“Pokušavam biti svjestan svih svojih pogrešaka i grijehova, znam da ovo neće dugo trajati. Jer, još dvije ili tri godine, a onda idem u Očevu kuću”, tako je Papa odgovorio na pitanje kako se nosi s velikom popularnošću i kako je proživljava. To mu je pitanje postavila novinarka iz Francuske, a Papa je izjavu o odlasku u “Očevu kuću” popratio gestom, pokazujući prema gore.

Nakon ove izjave i neki ugledni vatikanisti poput Andree Torniellija napisali su kako je Papa time zapravo dao naslutiti da će njegov pontifikat biti kratak. Dodatna nagađanja u medijima izazvali su i njegovi pozitivni komentari odluke Benedikta XVI. da se povuče s Papinske stolice i odnos s njim.

“Često se vidimo. Susreli smo se prije mog odlaska u Južnu Koreju… Imamo normalan odnos, a što se tiče njegova poteza… Možda se on teolozima ne sviđa. Ali, mislim da papa emeritus više nije iznimka. Nakon nekoliko stoljeća, on je prvi papa emeritus i to je bio hrabar potez. Prije 70 godina umirovljeni biskupi bili su iznimka, danas su oni institucija… Ja bih na njegovu mjestu učinio isto. Puno bih se molio, ali vjerojatno bih učinio isto. Benedikt XVI. otvorio je vrata tome da papa emeritus postane institucija, ne iznimka…”, rekao je Papa.

Kao što smo već izvijestili, Papa je na pitanje o američkom bombardiranju položaja islamista u Iraku i svom stajalištu o njemu izjavio kako “nepravedni agresor mora biti zaustavljen”. Zatim je nastavio:

“Naglašavam riječ ‘zaustaviti’, ne koristim riječ ‘bombardirati’ ili ‘ratovati’. O sredstvima kako ih treba zaustaviti treba raspravljati… Ali, podsjetimo se. Koliko puta su zaustavljanja nepravedne agresije bila samo izlika da neke sile preuzmu nadzor nad nekom nacijom… Mora se o tome raspravljati i moraju se pronaći sredstva kako ih zaustaviti. Samo to, ništa drugo. Hvala vam što ste spomenuli termin manjine. Jer govore mi o kršćanima koji pate. I to je točno, puno je mučenika. Ali, tamo su proganjane i druge vjerske manjine, ne samo kršćani, a pred Bogom smo svi jednaki, zar ne? Zaustaviti nepravednog agresora jest pravo koje čovječanstvo ima, ali postoji i pravo agresora da bude zaustavljen kako ne bi činio zlo.”

Upitan smatra li kako zbivanja u pojasu Gaze pokazuju da je molitva za mir organizirana u Vatikanu, na kojoj su sudjelovali palestinski i izraelski predsjednik bila promašaj, Papa je odgovorio:

“Apsolutno ne. Ta inicijativa nije došla od mene, nego od predsjednika… Oba predsjednika smatram ljudima mira. Proživjeli su toliko ružnih stvari. Uvjereni su kako je jedini put – put mira… Siguran sam da nije bila promašaj, sada su vrata otvorena. Vrata prema molitvi. To je dar, mir je dar. Bilo je važno poručiti čovječanstvu kako je osim dijaloga koji je važan tu i još jedan put, onaj molitve. Istina je, nakon toga se dogodilo ovo što se dogodilo, ali okolnosti su takve. Ipak, ovaj susret je temeljni korak za čovjeka, a sadržan je u molitvi. Sada ne vidimo vrata koja su otvorena od dima bombi, ali ona su tu. Kao što vjerujem u Boga, tako vjerujem da on bdije nad tim vratima i nad nama koji ga molimo za pomoć.”

Novinari su Papu pitali i kako se privikao na život u Vatikanu i koliko se kreće unutar vatikanskih zidina.

“Trudim se biti slobodan. Naravno, postoje svakodnevne obaveze. Ali, za mene, moj je život normalan i trudim se takvim ga sačuvati. Ali, ne mogu uvijek otići kada poželim, jer to je realnost. Ipak, neke unutarnje zidove sam srušio… Primjerice, prije nisam mogao ići u lift sam, stalno me je netko morao pratiti. Sada to ne dopuštam i vozim se sam”, ispričao je papa Franjo.

G. An. | Bitno.net