Od svih božanskih svojstava samo se Božja svemoć spominje u Vjerovanju: ispovijedati je od velike je važnosti za naš život. Vjerujemo da je Božja svemoć sveopća, jer Bog je sve stvorio, svime upravlja i može sve; ona je u ljubavi jer Bog je naš Otac; ona je tajanstvena jer se samo vjerom može spoznati kada se očituje “u slabosti” (2 Kor 12,9).

“Sve što hoće, to i čini” (Ps 115,3) 

Sveto pismo na mnogo mjesta ispovijeda sveopću Božju moć. Bog se naziva “Jaki Jakovljev” (Post 49,24; Iz 1,24 i dr.), “Gospod nad vojskama”, “Silan i Junačan” (Ps 24,8-10). Ako je Bog svemoguć “na nebu i na zemlji” (Ps 135,6), to je zato što ih je on stvorio. Ništa mu nije nemoguće, i po svojoj volji raspolaže svojim djelom. Bog je Gospodar svemira, on mu je postavio red koji mu je posvema podložan i raspoloživ. On je Gospodar povijesti: po svojoj volji potiče srca i ravna događajima: “Uvijek ti je u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici?” (Mudr 11,21).

“Ti si milostiv svima jer možeš sve” (Mudr 11,23)

Bog je svemogući Otac. Njegovo očinstvo i njegova moć međusobno se osvjetljuju. Svoju očinsku svemoć pokazuje na način kako se brine za naše potrebe: darom posinovljenja (“I bit ću vam otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući”,2 Kor 6,18) i svojim neizmjernim milosrđem, jer on svoju moć pokazuje u najvišoj mjeri slobodno praštajući grijehe.

Božja svemoć nije nipošto proizvoljna: “U Bogu su moć i bit, volja i um, mudrost i pravednost jedno te isto, tako da ništa ne može biti u Božjoj moći što nije u pravednoj Božjoj volji ili u njegovu mudrom razumu”.

Tajna prividne Božje nemoći

Vjera u Boga Oca Svemogućega može doći u iskušenje po iskustvu zla i patnje. Katkad se može činiti da je Bog odsutan i nesposoban da spriječi zlo. No Bog Otac je svoju Svemoć na najtajanstveniji način objavio u dobrovoljnom poniženju i u Uskrsnuću svoga Sina i time je pobijedio zlo. Zato je raspeti Krist “Božja sila i Božja mudrost; jer lûdo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi” (1 Kor 1,24-25). Upravo u Kristovu uskrsnuću i uzvišenju Otac je razvio svoju “silu i snagu” i očitovao “kako je izvanredno velika sila njegova prema nama koji vjerujemo” (Ef 1,19-22).

Samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ta se vjera hvali svojim slabostima da privuče na se Kristovu moć. Djevica Marija vrhovni je uzor te vjere, ona je vjerovala da “Bogu nije ništa nemoguće” (Lk 1,37) i mogla je veličati Gospodina: “Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo” (Lk 1,49).

“Ništa ne može tako učvrstiti našu vjeru i našu nadu koliko uvjerenje, duboko ucrtano u naše duše, da Bogu ništa nije nemoguće. Jer sve ono što će nam (Vjerovanje) kasnije predložiti da vjerujemo, najveće i najneshvatljivije pa i najuzvišenije stvari iznad redovitih prirodnih zakona, čim naš razum bude samo imao pojam o božanskoj Svemogućnosti on će ih lako i bez kolebanja prihvatiti”.

S pravednim Jobom ispovijedamo: “Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to možeš izvesti” (Job 42,2).

Vjerna svjedočanstvu Pisma, Crkva često počinje svoje molitve riječima: “Svemogući vjekovječni bože” (“omnipotens sempiterne Deus”) i čvrsto vjeruje da “Bogu nije ništa nemoguće” (Post 18,14; Lk 1,37; Mt 19,26).

Bog objavljuje svoju Svemoć odvraćajući nas od naših grijeha i vraćajući nas po milosti u prijateljstvo sa sobom: “Bože, ti svoju svemoć očituješ ponajviše praštanjem i milosrđem”.

Kad ne bismo vjerovali da je Božja ljubav svemoguća, kako bismo vjerovali da nas je Otac mogao stvoriti, Sin otkupiti, a Duh Sveti posvetiti?

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)