Procjenjuje se da je u zatvoreničkim logorima u Sjevernoj Koreji od pedeset do sedamdeset tisuća kršćana. U Somaliji, Iraku, Siriji, Afganistanu, Sudanu, Iranu i mnogim drugim državama brojni su kršćani izloženi raznim vrstama progona. Procjenjuje se da je od studenoga 2013. do listopada 2014. godine iz vjerske mržnje ubijeno više od 4300 kršćana i napadnuto više od tisuću crkvi.

Unatoč šutnji međunarodne zajednice razvidan je zabrinjavajući rast nesnošljivosti koja pogađa mnoge druge vjerske i etničke manjine. Dosje govori o tihim svjedočenjima brojnih kršćana koji uporno po cijenu vlastita života svjedoče svoju vjeru. Talijanski Caritas velika je potpora progonjenim kršćanima, posebice onima u Iraku, gdje i jezidskoj manjini omogućuje humanitarnu potporu. Dosje ističe kako često takozvani vjerski ratovi kriju točne političke i gospodarske interese, dok brojne činjenice govore o uzajamnoj potpori jednostavnih ljudi, kršćana i muslimana, koji po cijenu vlastita života pokušavaju spasiti osobe druge vjere, jer je u pitanju ljudski život.

Osvrnuvši se na objavljeni dosje u razgovoru za Radio Vatikan ravnatelj Talijanskoga Caritasa mons. Francesco Soddu, koji je u listopadu protekle godine posjetio izbjeglice u Erbilu, u Iraku, rekao je da objavljeni podaci zabrinjavaju sve ljude dobre volje, te da vlade i političare podsjećaju na njihovu odgovornost za ljude. Nitko ne smije biti ravnodušan, poručio je.

Zabrinjavajuće je što se ne govori o progonima kršćana, a dobro informiranje je vrlo važno. Što se pak tiče šutnje kršćana, njihova se odgovornost odnosi na kršćansko zajedništvo, koje se uvijek mora jačati među braćom, među Crkvama. To su od nas tražili kršćani koje smo u listopadu posjetili u Erbilu; oni su nas molili da ih ne zaboravimo. Progoni su teški, a još je teže ako kršćani zaborave svoju progonjenu braću. Mi ih ne smijemo niti želimo zaboraviti, istaknuo je mons. Soddu.

Crkva ne smije skrivati činjenice; svijetu treba govoriti o proganjanju kršćana. Opća Crkva treba uvijek moliti za svoju prognanu braću, s njima biti solidarna, o njima govoriti djeci i mladima da i oni misle na njih. Biskup Erbila nam je rekao da je izbjeglicama potrebna hrana. Svi, dakle, trebaju pridonijeti da se tim osobama zajamči prehrana, da im se pomogne u izgradnji kuća i škola. Državne ustanove pak moraju jamčiti temeljna prava osoba, a ne samo izjavljivati da ih se mora poštovati. Ako se ljudska prava stvarno ne poštuju, onda ništa ne vrijede napisane povelje, upozorio je ravnatelj Talijanskoga Caritasa.

IKA|Bitno.net