnim sveučilištima studenti sami slobodno birali kod kojega će profesora studirati i čija će predavanja slušati. Uopće, kako ćemo vidjeti iz daljnjega teksta, studij na srednjovjekovnim sveučilištima bio je slobodniji, aktivniji, zanimljiviji, zahtjevniji i plodonosniji nego li na današnjim.

Tomin učenik i pisac prvoga njegova životopisa Guglielmo de Tocco napisao je: “Kad je brat Toma kao asistent počeo iznositi u svom naučavanju misli što ih je u razdoblju duge šutljivosti sabrao u svom duhu, nadmašio je sve profesore Pariza i više nego drugi razbudio u studentima ljubav prema učenju. U svoja predavanja unosio je nove članke, pitanja rješavao na nov i jasniji način, s novim dokazima.” Tomina popularnost kod studenata izazvala je zavist nekih profesora. Neki su ga grubo napadali. Ali dok je u obrani istine uvijek bio odlučan i nepopustljiv, njegovi učenici su se čudili kako je sveti Toma i na vrlo grube osobne napade uvijek “ljubazno i ponizno odgovarao”.

Što je studente privlačilo k Tomi? Najprije ono što uvijek studente privlači: kristalna jasnoća u izlaganju. Ali privlačilo ih je i nešto puno važnije: ljubav prema istini koja je isijavala iz svega što je sveti Toma govorio i pisao. “Zbog svoga marljivog nastojanja da traži istinu i da joj služi svim silama – što je sveti Toma smatrao vlastitom zadaćom cijeloga svog života koju je besprijekorno ispunio poučavanjem i pisanjem – on se s pravom može nazvati ‘apostolom istine’ i staviti za primjer svima koji vrše službu naučavanja.” (papa blaženi Pavao VI. u apostolskom pismu ‘Lumen Ecclesiae’)

Studij na srednjovjekovnim sveučilištima bio je aktivniji od današnjega jer je kao bitnu sastavnicu uključivao obvezne javne rasprave (disputationes). Da bi mogli sudjelovati u tim raspravama studenti su trebali imati temeljito poznavanje logike. To znanje trebali su steći tijekom prethodnog školovanja i bez njega se nisu mogli ni upisati ne samo na teološki ili pravni fakultet, nego ni na medicinski. Tako stečeno znanje bilo je aktivno, studenti nisu naučili samo niz podataka nego su dobro naučili kako kritički razmišljati te kako vrednovati i povezivati podatke. Uostalom, normalno je da se u studiju ne samo stekne gotovo znanje nego da se nauči i način dolaženja do njega. Način studija odrazio se i na tipičnu metodu u pisanim tekstovima.

Američki filozof 20. stoljeća Mortimer Adler, koji je bio Židov rođen u bezvjerskoj obitelji i nije poznavao katoličku vjeru, opisuje u svojoj autobiografiji (“Philosopher at Large”) kako ga je dojmio prvi susret s glavnim djelom svetog Tome “Suma teologije”. Adler piše da je njega i dvojicu njegovih prijatelja, s kojima je zajedno započeo čitati “Sumu”, najviše dojmila karakteristična skolastička metoda toga djela. Osnovna jedinica djela je članak (articulum) i u njemu se traži odgovor na jedno pitanje “Je li … ?”. Najprije se u prvom dijelu članka počinje sa “izgleda da jest” (ili sa “izgleda da nije”) i navode se svi argumenti u prilog takvog mišljenja. Potom slijedi “ali protiv” i svi protivni argumenti. Tek nakon toga u središnjem dijelu počevši sa “odgovaram” autor donosi svoj odgovor na pitanje i tumači ga. Na kraju, u zadnjem dijelu članka autor odgovara na sve protivne razloge.

Adler piše: “Bili smo svladani hladnom, nepristranom i mirnom racionalnošću ovakvog postupanja. Nijedan od nas nije nikad čitao nijedno filozofsko djelo koje bi makar izdaleka bilo slično ovome po strukturi, metodi i stilu.” Treba reći da cijela “Suma teologije” ima ukupno 3.122 članka i da su ti članci čvrsto logički povezani i čine jasno povezanu cjelinu. Logička povezanost Tomina djela impresionirala je i engleskog filozofa i velikog logičara 20. stoljeća Bertranda Russella, koji je inače bio izrazito antikatolički orijentiran, pa je on u svojoj “Povijesti zapadne filozofije” o tome napisao: “Čak i da je svaka od njegovih doktrina pogrešna, ‘Suma’ bi ostala impozantno intelektualno zdanje.”

Važno je reći da Tomina analiza u pravilu pokazuje da su pogrešna mišljenja zapravo jednostrana, da su ona apsolutizacija ili umanjivanje i zanemarivanje pojedinih elemenata ili vidova stvarnosti. Sveti Toma izričito piše: “Nemoguće je da postoji potpuna zabluda, bez primjese ikakve istine.” Ali baš ta primjesa istine omogućuje da se zabluda uspješno širi. Da bi se suzbilo širenje zablude treba jasno razlučiti zabludu od primjese istine koja se u njoj krije.

Govoreći dalje o “Sumi teologije” koja ima skoro tri tisuće stranica u današnjem tiskanom izdanju velikog formata, zapanjuje podatak da sveti Toma na njenom početku kaže da je to djelo za početnike. Da, za početnike, sveti Toma izričito piše da je njegova namjera u tom djelu izlagati “na način koji pristaje poučavanju početnika”. To dovoljno govori o zahtjevnosti studija na srednjovjekovnom sveučilištu. Za profesore je Toma pisao druga djela u nizu pod zajedničkim naslovom “Prijeporna pitanja” (Questiones disputatae).

Djelatnost srednjovjekovnog sveučilišta, pa tako ni Tomina djelatnost na sveučilištu, nije se ograničavala samo na studente i profesore. Pred Božić i Uskrs bile bi na sveučilištu organizirane otvorene rasprave, gdje je svakomu bio slobodan pristup. Prisutni su mogli profesorima postavljati pitanja “o bilo čemu”. Odgovarajući na takva pitanja ljudima koji nisu imali obrazovanje da se upišu na sveučilište i postanu studenti, profesori su bili prisiljeni potruditi se odgovarati kraće i jednostavnije. Sačuvani su odgovori svetog Tome na takvim raspravama u nizu “Pitanja o bilo čemu” (Questiones quodlibetales). Tu je on odgovarao na mnoga neobična pitanja, tako na primjer na pitanje: “Što je jače: istina, vino, kralj ili žena?”

[nastavak slijedi…]

dr. sc. Ivan Zelić | Bitno.net