Papa Franjo danas je započeo svoj trodnevni posjet Turskoj, tijekom kojeg će se susresti s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom te s carigradskim patrijarhom Bartolomejem. Pohod pape Franje moći će se pratiti u izravnom prijenosu putem Vatikanske televizije. U petak poslijepodne predviđen je posjet mauzoleju Atatürka te susret s predsjednikom Erdoganom u 13.15. U subotu u 9.30 je planiran Papin dolazak u Istanbul gdje će posjetiti Muzej sv. Sofije i džamiju sultana Ahmeta, te služiti misu u istanbulskoj katedrali s latinskom, armenskom, sirskom i kaldejskom katoličkom zajednicom. Ekumenska molitva u patrijaršijskoj crkvi i privatni susret s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem zakazan je u 17 sati, a Večernja u prigodi početka Godine posvećenog života s video porukom Pape bit će u 19 sati.

U nedjelju će zajedno s carigradski patrijarhom Bartolomejem u 8.20 sati nazočiti Božanskoj liturgiji Ivana Zlatoustog, nakon koje slijedi ekumenski blagoslov i potpisivanje zajedničke izjave. Svečanost oproštaja u zračnoj luci Istambul je u 15.45 sati.

Papa Franjo četvrti je papa koji u novijoj povijesti putuje u sjedište Ekumenskog patrijarhata, u Istanbul. Prije njega na Bosporu su već bili Pavao VI. (1967.), Ivan Pavao II. (1979.) i Benedikt XVI. (2006.). Neposredno pred svoje putovanje Ivan Pavao II. izjavio je da njegov odlazak u Tursku znači da “Petar posjećuje Andriju”, ukazujući na dvojicu apostola i utemeljitelja dvaju najvažnijih biskupskih sjedišta kršćanstva.

Kršćani u Turskoj: mala zajednica koja nestaje

Današnja Turska ubraja se među najvažnija područja ranog kršćanstva. U državi u kojoj je bilo sjedište Bizanta i Osmanskoga Carstva kršćani su do 20. stoljeća bili manjina, ali koja je predstavljala oko 30 posto stanovništva. Njihov broj do danas se smanjio, prema procjenama, na samo 150.000 vjernika. U državi koja ima 75 milijuna stanovnika, muslimana je gotovo 99 posto, dok je udio kršćana oko 0,2 posto. Tijekom posljednja četiri desetljeća broj kršćana u Istanbulu s 85.000 pao je na oko dvije tisuće.

Uzroci drastičnog opadanja broja kršćana, između ostalog su i genocid nad Armencima tijekom Prvoga svjetskog rata, zatim grčko-turska razmjena stanovništva u duhu Ugovora iz Lausanne iz 1923. godine, kao i za kršćane već desetljećima štetna vjerska politika.

Grčka Pravoslavna Crkva, Armenska Apostolska Crkva i Židovi, jedine su službeno priznate nemuslimanske vjerske zajednice u Turskoj. Najjaču skupinu kršćana i dalje predstavljaju Armenci, s oko 70.000 vjernika. Neki crkveni poglavari smatraju da u Turskoj živi još desetak tisuća takozvanih kripto-Armenaca koji svoje kršćanstvo ne žive javno. Osim toga, brojni Armenci u Turskoj nisu službeno niti evidentirani. Mala armenska katolička zajednica u Istanbulu broji tek oko 3.000 vjernika.

Druga po veličini kršćanska zajednica je Sirijska Pravoslavna Crkva, s oko 13.000 vjernika. Oko 10.000 ih živi u Istanbulu, dok ostali tradicionalno žive na području Tur Abdina na jugoistoku Turske. Ono što vrijedi za Armence, odnosi se i na Sirijce. I njihov broj je vjerojatno veći, ali mnogi se javno ne izjašnjavaju da su kršćani. Točni podaci, tako, nisu dostupni, kao niti broj vjernika Sirijske Katoličke Crkve u zemlji ili broj onih koji pripadaju Kaldejskoj Crkvi. Potonjoj pripadaju i izbjeglice iz Iraka.

Prema najnovijim podacima vatikanskog ureda za statistiku, u Turskoj ima 53.000 katolika. U taj broj uz rimokatolike uvršteni su i unijati (sirijski, kaldejski i armenski katolici). Službeni Vatikan navodi da u Turskoj trenutno ima sedam katoličkih administrativnih jedinica (biskupija ili apostolskih vikarijata), 54 župe i 13 pastoralnih središta. O vjernicima skrbe šestorica biskupa, 58 svećenika, sedmorica redovničke braće, 54 redovnice i dvojica trajnih đakona. Trenutno se četvorica bogoslova pripremaju za svećeništvo. U dušobrižništvu djeluju još i dva člana svjetovnih instituta, sedmero laika misionara i 68 vjeroučitelja. Nadalje, u Turskoj djeluje 29 katoličkih odgojno-obrazovnih institucija, kao što su vrtići, osnovne i srednje škole, gimnazije i posebne škole. Uz tri katoličke bolnice, Crkva djeluje još i u dvjema klinikama i u pet domova za osobe s invaliditetom i umirovljenike.

U Turskoj je još i oko 18.000 protestanata svih denominacija. Uglavnom su to luteranski, reformirani, metodistički i baptistički kršćani. Uz njih su prisutne i Anglikanska i Prezbiterijalna Crkva, kao i brojne slobodne Crkve.

Načelo laičnosti u turskom Ustavu predviđa strogu odvojenost religije i države, kao i slobodu ispovijedanja vjere i kulta. Pod vodstvom sadašnjeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana stanje se za kršćane u nekim vidovima poboljšalo, ali kršćanskim Crkvama i dalje nije priznata pravna osobnost.

IKA | Bitno.net