Toma Čelanski pripovijeda: »U vezi s tim vrijedno je trajnog spomena i pobožnog slavljenja ono što je svetac ostvario tri godine prije svoje slavne smrti u mjestu zvanom Greccio, na dan Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bijaše u tom kraju čovjek imenom Ivan, dobra glasa i još boljeg života, veoma drag sv. Franji jer je, premda plemenita roda i veoma čašćen u svom kraju, više cijenio plemenitost duha nego onu tijela. Oko dva tjedna prije svetkovine Rođenja, sv. Franjo ga pozva k sebi i reče: ‘Ako želiš da slavimo Isusovo Rođenje u ovom mjestu, odi i pripremi što ti kažem: htio bih prikazati Dijete rođeno u Betlehemu i na neki način tjelesnim očima vidjeti nevolje u kojima se našao lišen onoga što je potrebno novorođenčetu, kako je bio smješten u štalu i kako je ležao na slami među volom i magarcem.’ Čim je to čuo vjerni i pobožni prijatelj spremno pođe u određeno mjesto pripremiti sve potrebno prema želji sveca« (Franjevački izvori, 468).

Valja uočiti jednu pojedinost: kad Franjo traži da se sve pripremi za Božić, on zapravo traži da se lišimo svega i da istaknemo siromaštvo Gospodnjeg Rođenja.

Toma Čelanski nastavlja: »I dođe dan savršenog veselja, vrijeme klicanja! Za tu prigodu ovdje su sazvana mnoga braća iz različitih krajeva; muškarci i žene dolaze veselo iz obližnjih kuća noseći, svatko prema svojim mogućnostima, svijeće i baklje da rasvijetle onu noć u kojoj je na nebu zasjala sjajna zvijezda koja obasjava sve dane i sva vremena. Na kraju dolazi Franjo, vidi da je sve postavljeno prema njegovoj želji i blista od radosti. Sada se uređuje štala, u nju se unosi slama i uvode se vol i magarac. U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, slavi se siromaštvo i preporuča se poniznost. Greccio je postao novi Betlehem« (Franjevački izvori, 469).

Franjo proživljava Isusovo Rođenje uranjajući u evanđeosku jednostavnost, siromaštvo i poniznost Betlehema: to je kršćanski Božić.

Toma Čelanski bilježi: »Svetac je ushićen pred jaslicama, prepun uzdaha, ustreptala duha i neizrecivo radostan. Potom svećenik svečano slavi Euharistiju nad jaslicama, a on sam uživa dotad nikad doživljenu utjehu. Franjo odjenu đakonsko ruho, jer je bio đakon, i zvonkim glasom pjeva sveto Evanđelje: onaj snažni i slatki, jasni i titrajući glas sve obuzima nebeskim željama. Potom propovijeda i slatkim riječima narodu doziva u sjećanje siromašnoga novorođenog Kralja i gradić Betlehem. Kad je želio imenovati Isusa Krista, ražaren nebeskom ljubavlju nazivao ga je često »Betlehemskim Djetetom«, a ono ime »Betlehem« izgovarao je usta punih glasa, a još više blagog osjećaja, čiji je zvuk nalikovao blejanju ovce. I svaki put kad bi rekao »Betlehemsko Dijete« ili »Isus« prelazio je jezikom po usnama kao da kuša i zadržava svu slatkoću tih riječi« (Franjevački izvori, 470).

I Franjin evanđeoski proživljeni Božić u svima prisutnima stvara izvanredno iskustvo koje postaje pravo obraćenje srca po susretu s blagim, poniznim i siromašnim Isusom.

Čelanski zaključuje: »Tu se obilno očituju darovi Svemogućega, i jedan od nazočnih, kreposni čovjek, ima čudesno viđenje. Učinilo mu se da neko beživotno dijete leži u jaslama, a Franjo mu se približi i probudi ga iz toga dubokog sna. Čudesno viđenje nije bilo protivno činjenicama, jer je zahvaljujući njemu, svome sluzi sv. Franji, dječak Isus, koji je bio zaboravljen u mnogim srcima, uskrsnuo, a spomen se na Njega duboko utisnuo u njihovo pamćenje. Po završetku toga svečanog bdijenja svi se vratiše kućama puni neizrecive radosti« (Franjevački izvori, 470).

Isto to iskustvo doživjeli su i pastiri onoga pravog Božića u Betlehemu. To bismo iskustvo trebali i mi ponovno proživljavati svakog Božića.

Kardinal Angelo Comastri

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog je ljubav”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.