Sveti Josemaría Escrivá, s jednostavnim i praktičnim načelima, savjetovao je da ispovijed bude “kratka, konkretna, jasna i potpuna”.

Kratka ispovijed: bez mnogo riječi, već s onima koje služe, koje su nužne da se s poniznošću kaže ono što se učinilo ili se propustilo učiniti, bez suvišne opširnosti i opisivanja. Mnoštvo riječi ponekad pokazuje svjesnu ili nesvjesnu želju da se pobjegne od izravne i potpune iskrenosti; da bi se to izbjeglo, treba prije ispovijedi napraviti dobar ispit savjesti.

Konkretna ispovijed: bez udaljavanja od bitnog i bez neodređenosti. Ako pokajnik nije osobno poznat ispovjedniku, dobro je da navede svoje životne okolnosti, vrijeme proteklo od svoje zadnje ispovijedi te poteškoće na koje nailazi trudeći se živjeti kršćanskim životom. Reći će svoje grijehe i navesti sve otežavajuće okolnosti kako bi ispovjednik mogao prosuditi, odriješiti i izliječiti.

Jasna ispovijed: ispovijed u kojoj nema nejasnoća. Pokajnik pojašnjava točnu težinu svoje pogrješke i očituje svoju bijedu s potrebnim obzirom i finoćom.

Potpuna ispovijed: čitava, bez da se izostavi bilo što zbog lažnog srama ili zbog toga da se ne “ispadne loš” pred ispovjednikom.

Ispitajmo nastojimo li, pripremajući se na primanje ovoga sakramenta, da naša ispovijed bude kratka, konkretna, jasna i potpuna.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)