Pet načina kako IZGUBITI raspravu s ateistom

Idući put kada se nađete u raspravi sa sekularistom pripazite da ne učinite jednu od idućih pet klasičnih pogrešaka, kaže Peter D. Williams.

Ovo je uobičajena situacija. Na internetu čitate zanimljivi članak o nedavnom kontroverznom događaju vjerske tematike, no nakon završetka čitanja dolazite do komentara i pokušavate se oduprijeti iskušenju da dalje ‘scrollate’. Koliko puta ste prostudirali takve dijelove prije nego ste se razbjesnili zbog nečije antikršćanske netrpeljivosti?

Što je još gore, koliko ste puta svoje vrijeme nepovratno izgubili u uzaludnoj raspravi sa sekularnim provokatorom, koji, kao što bi Churchill rekao „niti želi promijeniti mišljenje niti temu“? Poput gledanja u sudar automobila, znatiželja je prevelika pa nastavljate čitati…

Ova situacija nije atipična za prosječnog čitatelja katolika na internetu, pa više nije ni iznenađujuće kada se u takvoj situaciji zateknemo dok pijemo piće u kafiću ili na otmjenoj svečanoj večeri. Kada se nađemo u takvoj situaciji da moramo braniti i objašnjavati svoju vjeru, to bismo trebali raditi na konstruktivan način podižući standard i ton rasprave. Žalosno je, dakle, kao što iskustva pokazuju, da katolici rijetko u tome uspijevaju. Kao ilustrativni lijek za najčešće pogreške u tom nastojanju slijedi pet kratkih savjeta kako NE raspravljati s ateistima.

Ovo je dakle sarkastičan popis i uputstva koja se u njemu daju su ustvari obrazac za ono što ne bismo smjeli raditi.  (prim. ur.)

1. Cinično pretpostavite najgore u ljudima

Prije pričanja, odn. diranja tipkovnice, zamislite da je vaš suparnik beznadni ljudožder što god da je rekao. Nemojte milostivo pretpostaviti da se radi o neinformiranoj osobi ili tražiti dobre motive koje daje u raspravi. Lažnu optužbu „homofoba“ ne pokušavajte shvatiti kao pozitivnu pokretnu silu koja se nalazi iza te greške (iskrena zabrinutost o zlostavljanju i mržnji) i suzdržite se od objašnjavanja kako nas Crkva uči da suosjećamo i brinemo za one koji su iskusili privlačnost osoba istoga spola – time ćete samo više potaknuti ljutnju.

2. Neka vam raspravljanje posluži kao ispušni ventil.

Kada  netko vrijeđa našu katoličku vjeroispovijest prirodno je da se ljutimo. Oduprite se tome. Pokušajte zaboraviti sve razloge zašto biste branili ili tumačili svoju vjeru. To će vam samo smetati na putu zabave. Umjesto toga, pokušajte svoga protivnika prikazati kao glupoga te kaznite njegovo neznanje i predrasude. Bilo bi prenaporno kada biste cijelo vrijeme bili nježni i puni poštovanja. Naravno, moglo bi se raditi i o tome da će netko tko ne pamti vaše argumente zapamtiti vaš model vrlina i pristojnosti koje branite, te bi mu to eventualno pomoglo kasnije, ali takva razmatranja vam ne bi trebala stajati na putu.

3. Ne izazivajte loše ponašanje, samo ga oponašajte

Ako je netko nepotrebno bezobrazan ili vulgaran, neka vam to bude opravdanje da mu uzvratite. „Okretanje drugog obraza“ je pomalo previsoki standard. Kada biste jednostavno ukazali na vlastitu neljubaznost (i kako ona kvari svaku raspravu) bilo bi prenaporno. A držati se bitnih argumenata koji su izrečeni? Niste robot. Sjetite se što je Gospodin rekao lažljivcima koji su Ga napali i čuvara koji ga je udario pred Velikim vijećem. Kakav je bio njegov odgovor na klevetu i zlostavljanje? Svi znamo kako je to završilo. Slijeđenje Njegova primjera moglo bi naglasiti iracionalnu zloću osobe s kojom ste se uhvatili u koštac (njoj a i svima ostalima koji gledaju/čitaju vašu raspravu) te bi se čak mogli posramiti svoga ponašanja. No, oko toga se ne brinite.

4. Usvojite kompleks mučenika

Postoji nekoliko stvari koje su uvjerljive kao i rasprava s nekim tko misli da će vaše ideje neizbježno dovesti do novog totalitarnog režima ili onih koji vjeruju da ih se „progoni“. Čini li vam se to histeričnim i ispada li ta osoba smiješna? Naravno da ne. Prema tome, nemojte zaboraviti usporediti to s Hitlerom ili Staljinom i jadikujte kako se prema kršćanima nepravedno odnosi (osobito u usporedbi s muslimanima). To će vam sigurno pridonijeti simpatije i nije nimalo izlizano. Nimalo. Ne.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

5. I molim vas, ne molite

To je zasigurno očito. Molitva prije interakcije s ljudima, molitva Bogu da vam da ispravne riječi i oštar ali ljubazan mentalni sklop bi vam sve moglo pokvariti. Takva je i molitva za vašeg protivnika – da mu misli i srce budu otvoreni i da će mu vaš razgovor možda pomoći. Molitva je smrtonosna za dobru prepirku – stoga je izbacite!

Gore je dakle na sarkastičan način bilo prikazano pet načina na koje ćemo svako izgubiti u razgovoru s ateistima odnosno to je dakle pet načina na koje ne smijemo razgovarati. (prim. ur.)

U stvarnosti krojenje naših riječi i tona do najvišeg zajedničkog nazivnika ljudskih osjećaja možda neće odmah uvjeriti ljude s kojima razgovaramo, ali će možda barem potaknuti srca i misli onih koji gledaju. Usredotočimo li se na to kako najbolje vježbati svoja duhovna djela milosrđa (osobito upućujući neinformirane, savjetujući one koji se dvoume i noseći se strpljivo s onima koji krivo razmišljaju) u raspravama s ateistima bit će od koristi našim protivnicima. U tom duhu, svjedočenjem istine naše vjere, ponizno, blago i s poštovanjem, istinski ćemo svjedočiti vrlinu kao i racionalnost evanđelja Isusa Krista.

Peter D. Williams | catholicherald.co.uk

Prevela A.Ć.