Pomast

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.” I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.” A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.” Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”

Lk 7,36-50

Jedan od najvećih grijeha današnjice je uvjerenje da nema grijeha. Kao da i u Crkvi osjećamo zazor od govorenja o grijehu i ukazivanje na njegovu prisutnost u svijetu. Mnogi govor o grijehu smatraju ostatkom “srednjeg vijeka”. A ipak, valja neprestano osvješćivati činjenicu da postoji grijeh i da svatko od nas griješi.

Veliki problem vezan uz grijeh je shvaćanje pojma grijeh. Pokušajmo definirati grijeh! Upitajmo se što za mene znači riječ grijeh! Kako nešto možemo prepoznati kao grijeh? Kako ja prepoznajem da sam sagriješio?

Prečesto, razgovarajući o grijehu pitamo se je li nešto grijeh. Pritom grijeh shvaćamo kao odmak od dobra ili povredu neke odredbe. Na ispovijedi nabrajamo momente kada smo prekršili zapovijedi.

Razmišljajući o grijehu ponašamo se kao suci ili matematičari. A Kristov pristup je potpuno drugačiji.

Pišući svoju poslanicu apostol Ivan osjeća potrebu ukratko izreći Božju bit. Izriče je riječima – Bog je ljubav. Bog se ne definira kao čuvar reda ili zakonodavac. Bog se definira kao ljubav.

Grijeh, prema tome, nije povreda reda ili zakona. Grijeh je neprepoznata ljubav. Grijeh je neuzvraćena ljubav. Grijeh je neproslijeđena ljubav. Grijeh je neživljena ljubav.

Bog od nas ne traži da se slijepo držimo zakona. Bog nam daje upute za život u njegovoj ljubavi, primjer Krista koje je bio nama u svemu jednak osim u grijehu i snagu Duha koji nas upućuje u svu Istinu.

Bogu nije stalo do kozmičke ravnoteže, nego do zajedništva sa čovjekom. Bogu nije stalo do neupitnih zakona i propisa, nego želi naše spasenje. Bogu nije stalo do smrti grešnikove, nego da se obrati i živi.

Zato se nemojmo pitati je li neki naš čin, neka riječ, neko razmišljanje ili neki propust grijeh. Pitajmo se radije: Je li propuštena prilika? Je li snaga krivo usmjerena? Je li riječ uzalud izrečena? Je li misao suvišna?

Promislimo, na temelju prve od deset Božjih riječi koje je Mojsije primio na Sinaju, što je grijeh i što je ljubav Očeva.

Najteži grijeh koji čovjek može učiniti je grijeh protiv prve Božje zapovijedi. Prisjetimo se da glasi – Nemaj drugih bogova uz mene! Riječ nemaj otkriva bit Božjega odnosa prema čovjeku. Bog ne postavlja kao kriterij neupitnu istinu da je on jedini Bog i da nema drugih bogova uz njega. Bog polazi od čovjekove ranjene naravi i od iskustva da čovjek prečesto sam sebi postavlja kojekakve bogove. Zato Bog i potiče – nemaj drugih bogova. Ne govori Bog zato jer se boji konkurencije, nego zato jer mu je stalo do čovjeka. Zato jer zna da je svaki drugi izbor krivi izbor. Samo je jedan Bog i svatko tko ne prizna jedinoga Boga čini promašaj. Uzalud trati život na zemlji i vječni život. A Bog ne želi smrti grešnikove, nego da se obrati i živi.

Biblija grijeh definira kao prezir. Preziranje Boga. Preziranje njegove ljubavi.

Grijeh, taj potpuni životni promašaj, čini da krivo shvaćamo Božju volju i njegovu ljubav. Grijeh čini da svoj život dovodimo u opasnost i vodimo u propast. Ali, grijeh nam onemogućuje i da u pravom svjetlu vidimo svijet oko sebe.

Žena iz ovog evanđeoskog odlomka (Lk 7,36-50) naziva se grešnicom. Njeni sugrađani su je smatrali i nazivali grešnicom. Njeni sugrađani, sustolnici u farizejevoj kući, smatrali su da znaju tko je ta žena i kakva je. Šablonizirajući je, oduzeli su joj ono najvrjednije što ima – njeno dostojanstvo, njenu osobnost, njenu jedinstvenost i neponovljivost.

Grijeh nas uvijek vraća na varku kojom je Đavao zaveo čovjeka. Čini da pomislimo da smo mi bogovi. I farizeji u današnjem evanđeoskom odlomku se oholo uzdižu iznad Isusa nazivajući ga varalicom koji se izdaje za Proroka, a ne zna raspoznati tko je kakav čovjek. A Isus, za kojega mi vjerujemo da je Krist, ponovno izokreće naše kriterije i upućuje nas na ispravno gledanje svijeta oko sebe. Krist jedini prepoznaje i zna tko je ta žena koja ga se dotiče i kakva je zapravo. Krist jedini uočava razliku u ponašanju njegova domaćina koji je na glasu kao pravednik i žene koja je na glasu kao grešnica. I još dublje, Krist prepoznaje razliku u njihovim srcima.

Grijeh je izostanak ljubavi pa je istinsko obraćenje moguće tek nakon što se počne djelotvorno voljeti Boga, sebe i druge ljude. Isus postavlja kriterije po kojima nam grijeh može biti oprošten. Ti preduvjeti za oproštenje grijeha su vjera, ljubav i nada. Imamo li ih?

Nikola Kuzmičić